Obraćanje iz izolacije: Otvoreno pismo jednog dječaka kome će od maturskih uspomena ostati samo sjećanje na uskraćenu slobodu

Dragi naši nastavnici i školski administratori,

Došlo je vrijeme da se rastanemo. Svi odlazimo svojim stazama. Nažalost. Nije onako kako smo planirali. Naši planovi su prekinuti u momentima kad su naši snovi ronili duboko u nadi da ćemo uspomene na matursko veče čuvati kao historijski događaj. Mi smo generacija bez ostvarenih snova, bez maturske uniforme i maturskih uspomena. Mi živimo u vremenu koje ubija našu nadu. Nadu, da ćemo svi skupa proći kroz posljednji dio kao što su zaključivanje ocjena, dodjela diploma, eksterna matura, ekskurzija i planovi za matursku ceremoniju. To se neće desiti. Neće, jer mi smo samo jedna zaboravljena generacija koja se izgubila u monotonim pričama o pandemiji i virusu koji je uništio naše snove i uskratio nam najljepše dane života. Naučili smo da vježbamo „socijalno distanciranje“ koje nije bilo izlistano u školskom planu i programu. Naučili smo da cijenimo sebe i svoju skromnost, te svoje sposobnosti upravljanjem innovativnom tehnologijom. Naučili smo da vjerujemo da vrijeme u izolaciji ne pripada nama. Ono je oteto od nas. I bačeno u zaborav.

Mi nemamo puno ali dajemo sve od sebe. Umjesto da se radujemo završetku škole mi smo tužni. Napokon smo uspjeli proći kroz sve ove godine za koje nikada nismo mislili da će ovako okončati i da nećemo biti oduševljeni ovakvim ishodom. Zamišljali smo to drugačije. Zamišljali smo da ćemo biti nagrađeni za sav svoj trud, naučene lekcije i usavršene školske zadatke. No, dragi naši nastavnici. Nije to vaša krivica. Ja ipak želim da se zahvalim vama. Vama, koji ste uspjeli da nas osposobite na samostalno istraživanje motivirajući naše učenje. Naučili ste nas da razmišljamo i da razvijamo vlastite stavove kritičnosti i samokritičnosti. Hvala vam što ste uspjeli da nas usmjerite ka području u kojem naša nadarenost najviše odgovara.

Uprkos poštivanju školskih pravila, savremenih metoda, sredstava i oblika rada mi nismo uspjeli ostvariti svoje snove. Svejedno je. Jer mi od sada, počinjemo novim, različitim, i donekle nepoznatim putanjama. Od nas se očekuju brze, smislene, odgovorne i visoke etičke procedure. Mi vam obećavamo da ćemo uvijek dati maksimalno sve od sebe. Nastavićemo da skupljamo svoja znanja i trudit ćemo se da ispunimo vaša očekivanja. Mi vam garantujemo da ćemo pretvoriti svoje snove u stvarnost, tako da ćete i dalje biti ponosni na nas. Vi ste nam dali snagu i upornost da budemo ono što jesmo. Mi nikada nećemo zaboraviti temelje koji su nam dali snagu.

Dragi nastavnici i administratori, vi ste bili naša početna fondacija odakle smo počeli da gradimo i stvaramo naše snove, pa hvala vam na tome.

Obećavamo da ćemo ispuniti očekivanja naših roditelja, baš kao što ste nas vi naučili. Neki od nas će završiti visoke škole i okruniti svoje znanje diplomama i nagradama, ali najvažnije je pronaći put do titule koja se zove “čovjek”. Ne možemo kupiti ovu titulu. Zato je moramo jednostavno njegovati. Bez imalo napora. Bez opterećenja. Bez stresa.

Nikada nećemo odustati čak i ako nam se ukažu izazovi. Naučili smo od vas da je napor velika stvar čak i ako se počinje od ognjišta, od prvih početaka. Obećavamo da ćemo uložiti napore na velika djela po kojima će nas pamtiti. Obećavamo da ćemo biti uspješni u ostvarivanju načina koji želimo. Proširit ćemo našu strast za crpljenjem novog znanja.

Eto. Sanjali smo o završetku osnovne škole i eksternoj maturi, a sada smo shvatili da smo pogriješili. Već osjećamo slomljena srca emocionalno dodirnuti ovim događajem zato što nismo u mogućnosti da provedemo posljednje školske dane skupa. S vama. I sa našim razredom. Tamo gdje smo i počeli. Ostavljamo u emanet novim generacijama da čuvaju, njeguju i nastavljaju našu tradiciju. Da poštuju školsku misiju i da se ophode po školskim principima.

Dragi nastavnici i administratori, kad mi odemo, vi ćete shvatiti koliko nam je uskraćeno pravo. Bit će vam žao kroz godinu ili dvije što smo mi jedina genrecija kojoj je oduzeto pravo na obilježavanje naše mature. Ali vi i dalje budite ponosni. Vjerujte u svoje nastavne sposobnosti i sebe, baš kao što ste vjerovali u nas sve ove godine. Nastavite da prenosite sigurnost, zadovoljstvo i mir na sljedeće generacije. Naučite ih istim stvarima kao nas – da znaju ko su! Otkrili ste stvari koje su nam se svidjele, a dokučili ste način kako da nam pomognete u ostvarivanju naših ciljeva. Pomozite i njima! Hvala vam što ste nas temeljito razumjeli, upoznali naš život i razgradili uspješnu komunikaciju s nama. Hvala vam što ste bili naši istinski prijatelji i što ste razvili odnos povjerenja među nama.

Vi ste bili autoritativni, ali i pristupačni. Ostanite takvi. Zahvaljujemo se što ste nas usmjeravali i vodili sa jasno zaštićenim granicama, što ste razgovarali sa nama, i tražili naša mišljenja i stavove. Shvatamo da biti odličan pedagog nije zanimanje, već poziv. Hvala vam što ste nam zamijenili ulogu i dozvolili nam da vas naučimo nešto. Upravo ste saznali koliko vas volimo, cijenimo i vrijednujemo vaše kvalitete. Nedostajaćemo vam i nastavićemo da pratimo vaše savjete. Nadamo se da će naša ljubav prema vama ojačati vaš odnos sa budućim generacijama. Molimo vas da nastavite da budete naoružani novom energijom, radoznalošću, kreativnošću i strpljenjem. Želimo da znamo da uživate u svom dugom i zahtjevnom putu ispred sebe.

Hvala vam što ste se radovali našoj sreći i uspjehu. Hvala vam što ste znali dijeliti naše prepreke i suze. Mi vam se duboko izvinjavamo ako smo vas ikad uvrijedili ili učinili tužnim. Nadam se da ćete nam oprostiti jer nije bilo namjerno. (Niz obraz mi kliznu suza i kapnu na moj laptop). Upravo ste stvorili novu grupu intelektualaca. Budite ponosni jer imate najizazovnije i najljepše zanimanje!

S ljubavlju i poštovanjem,

“Socijalno distancirana” generacija 2020

Nadir Dizdarević, učenik 9. razreda Osnovne škole “Velešićki Heroji” – Sarajevo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook