POVODOM GODIŠNJICE PARAFIRANJA DEJTONSKOG SPORAZUMA: ŠTA JE DEJTON ZA BIH, SVETO PISMO, VJEŠALA ILI LUĐAČKA KOŠULJA!?

Prije 23 godine, od 1.novembra do 21.novembra 1995.godine, u vojnoj bazi Wright-Patterson u Dejtonu, Ohajo, SAD, je organizirana konferencija kako bi se uspostavio mir u BiH.

Glavni učesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Kao plod dugotrajnih, mučkih pregovora, 21.novembra parafiran je Opšti okvirni sporazum za mir u BiH ili Dejtonski mirovni sporazum(DMS), time je označen kraj rata u BiH koji je trajao od 1992. do 1995.

Dejtonskom mirovnom sporazumu prethodila tkz šatl (Shuttle) diplomatija koju su sprovodile SAD-e preko svog izaslanika, posrednika Richard Holbrooke sa njegovim timom.

Oni su kao moderatori modelirali i prosljeđivali zahtjeve zaraćenih strana i onda su sa tim usklađenim stavovima došli u Dejton.

Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra.

Ovim sporazumom je zaustavljen rat, što je njegov najveći značaj, a isto tako je cementirano stanje stečeno tim istim ratom.

Dejtonski sporazum kreirao ambijent za vođenje etničke politike koja dijeli umjesto da spaja narode u BiH.

Prevedeno, priznato je etničko čišćenje, stvoren modus podijele, na etničkim principima, pa tako je i izvršena unutrašnja podjela BiH po ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa.

Treba napomenuti da su SE snage u Federaciji morale povući s određenih dijelova onih 66 posto, koliko su kontrolisale prije postizanja mira u Dejtonu.

Taj sporazum se sastoji od 11 aneksa, a aneksom 4. je definiran Ustav BiH.

 

NEKE OD KARAKTERISTIKA DMS

 

U BiH, Dejtonski sporazum nikada nije službeno preveden niti je ratificiran u parlamentu.

Nikad nije objavljen u Službenom glasniku BiH.

Potpisan je bez znanja građana BiH.

Legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo donijeti „Odluku“ o potpisivanju Dejtonskog sporazuma nikada nije donijelo takvu Odluku, a to nije učinila ni Parlamentarna skupština Republike Bosne i Hercegovine.

Ovlašteni tumač DMS je Ured visokog predstavnika (OHR).

Za razliku od ustava mnogih drugih zemalja, Ustav BiH u Aneksu IV Dejtonskog sporazuma je sastavni dio jednog međunarodnog sporazuma. Stoga se član 31. Bečke konvencije o ugovornom pravu – koja utemeljuje opći princip međunarodnog prava, a ti principi su, prema članu III/3(b) Ustava BiH ‘sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta’ – mora primjenjivati u tumačenju svih njegovih odredbi, uključujući i Ustav BiH.”

 

Dejtonski sporazum ima svoj osnovni tekst od 4 stranice, koje su potpisane na Bosanskom, Hrvatskom, Srpskom i Engleskom jeziku, dok ostalih 11 aneksa sporazuma, kako je to OHR potvrdio u novembru 2017. godine, nikada nisu službeno prevedeni, tako da su svih jedanaest aneksa Dejtonskog sporazuma ostali u službenoj verziji samo na engleskom jeziku.

To je 1996. godine rekao i tadašnji Visoki predstavnik Carl Bildt, koji je rekao da komisija za prevođenje Dejtonskog sporazuma, nije mogla da se usuglasi oko prijevoda, tako da je sve ostalo na službenoj engleskoj verziji.

Francuska je čuvar originala Dejtonskog sporazuma.

Prema izjavama članova delegacije RS u Dejtonu, verzija na engleskom jeziku potpisana u Parizu 14. decembra 1995. godine po povratku srpske delegacije iz Pariza, bila je pohranjena u sefu tadašnjeg predsjednika RS Radovana Karadžića ili predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika.

Hrvatska i bošnjačka delegacije dobili su također svoje primjerke. U februaru 2008. godine doznalo se da je originalni primjerak Opšteg okvirnog sporazuma za mir izgubljen.

Tadašnji Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić otkrio da je bosanskohercegovački primjerak originala dokumenta nestao iz Arhiva BiH, a slično se ponovilo s originalom Srednjoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini.

Na to je Kantonalno tužiteljstvo je pokrenulo istragu o ovom slučaju, i za njim se tragalo u arhivu Ministarstva vanjskih poslova i Arhivu BiH.

Otkriveno je da nema ni jednog primjerka, ni hrvatskog, ni bošnjačkog ni srpskog. Zbog toga je na zahtjev Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Ministarstvo vanjskih poslova Francuske preko Ministarstva vanjskih poslova BiH krajem 2009. dostavila ovjerenu fotokopiju originala Dejtonskog sporazuma sa svim aneksima.

Godinama formalno nikada nije preveden jer za to nije postojala politička volja.

I to je jedan od razloga što svako tumači DMS, na svoj način, a i jedan pokazatelj kako su se zvanične službe odnosile i cijenile taj dokument.

 

DA lLI SE PO SVAKU CIJENU MORAO POTPISATI OVAKAV SPORAZUM?

 

Svima je bilo jasno da je bilo dosta rata, i krvoprolića. Bio je potreban mir.

I to se postiglo, ali da li se sve trebalo potpisati i pod ovakvim uslovima, ostače i dalje velika nepoznanica.

Bilo je tu svega, cjenkanja, dijeljenja kao na pijaci.

Pritisci su bili veliki i to niko ne osporava, ali isto tako se pita da li se moralo podleći svim tim pritiscima?

Jeste da je stvoren mir, ali nepravedan.

Bošnjačka delegacija u Dejtonu, predvođena rah. predsjednikom Izetbegovićem i premjerom  Silajdžićem i drugim, imala je svoj prevashodni stav, osim zaustavljenja daljeg ubijanja, rušenja, da BiH kao država ostane u svojim istorijskim granicama sa kontinuitetom na međunarodnom planu. Dakle, ne nova država, i da će se kasnije uz pomoć međunarodne zajednice stvoriti funkcionalna država.

Kad se govori o pritiscima, prema izjavi američkog profesora Daniel Serwer:

“Alija Izetbegović je u Dejtonu morao pirhvatiti entitet Republiku Srpsku, koji bi se prostirao na pola teritorije BiH, u zamjenu za obećanje da će se sve izbjeglice i raseljeni moći vratiti svojim domovima. No, on je bio svjestan da će to biti teško provodivo u entitetu koji sebe naziva ‘srpskim’. Izraz koji bi najbolje mogao opisati tu situaciju je: od sigurne pobjede, muslimani su dobili poraz, ili u najboljem slučaju ‘neriješen rezultat'”, rekao je Serwer.

Posebnu pažnju treba posvetiti Aneksu 7 koji govori o povratku. Ovaj aneks je bio i uslov da se potpiše sporazum.

 

ANEKS 7: SPORAZUM O IZBJEGLICAMA I RASELJENIM OSOBAMA

 

Proces Održivog povratka trebao se provesti pod nadzorom Međunarodne zajednice, a provedba tog procesa bi bitno uticalo na politički razvitak u postdejtonskom vremenu.

Povratak izbjeglica istovremeno bi značio obnovu predratne multietničke strukture bosanskohercegovačkog društva, ali i uspostavu evropskih i međunarodnih standarda u zaštiti ljudskih prava. Ako građanin ima pravo na povratak imovine, ako ima sigurnost i ekonomsku osnovu za obnovu života, onda je to znak da funkcioniše vladavina prava i jednaka zaštita prava građana.

U prvim godinama odmah poslije potpisivanja DMS, otpočeo je povratak, u periodu od 1996 pa negdje do 2002, bilo je nekakvih rezultata, a onda su nastale razni vidovi opstrukcija koje se spriječili da Proces Održivog povratka saživi.

Željelo se sačuvati onako stanje kakvo je dobiveno ratom. Proces povratka su pratili razni vidovi malverzacija, a posebno sa sredstvima koja su pristizali raznim donatorskim putevima.

Sam proces je imao etnički naboj, a sve je bilo strogo kontrolisano od tri vodeće političke stranke, HDZ; SDA, SDS!

Kako bilo da bilo proces Održivog povratka je propao, stvorene su čiste etničke teritorije, a što je još gore i oni koji su se vratili, obnovili svoje kuće, su se ponovo iselili, a kuće sad zjape prazne. Mnoga sela su skoro napuštena, u seoskim, i ne samo seoskim školama, nema učenika, i one se pretvaraju u sve drugo osim za ono za što su namijenjene.

Rezultat je to politika koje su obesmislile Aneks 7.

Međunarodna zajednice (MZ) je trebala da nadzire čitav taj proces, umjesto što je svojim nečinjenjem bila vjetar u leđa etnonacionalistima.

Rezultat takve sveobuhvatne politike, je ponovno iseljavanje, samo iz drugih razloga, a pre svega zbog opšteg stanja u državi. I to je rezultat tog ,,famoznog DMS,,!!!

 

ANEKS 6: SPORAZUM O LJUDSKIM PRAVIMA

 

Bosna i Hercegovina ustanovljena na vladavini prava, a što i sam Ustav BiH kaže, iz čega proizlazi da u ovdje mora postojati pravna država koja će garantirati sva prava, slobode i jednakosti svojim građanima i to na individualnom nivou.

Druga je stvar kako državne institucije to objašnjavaju i djeluju.

Međutim građanski model, koncept, princip i ideja već postoji, o čemu govori Aneks VI Dejtonskog sporazuma, koji govori o zaštiti ljudskih prava, a što istaknuto i potvrđenom aneksom IV (Ustav BiH).

Istovremeno i Ustavni sud BiH je rekao da se DMS u cijelosti primjenjuje u BiH, a država BiH je potpisnik i sljedbenik  Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i  njezinih Protokola, a i drugih međunarodnih dokumenta – ostaje otvoreno pitanje – zašto niko od aktivne ili pasivne političke scene nikad nije spomenuo Aneks VI Dejtonskog sporazuma koji se bavi ljudskim pravima.

Zbog takvog opstruiranja ne mogu se sprovesti odluke Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u slučajevima Sejdić-Finci, dr Ilijaz Pilav, Azra Zornić, a što je opet dovelo do opšteg haosa u formiranju vlasti u Federaciji BiH poslije završenih ovogodišnjih Opštih izbora.

Naime, sad reakcionarne snage koje su i dovele do ovakvog stanja u državi, a ono je nikakvo, žele da iskoriste i popis 2013. godine, kao sredstvo u konačnom obračunu protiv ideje građanske države koja se uprkos opstrukcijama opet počela da budi.

Popisom iz 2013. godine nije popisana dijaspora, ovdje se mora opet istaknuti zbog raznih opstrukcija, a i nije prihvaćen niti od RS, i kao takav ne može se primijeniti pri izboru kvote po etničkom principu pri izboru delegata u Domu naroda Federacije BiH, nego se u ovom slučaju moraju primijeniti odredbe Ustava Federacije BiH, a to je da se koriste rezultati popisa iz 1991. godine.

Pitanje je šta će ovog puta biti izbor, i Međunarodne zajednice i državnih institucija, a opet je u pitanju dijaspora.

To proizlazi iz oba ova Aneksa, VI i VII.

Dok se Aneks VII nije sproveo u potpunosti, a koji govori o povratku, a koji je bio i jedan od preduslova potpisivanja DMS, nego je naprosto propao i tako direktno uticao na stanje u državi i formiranje i funkcionisanje te države.

Sad su u pitanju popisi stanovništva, iz 1991. godine i 2013.godine, pita se koji je mjerodavniji. Opet se nešto prebija, što bi se reklo, preko leđa dijaspore, i zbog grešaka, manipulacija, opstrukcija svega ono što se dešavalo i dešava oko nje želi se na taj način postići politički cilj.

Sve su to nedorečenosti koje proizlaze iz tog nakaradnog DMS koji se pokazao nefunkcionalan u skoro svim segmentima i naprosto okovao državu BiH u njenoj funkcionalnosti!

 

Faruk Tičić

BHDINFODESK

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook