Bijeli golub ponovo (ne) leti 49/ 205: EPILOG JEDNE ŠTEDNJE

Skoro sve napisao o „ovom“ Zvorniku i prekodrinskim, a nema potrebe o genima i gdje je „mozak“ strategije. I ne bih više, da u prošlu srijedu nije poslata vijest vezano za staru deviznu štednju. Već iz prvih reda ogadjen dan i prestao čitati. Na licu nisam mogao sakriti, a Majku zamolio da se ne uzbudjuje i stanemo sa diskusijom. I, ispuha sva pozitivna energija donesena od specijalnog gosta, sa njemačkim referencama, da sa „naučne“ strane olakša starici i sinu koji o njoj „brine“. I tamam kada je super krenulo, ta prokleta štednja je unijela nemir i- rano ujutro novi srčani udar!


ČEKALA JE MAJKA…- SVOJE NOVCE


Ove redove krenuo pisati pored bolesničke postelje i ne mogu se načuditi priči za malu djecu. Godine se nižu, a da se iskreno htjelo vratiti- bila je prilika prošlog ljeta, čak i poentira. To sam rekao u Zvorniku, prije nego će Pismo namjere poslati Vladi Srbije vezano za Most i bio lijep gest da se Majki (90), koja je parnjak, uruči rodjendanski „poklon“- vrate njeni novci. A kada je stigao smušeni odgovor – sve bilo jasno. I rekao što sam rekao: kada je prije nekoliko godina bila aktuelna EU, država Srbija, po svemu sudeći, najavila vratiti radi „utiska“,. Potom se izgubilo „interesovanje“ – (ne)opravdano priklonila Rusima i Kinezima. Zato spomenuti utisak više „ne pije vode“. Već smisliti nešto kao „opravdanje“ za- „razvlaćenje pameti“.
Neka bude na čast što su tolike godine ljude vukli za nos. Igralo se (i) na vrijeme, onda ove i one potvrde, pa prošle godine tražilo ekstra i dodatno sve ogadi. A raznih je vrsta pljački, ova ulazi u one „posebne“ i ne umije svako.
Za razliku od Majkine pozamašne sume „za stare dane“, kod mene je bilo manje i odlučio dići ruke. Ipak svratio kod najbližeg advokata da malo „izučim“ kako to (ne)ide. To je već za scenarij Siniše Pavića i neku od nj serija. Kaže odmah će nazvati „glavnog“ u Beogradu, „medi“ dok „razgovara“- za 15 dana eto novaca! Moje je bilo samo da donesem knjižicu i dam punomoć. Bilo sumnjivo, a ponovo „onako“ navratio i haman advokat posenilio i reprizira ranijeg. Pa ću ispričati kome treba i potvrdila sumnja. Poslao poštom, dok su mnogi zapucali preko Drine, radi svake „sigurnosti“ i predali lično. Tako i Majka sa Amirom, Melikom i Hamidom. Vratila se usplahirena- krenuli propitivati(?!) gdje je bila od 1992.., smela se, zanijemila. A rekao sam da ne ide!
Pitanje je jesu li se ikada prekodrinski pogledali u ogledalo, a čast dijelu (pre)ostale časne Srbije. Ma koliko ukazivalo na sve što ne valja, „na svakim narednim izborima će izgubiti“. Vjerovati je aktuelnom lideru kada to tvrdi. Kako- zna se.


(NE)TREBA BRINUTI ZA BUDUĆNOST


„Otac nacije“ će najpreciznije: “Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“/ Dobrica Ćosić, u romanu „Deobe“.
Ovo sa štednjom je samo „kontinuitet“ i dodje kao „limunada“. Naspram grdjeg šta se desilo tokom rata. Zvornik je prvi etnički očišćeni grad i opština sa najbrojnijim masovnim grobnicama. A „borci“, dok su u oslobodjenom/okupiranom gradu pljačkali, hvalili da nisu naišli na bogatije m(j)esto! Nakon nedavnog što se desilo u srebreničkoj osnovnoj školi, prekodrinski i sabraća iz BiH ne trebaju brinuti za „budućnost“!
Sličan fotos djece iz „ovog“ Zvornika u koicidenciji je sa onim iz Srebrenice i još nisam javno pokazao. A oko spomenutog kontinuiteta dovoljno ispričati šta se zbilo za vrijeme nekih radova u mojoj kući. Zadnjii dan majstor će da je poveo sinčića da mu malo pomogne. Kada sam sišao na prvi sprat zateknem malog kako šerpa u dnevnoj sobi gdje su bili smješteni neki upakovani eksponati za planiranu muzejsku postavku o GljiviMira. Nisam ništa rekao i kada je dječak (ne)postidjen odmah izašao, primijetim da je namjeravao uzeti kutiju sa alarmom.
O, Nebesa, je li dosta kradje?! Onomad opuhan prvi sprat, drugi sprat, moja Dječija galerija „Haustor, stan u Z-14, auto, posječena šuma lijevo od nekadašnje „parole“ na Vratolomcu i niže zaposjela zemlja, nestao likovni opus, knjige, brojne uspomene, štednja u banci ne vrača. A „razumijem“ što se filmovi kriju, jer je dosta „slike“ koja ne ide u prilog!

I, ocu reči, ne reči?!
Uradio sam ovako. Na drugom spratu, do balkonskih vrata, je stočić na koji sam stavio spomenutu kutiju. Primijetiće majstor i njegov „pomoćnik“ kada podju na balkon, gdje je servirano posluženje nakon završenog posla. Sigurno vidjeli. I dobro je što nisam ništa rekao- „uvrijedio“ bi se čovjek(?!


SRCE ZA STRUKU


Majkino srce je za struku koliko se dugo „drži“ i kako nije prepuklo još u 36. kada je izgubila muža, ikonu brojne familije. Ili kada su pljačkali- dvojica srpskih „vojnika“ tražila ključ od garaže i auta. Jedan je lupio kundakom „kalašnjikova“ po ledjima i kičmi, napukloj u saobračajnoj nesreći. Morala je ključeve dati. Upamtila „ladu“ lozničke registracije s kojom su došli. Pa kada je bježala preko mosta, zaustavili na kontrolnom punktu i ljutito pitali gdje je njen stariji hairlija.., do prezadnjeg i zadnjeg infarkta. I za priču kad je došla sebi – noću „pokrivala“ cimerku (Anna Ulla-Brit Löön) i cvijet joj od salvete napravila (kolumna od 22. januara, op.a)
A nekih godina (ne)će doći sve na svoje: „Naša kuća opet je naša./Sve što se moglo odnijeti dobilo je noge./ Al’, zašto slike i sve uspomene?!…“, napisao u Skandinaviji. Poslao u Sarajevo dr. Svetlani Broz sa molbom da ode u Zvornik, pozovu stare i nove komšije i Majki pročita. „Zadatak“ ispunjen i pride fotos panoa pored puta snimljen dok se primicala mome gradu. Ima ih više na Google, ukucati: TEŠKO BOGU SA NAMA KAKVI SMO i nadopuna šta veli „otac nacije“.

P.S.
Majka je u četvrtak zarana prevezena na Akuten. Uigrani tim je ponovo funkcionisao kao najbolji sat. Potom tri dana Lungavdelingen 12 na Universitetssjukhuset Örebro i- haj doma. Sinoć opet problemi, jedva je „izašla“ iz noći. Sad je bolje, a ovaj put ni zucnuo šta je stiglo prijateljskom linijom. Premoren samo preletio, vezano je za štednju. A hoće li doživjeti da joj vrate, najbolje da otšutim.
Veliko hvala Švedjanima (i) za brižnost- ne samo oko Majke, već i sina. Posebno za onaj krevet da noću uhvatim nešto sna.
­­­­­­­­­­­­_
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.

Piše: Sead Hambiralović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook