Bijeli golub ponovo (ne)leti 20/205 TURISTIČKE (NE)MOGUĆNOSTI ZVORNIKA

Mustafa Mulaosmanović-Bager, znano ime iz nekadašnjeg tuzlanskog miljea, već je bio na izmaku i pitanje hoće li me poznati. Dugo je blijedo gledao iz bolesničke postelje, a onda prošaputao: Driiinaaa…

Nevjerovatna je bila čežnja Tuzlaka za „pravom“ rijekom. Zvorničanima je normalno što su odrastali pored te modre ljepote i na čistom drinskom zraku. Desetljećima se jalovo naklapalo o turističkim mogućnostima i desit će se u Kasini onaj davni, važni sastanak. Htjelo se da mladalački oštro začinim da Grad ima izvanrednu „razglednicu“, ali je grdno kada se u njega „zađe“… Nastao tajac čim sam počeo nabrajati rezultate ubrzanog „razvoja“. Do mene sjedio dr.Jelkić – ušlo u priču kada se iz zadnjeg reda javio prof. Šemso Nožinović: „da se ne slaže..!“ Samo toliko u ledenoj tišini, više niko ni- „a“. Nanizat će se godine pa će profa reći da sam bio u pravu.

Danas „razglednica“ jos interesantnija, ali mnogo grdnije kada se „zađe“. S prve primijeti da nešto ne štima – koliko je u nevelikoj kotlini napakovano novih „etničkih“ stanovnika, a arhitekturu bolje ne spominjati. I, nebeska (ne)pravda: zvornička plaža najčešće zjapi pusta, a tuzlanska Panonika dupke puna. U nedjelju do popodnevnog pljuska oko 9.500 posjetilaca!

Uvijek je bilo do ljudi.

VLAST & VJERA (NE)ZNAJU ŠTA RADE: Turizam je zahtjevna rabota. Davno rekao svoje (i) o „Zvorničkom kulturnom ljetu“. Učinilo da bi vrijedilo pokušati nešto drugačije. Recimo aranžman Kula, zaokruženo sa Glodima i Divicom s ozbiljnom pretpostavkom da se na 7 dana s proljeća, ljeta i jeseni dovede veći broj gostiju. Između ostalog, „mamac“ je (i) p r i č a. Nešto je spomenuto u objavama 4. i 25. juna, pa zakazan sastanak da se sve uplani.

Uvijek rado prošetam na Kulu. Krenuo ranije. Usput da načinim fotose, ustrebat će. Ushićenje je splasnulo još s početka uspona: polomljene betonske klupe, uništena rasvjeta, odmorište na Kaplanu sasvim devastirano. Stari grad je sablasno izgledao, išaran grafitima i posvuda bačena plastika i sve što može učiniti nemar. Jedva „probrao“ nešto detalja.

Oko obližnje crkve uredno i kada se uđe u selo, a od ranije imam fotose Avdine džamije s pet munara. Plus prijeratni tekst na dvije strane „Arene“ kada se gradila, a pisao o sačuvanim originalnim razglednicama srušene. Za svaki slučaj nanovo snimio turbe Hasana Kaimije. Priča o narodnom tribunu, dobrotvoru i pjesniku je svevremena – nezaobilazna (i) u mome autorskom angažmanu.

Samo što sam se počeo spuštati na mjesto dogovorenog sastanka- pređe crna mačka! Nešto mi bi svejedno za gatke. Pa i to da nije došao predsjednik Mjesne zajednice (?). Zvali telefonom- nedostupan… Nema ni mjesnog efendije. Pobrkao datum (?), u kupovini- doći će. Prođe i čitav sat, pa sam mirno ustao i otišao.

Već je pisano ko se „ljuti“ što često spominjem Kazanbašču. Sada treba pridodati i vjerskog službenika s Kule. Vjerovatno nije zaboravio onu blamažu – haman „vratio“. S gošćom iz Slovenije, nakon prvog sastanka s predstavnicima Mjesne zajednice, haj da sretnem i djecu. Na vjerskoj pouci, a ispred džamije česma i smeće. Pa sam nakon kratkog razgovora predložio da zajedno počistimo – slikano, a razumijem zašto fotose nikad nisam dobio(!)

I opet ono moje: Čovjek je uvijek (i) na dobitku. Srećom da se nije maklo dalje od početka. S kim? Čuj dovesti iz svijeta tolike goste. Grdno zastidio ko bi sve došao od norveških i švedskih prijatelja.

Dok sam se vraćao nigdje nikoga. Slovom i brojem vidio samo tri duše- nijedno dijete. Ali je zato uredno gruhnulo ozvučenje s obnovljene džamije u centru. Po decibelima vjerovatno ublizu novoizgrađenoj crkvi u Zvorniku i gdje je zvonik dodatno našpanovan na „još jače“! Spominjao pismo upućeno Međureligijskom vijeću BiH – naveo „znakovito“ – svjedok kako uznemirena životinja zavija prema nebu. I, ima li potrebe ponoviti ranije: vjerskih objekata nikada više, a narod sve mračniji.

PRVI „KORAK“: I, koincidencija: narednog jutra, zaputio se u gljive. Pored Kaplana sreo Zorana Smiljanića iz Planinarsko-ekološkog udruženja Korak. Sa sličnima je lijepo porazgovarati. Žao mi je zbog njegove rezignacije na postojeće (ne)prilike, a oduševila simbolika naziva udruženja.

Šta i koliko može nevladin sektor DaBudeBolje? U svakom slučaju volio bih ga vidjeti na preliminarno dogovorenom sastanku 15. avgusta, kao i predstavnike Turističke organizacije. I ljude od struke: arhitektu, sociologa i psihologa, a vezano je za zvornički most. Prilika za turistički bum, a još važniji mirovni aspekt.

Vladi Srbije upućeno je pismo namjere. Odgovoreno da je bolje adresirati onome ko odlučuje(?!). Dao još neke sugestije i pretpostavljam da je poslato…

Naravno da je osjetljiva rabota oko simbolike mostova. I ko se ima „pravo“ time baviti. Do referenci predlagača je lako doci. Ko je ostavio prijeratne tragove u rodnom gradu, onda u tri skandinavska, Leirviku na otoku Stord, EU gradu kulture i turizma Bergenu, potom u Örebru. A priupitati poznatog biznismena Himzu Fazlića ko je uradio logo za „PyramidTravel“ i zašto nisam bio za to da se zbrzi s punim avionom Šveđana kada je zatalasano u Visokom. Već spominjao jedan drugi avion i kako to drugi inteligentno rade.

Velika je ovo prilika i moglo nadmašiti Međugorje. I gdje je „ukazivanje“ sušta istina, od „razglednice“ do toga kada se u Grad „zađe“. S razlogom glavno nisam rekao, a već spominjao da se simbolično poklopio i rođendan Majke – 15. avgusta puni 90 i „parnjak“ je Mosta! Samo ima jedno veliko „ali“- može li „ovaj“ Zvornik nadmašiti sebe?!

„… Zato treba graditi kako treba/ iskreni stisak ruke – temelj da bude./ A onda nema tog vjetra i zime/ koji most će da sruši…“(„Mostovi“ u knjizi Novo sunce, S.H.).

P.S.

Kako je krenulo sa susretanjima nemal bi svaki dan mogla ići ova kolumna. Držim se sedmične mjere i vise nisam siguran oko „reda“. Slučajnost je odredila da „Mladić što trči gore- dolje“ ide naredni utorak. Ovo zbog mojih Norvežana i nadam se neće biti ljutnje. Naši smo i zato pozdrav Branku Stankoviću, Sadiki Kahrimanović, Sulji Kalabalukoviću, Zori Antonić, Davoru Miliću, Jasminu Nokti i članovima Radionice meditacije i pozitivnog razmišljanja u Tuzli.

(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom zakašnjenja portal BHDINFODESK, a 34 šalje na mejl adrese).

Piše: Sead Hambiralović

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook