DIONIČARI ZEPTERA 18 GODINA BEZ DIVIDENDI

Dubičanac Milan Janković poznatiji kao Filip Zepter, Predsjednik kompanije “Zepter International”, kojoj su mnogi Dubičani prije 18 godina povjerili svoje dionice, prisustvovao je i bio domaćin 50-godišnjici mature 5. generacije dubičke gimnazije. Ponosan na sebe i sve što je postigao, dočekan je u Dubici kao legenda, iako ni jedan njegov dioničar na ovom području za punih 18 godina nije dobio ni 1 KM dividende. Ako je neko od povlaštenih nešto i dobio, za sve druge je to tajna.

Prije dva mjeseca jedan od najbogatijih ljudi Regiona, ako ne i Evrope, Milan Janković poznatiji kao Philip Zepter (Filip Cepter), sa svojim školskim drugovima i nekim profesorima u svom rodnom mjestu Bosanskoj Dubici (koju okupatori BiH zovu Kozarska) proslavio je 50 godina mature. Mnogi iz te 5-te generacije dubičkih gimnazijalaca bili su ponosni što im se pružila prilika da se pozdrave, slave, druže i prisustvuju školskom času sa svojim školskim drugom koji je stekao neslućeno bogatstvo, od kojeg  će možda moći saznati recept njegova briljantna uspjeha. Iako su mnogi od njih, ako ne oni onda njihovi roditelji, već preko 18 godina dioničari kompanije “Zepter International”, koja je vlasništvo njihovog školskog druga, niko od njih nije dobio ni KM dividende. Ne samo da nije dobio ni 1 KM dividende, već ni obavijest Zaptera o njegovim finansijskim tokovima i rezultatima, koje svojim dioničarima uredno, u skladu sa zakonom, dostavljaju sve dioničarske firme.

Naviknut da bude svugdje glavni, Milan Zepter, Predsjednik kompanije “Zepter International”, bio je glavna fora i na obilježavanju 50-te godišnjice mature, koja se slavila u njegovom Hotelu “Zepter”. Novinari su intervjuisali skoro isključivo njega, a usput su pomenuti i neki drugi koji su na godišnjicu mature doputovali iz Amerike i najudaljenijih krajeva svijeta, gdje sada žive. A mnogi od njih su prognani iz Bosanske Dubice tokom srpske agresije na BiH, u kojoj su izgubili sve što su posjedovali, a on došao ugrabiti što se ugrabiti dalo. Načelnik opštine Radenko Reljić, koji je proslavi prisustvovao kao gost, rekao je da Dubica uvijek otvorena za Zepterove programe.

Trajni miraz milioneru od Dubičana

Da li se zna koliko je i gdje je sve pohranjeno bogatstvo Milana Jankovića – Filipa Zeptera, koji je po završetku posljednjeg rata, na najatraktivnijem mjestu u centru grada Bosanske Dubice, na obali rijeke Une, pod okolnostima koje su u najmanju ruku sumnjive, porušio hotel “Park” koji je bio vlasništvo DRM – OOUR “Knežpoljeturist” i na istom mjestu izgradio svoj hotel, kojem je dao ime Hotel “Zepter”. Ako je njegovo bogatstvo, njegov ogroman kapital, svugdje širom bivše Jugoslavije i svijeta stečen u uslovima i na način kao što ga je stekao u Bosanskoj Dubici, onda ne treba nikog čuditi što je postao jedan od najbogatijih na Balkanu, već među najbogatijim u Evropi i svijetu.

Ono što je posebno zanimljivo, Zeptera u poratnoj Dubici dočekuju i slave kao dobrotvora, jer on se hvali da je izgradnjom hotela, na mjestu gdje je već bio hotel u vlasništvu dubičkih ugostitelja, dao poklon svom gradu. Ustvari, on je za sebe i svoje potomstvo dobio neprocjenjivo vrijedan miraz, kakakv se s puno sreće stiče samo jednom ili ni jednom u životu.

Sticajem okolnosti, neposredno pred agresiju na BiH bio sam direktor radne zajednice Dubički robni magazin (DRM), a prethodno više godina direktor OOUR “Knežpoljeturist” kome je pripadao Hotel “Park”, s kojim  su se ponosili Dubičani, a koji je bez većih oštećenja preživio rat ( jer u Bos.Dubici do hrvatske “Oluje”nije ni bilo većih ratnih dejstava). Po završetku rata Janković je porušio taj hotel i na istom mjestu izgradio novi. Novi hotel pod imenom “Zepter” otvoren je septembra 2012.g. A ko ne bi na najboljoj lokaciji u gradu podigao sebi spomenik i kapitalno zdanje. I ne samo da je dobio lokalitet na kom je bio hotel, već je uzurpirao i prostor na kom je bio jedini dubički gradski park, izgrađen 50-tih godina prošlog vijeka. A pripao mu je i dodatni bonus – dioničarska prava većeg broja od 200 ugostiteljskih radnika, ostvarena u procesu ranije provedene privatizacije, poklon milioneru…Nije li ovo tipičan primjer korupcije? Ali Janković ne smatra da je nešto dobio, već tvrdi da je novoizgrađeni hotel njegov poklon gradu.

Nije li vrijeme da se vlasti i građani  Bosanske Dubice upitaju šta je on to svom rodnom gradu dao, a šta od njega uzeo kroz svih ovih 20 i kusur godina? Koji su to razvojni programi realizirani njegovim ulaganjem? Dali je to i fabrička hala uz saobraćajnicu prema obližnjem gradu Prijedoru, koju je prije rata izgradio na vrlo atraktivnoj gradskoj lokaciji u užem centru grada? Ono što se pouzdano zna njegovi dioničari u Bosanskoj Dubici do sada nisu dobili ništa.

Nema Zepterove dividende za male dioničare

Ja i moja porodica smo mali dioničari kompanije “Zepter”. Kao mnogi prognani Dubičani u “Zepteru” imamo dionice upisane na kompaniju “Zepter” u Centralni Registar Hartija od vrijednosti A.D. TS Banja Luka. Svoje vaučere, na određenu vrijednost, stečenu dugogodišnjim radom, kao i drugi dubički građani, predali smo decembra 2000-te Direkciji za privatizaciju Rs, “Jasenovačka br. 3 Kozarska Dubica, za “Zepter Invest d.d” Banja Luka i PIF “BAB-Profit”. Stanje redovnih akcija moje porodice, s porijeklom – TP DRM Kozarska Dubica, na dan 31.12.2003.g. iznosilo je  2.647. Od tada, do danas, svih prošlih 15 godina, nismo nikad dobili nikakvu obavijest o kretanju kapitala i poslovnom rezultatu kompanije “Zepter”. Jedinu nezvaničnu informaciju za sve ovo vrijeme 24.9.2014.g. preko FB je dioničarima uputio g. Enis Tabaković. On je pozvao dioničare koji imaju dionice, da se o stanju akcija mogu informisati na tel. 011 387 524 16 441.

Svima je poznato da su dionice ili ulozi dijelovi kapitala sa kojim dioničari sudjeluju u dioničkom društvu i treba da ostvaruju upravljačka prava i pravo na dividendu. Dioničar ima pravo učešća u ostvarenoj dobiti dioničkog društva, a  dividenda je temeljno imovinsko pravo dioničara. Ovo pravo dioničari “Zeptera” nisu ostvarili svih prošlih godina, ili ga tajno ostvaruju samo povlašteni dioničari.

Milan Janković as Filip Zepter

Milan Janković je rođen maja 1950. u dubičkom selu Međeđa. Prema onom što su o  njemu do sada pisali mediji poznato je da je sa 25 godina završio ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Jedno vrijeme je radio u Makedoniji, a 1980. je otišao u Austriju i započeo biznis. Startovao je u spoljnotrgovinskoj firmi sa platom 1.500 maraka, a kada je izgubio posao zaposlio se kao distributer kod njemačkog proizvođača posuđa  AMC “International AG”. Kratko po tom u toj firmi je postao jedan od direktora.

Prema nekim informacijama pet godina kasnije izumio je specijalni poklopac za posuđe i patentirao ga kao “Zepter pribor”. Potstaknut time, zajedno sa suprugom 1986.g. u Linzu – Austrija osnovao je “Zepter International Limited Liability” i počeo distribuirati pribor za jelo od nehrđajućeg čelika, koji se proizvodio u njegovom vlastitom pogonu u Milanu. Već 30 g. Kompanija “Zepter” je internacionalna, a unapređuje zdravlje i kvalitet života širom svijeta. Zepterovo suđe je patentirano, ima visoku tehnološku vrijednost, a proizvodi se u 8 tvornica lociranih u Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj…i koristi se u domaćinstvima, medicini, industriji satova, jahti …jer čuva prirodna svojstva hrane, bez masti, soli i aditiva.

Godine 1996. Zepter je u Švicarskoj kupio kompanije “Bioptron” AG i “Intercosmetica Neuchatel” SA, proširio djelatnost na medicinske aparate i time se uključio na medicinsko tržište sredstava za svjetlosnu terapiju i otvorio nove linije kozmetike za odrasle i bebe. Istovremeno je sjedište svoje kompanije prebacio u Švicarsku, gdje je osnovao “Zepter Finansing Holding AG”, za pružanje usluga u oblasti privatnih penzija, zdravstvene zaštite, osiguranja i imovine. Od 2012.g. dio “Zepter Grupe” postala je i Fabrika noževa u Solingenu “Felix”, u kojoj se rade noževi i specijalna sječiva za 50 zemalja svijeta.

O Filipu Zepteru se zna da je oženjen sa Madeleine Zepter, sa kojom ima kćerku Emu. Porodično ime Milan Janković je 2000-te promijenio u Filip Zepter.  Žive u Beogradu, ali i na drugim lokalitetima gdje imaju imovinu, a po nekim podacima u 2015. g. imali su zaradu 5 milijardi eura. Od 2016.g. Zepter posluje u više od 60 zemalja svijeta.

Vizionarski izazovi Milana Jankovića

Jedan od najvećih Jankovićevih uspjeha bila je kupovina male fabrike u Švicarskoj, koja se bavila razvojem svjetlosne terapije u medicini. Kako je sam tvrdio, bio je to njegov vizionarski izazov. Poslije 5 godina osnovao je “Zepter international”, u želji da se bavi spoljnom trgovinom. Njegov primarni cilj bio je zaraditi 100.000 DM, a kad je to zaradio, rekao je hoću 1 milion. A počeo je 1986. sa 20.000 KM. Prvu fabriku kupio je u Italiji, a nakon 6 godina imao je 8 vlastitih fabrika u Italiji, Švicarskoj, Francuskoj…

Već nakon 10 godina vrijednost njegova poslovnog carstva procjenjivana je na više miliona dolara, što je postalo sinonim za suđe vrhunskog kvaliteta. Zepter je prvih 10 godina samo usavršavao “Party system” i sve se zasnivalo na direktnoj prodaji, a nastavilo se šopovima i distribucijom, ali vlastitih proizvoda.

Na tržište Jugoslavije došao je 1990.godine, kad je već bio poznat  kao “kralj šerpi i lonaca”, a prvu fabriku na tom području napravio je te iste godine u svojoj rodnoj Bosanskoj Dubici.

Zepterovo brzo bogaćenje

O Zepteru i njegovom brzom bogaćenju se mnogo pisalo. Pisalo se o tome da posjeduje tri aviona, da je kupio brodogradilište u Beogradu i da kupuje u Trstu, da je prisvojio 1.800 m2  na N.Beogradu, koje pripadaju sarajevskom  “Šipadu”, te kako se u julu 2013. odmara na svojoj jahti, koja vrijedi 30 miliona eura.

U Miloševićevom  i post Miloševićevom periodu, kada u bescijenje kupuje brojna preduzeća, Janković je bio blisko povezan sa čelnim ljudima Srbije i Rs. U aprilu 2005. postaje većinski vlasnik preduzeća “Impregnacije”, “Jugometal”  Bgd, “Meteor” Subotica, “Stotex” Kraljevo…Sa svojom ženom Živadinkom kupio je u starom Zemunu pozorište, koje su nazvali “Madlenium”. Prema pisanju raznih medija, u namještenim procesima porivatizacije kupio je u bescijenje desetine hiljada kvadrata poslovnog i građevinskog prostora  “Jugošped”, Tuiristički kompleks  Hotel “Tara” , “Centrotekstil “, “Jugometal”, “Jugocentar” i mnoge firme. Sve ove kupovine su obavljane preko “Global Real Este Invesment”, a kasnije prebacivate na druga imena. Na sumnjiv način je kupio Šipadovu Vilu “Emma” na Dedinju, zgradu “Krivaje” u N. Beogradu, zgradu u Knez Mihajlovoj, zgradu “Kluza” u Resavskoj, za bagatelu kupio  propalu zgradu princa Pavla Karađorđevića u Parizu. Sve ovo je bilo uz pomoć nekih organa države i Agencije za privatizaciju. A pisalo se i o tome da se Zepter nije obogatio prodajom šerpi i lonaca, već prodajom oružja zaraćenim stranama po principu “ko da više”…

Mnoge Zepterove firme iz godine u godinu su bilježile gubitke, a iz njih su pare izvlačite na Kipar i u Švicarsku. Kao gubitaši su pominjani “Jugošped”, “Centrotekstil”, “Brodogradilište”  Bgd, “Stotex” – Kraljevo, “Meteor” Subotica, “Jugometal”, Beograd… Postalo je indikativno da kratko nakon kupovine plate radnika padaju, na njih se vrši pritisak da napuste firmu, pa radnici ostaju bez posla, a akcionari se dovode u bezizlazan položaj. Mnogi oštećeni radici iz tih firmi uzalud su zaštitu svojih prava tražili preko Agencije za zaštitu manjinskih akcionara.  S pravom ze vjeruje da je veliki dio Zepterova bogatstva stečen kroz bestidnu klasičnu pljačkašku privatizaciju.

U martu 2011. Zepter su optužili manji akcionari da je umanjio vrijednost firme, o čemu je pisao beogradski “Kurir”, pod motom “Srbija radi, a Kipar se gradi.”

U aferi “Panama Papers”, koju je aprila 2016.g  pokrenuo Međunarodni konzorcij za istraživanje u novinarstvu, među 17 najbogatih srpskih preduzetnika našlo se ime i Philipa Zeptera, a na teret im je stavljeno  pranje i izvlačenje 51 miljarde dolara.

Tajna Jankovićeva uspjeha

Za sebe je Janković rekao da nema snove, već samo planove. Njegovo geslo je bilo “što naumim, to i ostvarim.” Ključ uspjeha je upornost i  koncentriranost na vrstu posla, a biti uporan znači istrajati u promjenama i prilagođavanju. “Moja prva osobina je da znam slušati ljude, vezati ih uz sebe, pokrenuti ih i stvoriti povjerenje, koje se teško stiče a brzo gubi. A ja sam ga stekao!” Često je isticao da je tajna njegova uspjeha u biznisu –  interesovanje za nove projekte. Uspješni ljudi nisu ni hrabrii, ni pametniji, već je to, po njemu, pitanje trenutka izbora, odvažnosti i rizika, te znanja, upornosti i vizije, pri čemu je ipak ključno znanje i sposobnost u vođenju ljudi i definiranju cilja.

On smatra da od prošlosti živi samo onaj ko je ostao bez budućnosti. Umjesto da budućnost uzmemo u ruke, mi je sami sebi oduzimamo. Uspijeh nikad ne ide pravolinijski, već je vezan je za uspone i padove, pa i vraćanje na početak. Hrabrost je često preduslov uspjeha. Za svaki poduhvat treba hrabrosti, a iz brojnih poduhvata rađa se uspjeh, a jedan uspjeh rađa nadu u drugi.

U novembru  2016. godine kompanija “Zepter intrnational”, u kojoj je 3.000 ljudi, proslavila je 30 godina postojanja i predstavila se kao jedna od najuspješnijih u sastavu “Zepter sistema”, koji čine Zepter Home- posuđe za dug i zdav život, VAcSy- sistem za čuvanje hrane, Zepter TUTTOCUXS 6S – sistem za čišćenje, Zepter Bioptron- svjetlosna terapija, Zepter Medical- prečišćavanje vode i zraka. Zadnjih desetljeća za prodajnom mrežom 140.000 saradnika  stekli su milione korisnika širom svijeta.

Filip Zepter na 50- godišnjici mature

Proslava 50-godišnjice mature završene u Dubičkoj gimnaziji bila je još jedna prilika da se sjetimo pripadnika te generacije, njihovih profesora, ali i svih građana Bosanske Dubice, naročito onih koji su tokom agresije na BiH protjerani u bijeli svijet, a niko od dubičkih vlasti nije ih se sjetio ni ovom prigodom. Najbitnije životne stvari za život Dubice i Dubičana i ovaj put ostale su u sjeni, zaklonjene likom bogataša Filipa Zeptera. Ostale su tabu tema o kojoj se ne smije govoriti. A u Dubici se ne smije govoriti o ubistvima i progonu 7.000 dubičkih Bošnjaka i 800 Hrvata, o palenju, pljački njihovih kuća, o silovanju dubičkih Bošnjakinja, niti tražiti odgovor na pitanja zašto krivci za te zločine nisu privredeni sudu i kažnjeni, zašto se još uvijek ne traga za nestalim Bošnjacima, zašto dubičke vlasti ne pozivaju prognane da se vrate. Sigurni smo da bi se povratkom većine prognanih Bošnjaka uspješnom preduzimaču Milanu Jankoviću pridružilo više njih, koji žele svom rodnom gradu i njegovim ljudima vratiti vjeru u bolje danas i sretnije sutra. Srpsko jednoumlje, koje već 25 godina vlada Dubicom, je tamnica za sve koji u njemu žive. Kozarska Dubica, u kojoj ima mjesta samo za Srbe, mora vratiti multietnički identitet Bosanskoj Dubici, u kojoj je uvijek bilo dovoljno mjesta za sve njene građane, Bošnjake, Srbe, Hrvate i ostale. Samo tada će veliki opštinski jubileji, kao i godišnjice mature imati svoj puni smisao.

Naravno, svakog Dubičana raduje uspjeh svakog njegova sugrađana. Pri tome bude i ljubomore, ali je uvijek sporedna kada se radi o časnim uspješnim ljudima. Isto tako raduje i imponira uspijeh Milana Jankovića, ali samo ako je taj uspjeh rezultat marljiva i poštena rada. Zaista želimo vjerovati da su insinuacije i sumnjačenja o porijeklu Zepterova bogatstva, o kojima su pisali i pišu mediji, neistinita i poroizvoljna.

Zepter zaboravio svoje dioničare  

Na proslavi 50 godišnjice mature Dubica se sjetila svog građanina, školski centar svog učenika Milana Jankovića, a on se nije sjetio svojih dubičkih dioničara. Njegovo bogatstvo nije za male dioničare, u koje oni spadaju, već za njega i posebno odabrane. Teško je vjerovati da za sve ove godine, za skoro četvrt stoljeća, toliko Zepterovih proizvodnih i drugih poslovnih jedinica, na prostoru bivše Jugoslavije i širom svijeta, nije poslovalo sa dobiti, od koje su Zepterovi dioničari morali dobiti pripadajuću dividendu. Može li se takav poslovni čovjek dočekivati i uvažavati kao cijenjeni građanin Bosanske Dubice, nuditi mu mogućnost za nove prevare, ili mali dioničari moraju svoja prava potražiti na nekom od nadležnih sudova?

U Bosanskoj – Kozarskoj Dubici i danas živi veliki broj ugostiteljskih radnika, koji se sa nostalgijom sjećaju svoje firme “Knežpoljeturist” i Hotela “Park” u kojem su mnogi od njih radili i hranili svoje porodice. Većina njih već godinama živi od minimalne penzije ili nestrpljivo čeka dan da ostvari pravo na penziju. Novi Hotel “Zepter” je fin objekat, na najljepšem mjestu u gradu, ali u njemu za njih nema kruha, kao što za dioničare “Zepter International” već 18 godina nema dividende, kojoj su se nadali od kompanije koju vodi njihov sugrađanin, jedan od najbogatijih ljudi Balkana i Evrope.

 

Burlington, 12. Avgusta 2019                             Zijad Bećirević

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook