KUDA IDE BIH DIJASPORA(1)- FARUK TIČIĆ: Dijaspora treba napustiti podanički odnos prema pojedinim institucijama i ministarstvima jer to ne vodi ničemu

U svom dosadašnjem radu bh. organizacije koje su organizovane i djeluju u dijaspori pokazale su dosta lutanja i traženja najboljeg i najpraktičnijeg puta tog djelovanja. Od prvih koraka kad su formirane one su imale samo jedan pravac, a to je da održe bilo kakve veze s maticom BiH. To se realizovalo s manje ili više uspjeha. U tom svom radu prevashodno su organizovale kako da djeluju u novim sredinama i pod novim životnim okolnostima. To je bilo vrlo zahtjevno, jer su se susretale s velikim brojem novih izazova koje je ta nova sredina tražila. Adaptacija u novim sredinama je išla dosta teško, postojale su razne barijere, a prije svega jezičke.

Međutim to se sve uspješno prebrodilo. Naši ljudi u dijaspori počinju se dokazivati svojim radom i znanjem. I kako je vrijeme prolazilo mnoge bh. organizacije postale su i priznate u novim sredinama.

Što se tiče organizovanja u dijaspori ono se, prije svega, očitovalo kroz organizovanje dopunskih škola i organizovanje raznih vidova kulturnih i sportskih manifestacija.  Kroz sve to vrijeme, oni nisu zaboravljali svoju državu porijekla, nisu prekidali tu sponu s domovinom. Pomagali su državu u svim situacijama i na različite načine.  Ta pomoć bila je itekako vidljiva.

Vremenom, te su se organizacije počele organizovati na jednom većem stepenu, počeli su se udruživati u saveze kako u jednoj državi, a tako i šire, pa i na svjetskom nivou. To se pokazalo kao uspješan projekat, jer se uvidjelo da je taj put djelovanja, saradnje kudikamo upečatljiviji, i pri ostvarivanju njihovih zamisli, ideja i zahtjeva u svim segmentima djelovanja prema svima, a naročito prema državnim institucijama BiH.  Odmah treba istaknuti da su te bh. organizacije ili udruženja bile podijeljene po etničkom sastavu što se preslikalo iz države porijekla. Pri tome ne treba zaboraviti i naglasiti da su te bh. organizacije u kojima su većinom bili državljani iz reda Bošnjaka u svim svojim pravnim aktima polazili od toga da su oni otvorene organizacije, i da su dobro došle za sve bh. državljane, i da su nepolitičke organizacije. Prisutnost članova iz druga dva naroda je primjetna, ali nedovoljna.

Državni organi nisu se dovoljno trudili

Odnosi i saradnja s političkim institucijama BiH bili su promjenjivog intenziteta ovisno o otme ko je na čelu tih institucija, iz kojeg naroda dolazi i što je još važnije iz koje političke stranke dolazi, jer je to u BiH, primarno. Sazrijevanjem dijaspore uvidjelo se da ima dosta problema u toj povezanosti s državnim aparatom. S ciljem rješavanja tih problema počinju se organizovati kongresi kako bi se ti problemi iznosili i na njima tražili način kako da se riješe. Problemi su bili različitog karaktera i prirode, počev od procesa povratka, zatim od dvojnog državljanstva, dopunskih škola, načina glasanja, popisa i mnogih drugih problema. Treba istaknuti prilikom iznošenja tih problema, zahtjeva, državne institucije ipak nisu imali dovoljno sluha i razumijevanja.

Od svih tih problema djelimično je nešto i urađeno kad je u pitanju Zakon o državljanstvu, gdje je rečeno da se ono ne može izgubiti ako je stečeno prirodnim putem, putem rođenja, izuzev ako se sami bh. građani ispišu iz evidencije bh. Državljana zbog toga što prihvataju državljanstvo država u kojim žive, borave i rade, a što je preduslov da bi dobili to državljanstvo.

Kad smo kod ovog segmenta, državni organi nisu se dovoljno potrudili i uradili da sklope bilateralne sporazume s onim državama koje ne priznaju dvojno državljanstvo.

Što se tiče drugih zahtjeva, kao što je pomoć dopunskim školama ono se svelo samo na štampanje udžbenika, a na sve drugo se zaboravilo, a obaveze države su kudikamo veće.

I dan-danas je nejasno i neobjašnjivo što ne postoji i nije uveden Zakon o dijaspori kao osnovna stvar, ne postoji Ministarstvo za dijasporu ili neko drugo tijelo, i na kraju ne postoji određena strategija povezanosti i djelovanja s dijasporom.

To su neki krucijalni problemi, koji su stalno na tapetu, ali nikad se njima nije prišlo ozbiljno i s namjerom rješavanja, izuzev što se zadnjih godina Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice zauzelo i radi na izradi dokumenta o saradnji s bh. iseljeništvom.

Međutim i ti prvi pokazatelji pokazuju da se ide u pravcu dupliranja i organizovanja nekih novih tijela.

Nove generacije

Kroz sve to vrijeme u dijaspori se iškolovala jedna nova generacija koja se dokazala svojim znanjem i radom u tim novim sredinama, i kao takvi oni imaju i nove ideje kako treba da se povežu s državom. Taj odnos se zasniva na ekonomskim principima, osnivaju se biznis klubovi u sklopu tih saveza koji žele da privuku strane ulagače i strani kapital u BiH, a i oni sami željeli bi da budu investitori.

Taj proces tapka u mjestu, ima nekih pokazatelja uspjeha, ali sve je to nedovoljno.

Zašto je to tako, pa prije svega radi birokratskog sistema registrovanja preduzeća, a onda i zbog stalne političke napetosti i nesigurnosti.

U ovom rezimeu, pregledu djelovanja iznjedrili su pojedini savezi koji su se dokazali svojim radom kako u državama boravka, a prepoznati su i u BiH.

Isto tako na tom putu su mnoge organizacije prestale s radom, iz objektivnih ili subjektivnih razloga.

Ta početna euforija djelovanja je splasnula, a što pokazuju i sami kongresi pojedinih organizacija, sve se vrti u krug.

Pojedine organizacije ili savezi, iako su nepolitičke organizacije sve se više vežu s istim i rade pod njihovim utjecajem, iako ne bi trebali i ne bi smjeli iskazivati bilo kakvu pripadnost.

Neosporno je to da su te organizacije najuspješnije na onim poljima koji nisu direktno vezani za saradnju s državnim institucijama, a to su prije svega, obrazovanje, sport i kultura.

Dijaspora i dalje pomaže svoje što se vidi po doznakama koje pristižu putem banaka, a da se ne govori o indirektnim vidovima ulaganja i pomoći.Međutim, treba svjesno gledati i na to, da dolaze nove generacije koje neće biti toliko patriotski vezane.

Kako dalje

E sad se postavlja pitanje kako treba djelovati dalje u dijaspori u svim ovim novim uslovima kako u državama gdje egzistiraju i naravno s domicilnom državom.

Treba biti svjestan da se barem do sada pokazalo da država u nekim segmentima nije imala razumijevanja za dijasporu polazeći od saznanja da je proces održivog povratka naprosto propao i od toga da je Zakonom o popisu ona diskriminisana i nije popisana.

Rezultat toga se sad pokazao, kad se poslije tek završenih Općih izbora trebaju izabrati predstavnici za Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine, prepiru se oko toga po kojem dokumentu, po Popisu iz 1991. godine ili po zadnjem Popisu iz 2013. godine.

U novonastaloj situaciji kad se iseljavanje intenziviralo, i kad se broj građana koji žive u dijaspori povećao s tenzijom stalnog rasta, promijenila se i priroda dijaspore u svim segmentima, to više nije ona poratna dijaspora već je to sad iseljeništvo kako ga nazivaju bh. institucije. U takvim okolnostima su se i bh. organizacije našle u jednom procjepu svog djelovanja, naprosto poslije nekadašnje euforije, postaju statične pa ako se može reći, i izgubljene, u prostoru i vremenu.

Mnoge su potpale pod utjecaj političkih institucija, neosporno je da se treba sarađivati, ali ne da takve organizacije budu njihov tutor, mentor, jer time se gubi osnovni smisao djelovanja tih organizacija.

Neosporno je da se taj odnos mora prilagođavati novim situacijama i on se treba razvijati samo u jednom pravcu, a to je partnerski odnos zasnovan na međusobnim interesima, jer drugačije neće ići.

Ne smije se osjećati podanički odnos, a isto tako u organizacijama dijaspore ne smije postojati nikakav vid liderstva jer to vodi samouništenju.

Treba se ustrajati na tome da dijaspora ima svoje tijelo ma šta to bilo, ministarstvo ili već kako ga nazvati ili da ima svoje predstavnike u bh. parlamentu, jer se samo tako mogu ostvarivati htijenja bh. dijaspore. Treba napustiti podanički odnos prema pojedinim institucijama, ministarstvima jer to ne vodi ničemu.

Pa ta ministarstava u novije vrijeme podstiču da se stvaraju nove organizacije što vodi ka razvodnjavanju, i postojećih saveza i organizacija.

Mnoge te organizacije su financijski ovisne o tim ministarstvima, pa onda su prinuđeni na tu podaničku saradnju, a što nije dobro.

Automatski se takve organizacije vežu za stranke iz kojih dolaze ti ministri, što je pogubno za svaku organizaciju. Neosporno je to da se dijaspora mora okrenuti sebi radi svog opstanka, a to se postiže jačanjem i djelovanjem u sredinama gdje one egzistiraju, a sve drugo je mač s dvije oštrice.

Put ka boljoj saradnji s maticom je vrlo upitan, jer s ovakvim političkim sistemom, i svim ovim opstrukcijama ne može se nadati nekom velikom pomaku. Neosporno je to da se treba stvarati nova klima, ali to je naprosto nemoguće s ovakvim Ustavom i ovakvim Izbornim zakonom.

Ti pomaci ne mogu se desiti preko noći, kako bi se reklo na ho-ruk, ali jedino mora biti uvaženo da se ne treba predavati i da tu saradnju treba nastaviti, ali ne u podaničkim odnosima. Mora se poštovati uzajmna samostalnost i taj odnos treba izgrađivati samo na zajedničkim interesima!!!

Trebaju se uvažavati ideje nadolazećih obrazovanih generacija u svim segmentima, jer oni dolaze iz sredina gdje su te ideje već realizovane.

Isto tako postojeći savezi ili organizacije moraju se služiti iskustvom država koje su članice EU i koje imaju slične organizacije jer je to način kako se približiti evropskim fondovima, a istovremeno vršiti razne vidove lobiranja preko pojedinaca koji su bh. porijekla (i ne samo njih), a koji sjede u tim institucijama kako bi pomogli matičnoj državi na putu stjecanja punog članstva u tim institucijama. Danas, u ovoj hajci na državu BiH, a koja je prije svega inscenirana od strane snaga koje stalno rade na disoluciji države BiH, taj način djelovanja je neophodan.

Takav način organizovanja egzistira kod organizacija u Kanadi i Americi, oni su okrenuti prema izvorima koji mogu pomoći, a to su izvori političke i ekonomske moči.  Naprosto, prisutni su u javnosti sa svojim reagovanjima kad je u pitanju država BiH.

Samo s ovakvim navedenim načinom organizacije u dijaspori mogu opstati.

 

O autoru:

Faruk Tičić, Trebinjac, stacioniran u Velikoj Britaniji. Jedan je od osnivača SSD BiH i dobar poznavalac rada  te organizacije kao i mnogih drugih. 

Kao dugogodišnji sekretar ove organizacije, sve do isticanja svog mandata, bio je upoznat je sa svime šta se dešavalo u tom odnosu između dijaspore i državnih institucija BiH. 

Zajedno s drugima tvorac je svih relevantnih dokumenata koji su vezani za rad ovog Saveza, kao i zahtjeva i predodžbi koji su upućivani prema BiH.

I sada prati rad SSD BiH, ali prati i svekupno stanje kad je u pitanju dijaspora i pitanja oko dijaspore, i dalje reaguje objavljivanjem reportaža u različitim medijima. 

Za svoj predani rad više puta je nagrađivan od strane SSD BiH, a i drugih organizacija i instituciju u BiH.

Nekoliko puta je nagrađivan od samog SSD BiH, kao i organizacija iz BiH za predan rad.

BHDINFODESK

 

KUDA IDE BIH DIJASPORA(2)- Alija O. Resulović: Prolaze godine, a potencijale dijaspore, njen značaj, ulogu i mjesto u razvoju Bosne i Hercegovine vlasti nikako da shvate i private

http://bhdinfodesk.com/wordpress/2018/11/16/kuda-ide-bih-dijaspora2-prolaze-godine-a-potencijale-dijaspore-njen-znacaj-ulogu-i-mjesto-u-razvoju-bosne-i-hercegovine-vlasti-nikako-da-shvate-i-prihvate/

 

KUDA IDE BIH DIJASPORA(3)-Sead Hambiralović: (NE)OSTAJTE OVDJE

http://bhdinfodesk.com/wordpress/2018/11/18/kuda-ide-bih-dijaspora3-sead-hambiralovic-neostajte-ovdje/

 

KUDA IDE BIH DIJASPORA(4)-Mirsada Busuladžić: Domovina svojoj dijaspori treba da ponudi bar pola od onog što nudi Arapima, Rusima i Turcima

http://bhdinfodesk.com/wordpress/2018/11/22/kuda-ide-bih-dijaspora4-mirsada-busuladzic-domovina-svojoj-dijaspori-treba-da-ponudi-bar-pola-od-onog-sto-nudi-arapima-rusima-i-turcima/

 

KUDA IDE BIH DIJASPORA(5)-Fikret Kadić: Ni naše (dijaspore) maslo nije baš za ramazana

http://bhdinfodesk.com/wordpress/2018/11/27/kuda-ide-bih-dijaspora5-fikret-kadic-ni-nase-dijaspore-maslo-nije-bas-za-ramazana/

 

KUDA IDE BIH DIJASPORA(6)- Ismail šehić: Političarima nije bitan patriotizam, ali novac i zarada jesu

http://bhdinfodesk.com/wordpress/2018/11/29/kuda-ide-bih-dijaspora6-ismail-sehic-politicarima-nije-bitan-patriotizam-ali-novac-i-zarada-jesu/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook