Ajdina Bešić: Njemačka nije moj san, ali jeste moj život

Baden-Württemberg je uz Bavarsku najbogatija njemačka pokrajina. Zauzima vodeće mjesto na evropskom elektronskom tržištu. Ni na jednom drugom mjestu u Njemačkoj ne izdaje se toliko patentnih potvrda. Ova pokrajina je poznata po izumiteljima. Gottlieb Daimler, Carl Benz i Robert Bosch to potvrđuju. Ne samo velika preduzeća, kao sto su Bosch, Daimler, Porsche i Boss, već i srednja preduzeća  kao sto su, Fischer (proizvođač dibla), Stihl (proizvođač testera), Würth (proizvođač šarafa) danas sebi osiguravaju  titulu svjetskog prvaka u izvozu. 

U gradu koji podsjeća na Sarajevo i zemlji izumitelja, nauke i kulture

Prema mjerama državnog bruto dohotka, ova pokrajina zauzima vodeće mjesto u svijetu po novčanom iznosu koji se izdvaja za nauku i razvoj zemlje. Težišta su informatička tehnologija, energetska, kao i biotehnologija. Temelj ovog predstojećeg stvaranja leži u rukama 9 univerziteta, 39 fakulteta i 130 naučnih ustanova zemlje.

Ne samo industrija, nauka i ostale privredne grane pružaju izvanrednu sliku i čine svijetlu perspektivu ovog dijela Njemačke. Skoro 1000 muzeja, dva državna pozorišta, 150 komunalnih, javnih i privatnih pozorišta, festivala – filmskih festivala i Akademija dvorca Solitude kod Stuttgartaa  svjedoče o živosti kulturnog života.

Zbog čega je nama važna ova njemačka pokrajina? U Baden-Württembergu živi više od 50.000 građana BiH ili porijeklom iz BiH. Bh. dijaspora u Baden-Württembergu spada među najorganizovaniju u Njemačkoj i Evropi. Rijetko ko nije čuo za KUD „Mladost“ koje djeluje više od 40 godina, FC Sarajevo Stuttgart, KUD „Mladi biseri“, KUD „Ljiljani“, KUD „Ljiljani“ Mannheim i još dvadesetak bh. asocijacija u ovoj pokrajini, od Ulma, Kircheim Tecka, preko Ludwigsburga i Sindelfingena do Mannheima, Reutlingena, Rottenburga i Haedelberga, dobro organizovane džemate i više desetina veoma uspješnih privrednika porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Zgrada Generalnog konzulata BiH u Stuttgartu je prvo vlasništvo države BiH u svijetu. U Stuttgartu se nalaze i redakcije TV emisije „U tuđoj avliji“, magazina/časopisa za dijasporu Plima i sjedište Saveza dopunskih škola BiH u dijaspori.

Stuttgart, glavni grad Baden-Württemberga predstavlja središte jednog od najjačih industrijskih područja Savezne Republike Njemačke. Posjetioci se dive ovom gradu zbog njegovog umjetničkog položaja koji se nalazi u središtu doline kroz koju protiče rijeka Neckar. Nas Bosance podsjeća na Sarajevo, zbog čega ne čudi činjenica da su u njemu svoje gnijezdo i drugi dom pronašli i u njemu žive ili su živjeli mnogi poznati Bosanci i Hercegovci iz oblasti biznisa, kulture, nauke, informisanja, sporta, muzike. U Stuttgartu su dugo godina, između ostalih, živjeli i zvijezde estrade, Halid Bešlić i Haris Džinović.


Ajdina Bešić/Foto: H.H.

Ajdina Bešić: Njemačka nije moj san, ali jeste moj život
 
Stuttgart je i grad u koji je prije tri godine, po svoje snove doselila i Ajdina Bešić, profesorica bosanskog jezika i književnosti iz Bosanske Otoke.

– Svoj put iz Bosanske Otoke (Krupe) prema Njemačkoj započela sam u augustu 2017. godine. Tada sam se angažovala za rad s djecom s posebnim potrebama u njemačkoj školi preko Karitas- a u Štutgartu. Nažalost, moje odluke odlaska iz domovine vezuju se za političko stanje u Bosni i Hercegovini, kao i većine koja u ovom periodu napušta dom. No, pored toga Njemačka nikad nije bila moj san, a meni je vrlo važno da živim svoje snove, jer ovaj život koji živim je samo moj. Tako sam u aprilu 2017. godine završila svoj master studij na Odsjeku za bosanski jezik i književnost i nekoliko mjeseci poslije došla sam u Njemačku. Danas sam odgajateljica u divnom vrtiću, gdje imam priliku da svoju pedagošku izučenu stranu koristim, upotpunjujem i razvijam. A nadasve djelujem u Savezu dopunskih škola Bosne i Hercegovine kao nastavnica bosanskog jezika i književnosti, to je ono što mene čini potpunom na intelektualnom i dobrim dijelom na emocionalnom nivou. Njemačka nije bila moj san, ali jeste moj život. A život je tamo gdje mogu da ostvarujem snove i gdje sam unatoč svemu, sretna, priča nam profesorica Bešić.

Doba korone

O vremenu koje nas je sve snašlo zbog korona pandemije, Ajdina Bešić, kaže: Vrijeme pandemije sam dočekala u gradu Štutgartu gdje živim i radim. Škole i vrtići su prve ustanove koje su zatvorene zbog pandemije, tako da od 16. marta ne radimo, ali nismo ostali bez posla, plaću uredno dobijamo. Ako ste estetičar i introvert (na periode) kao ja, onda znate da nijedno vrijeme nije izgubljeno vrijeme, samo ako ste u njemu duboko disali zbog sebe, a samim tim i zbog drugih. Nakon odrađenog “Office homea” vrijeme je da se posveti pripremanju obroka, toj šoljici kafe, lijepom pogledu s prozora, tom suncu visoko na nebu koje nas istovremeno miluje i žali, zatim prirodi koja, zaista, odmara. Također, meni kao muslimanki, izolacija nije strana. Mi muslimani često imamo potrebu da se izolujemo, i sreću i nesreću dijelimo samo s Onim ko nas Jedini istinski razumije. I svaki put izolacija nam kaže: – Zaustavi se, prodiši, posveti se! Ono čemu smo posvećeni, to smo mi.

Na pitanje, pridržava li se ograničenja i o čemu razmišlja u izolaciji, profesorica Bešić, kaže:

– Vrlo mi je stalo da se držim propisanih ograničenja, jer mi je stalo do ljudi koji pripadaju rizičnoj skupini. Svaki život je vrijedan. I 65+ su još uvijek nečiji roditelji, supružnici, nana, djed. Mnogo je omladine sa srčanim manama i dijabetesom, te djece s oboljenjima i teškoćama u razvoju. Gdje god da sam i šta god da se dešava, Bosna mi je uvijek jedina briga i čežnja. Hajde na stranu što je godišnji propao, da smo živi i zdravi, putovanja će biti. Ali bolnice u Bosni i Hercegovini su neopremljene, nepripremljene. Pravimo akcije, osmišljavamo načine kako pomoći i učestvujemo. Ali ponosna sam i na uvedene stroge mjere kretanja u BiH i na građane koji se stvarno pridržavaju i ozbiljno su shvatili problem.

Brzina kojom je sve palo, tom brzinom se nikad neće dići. Postepeno treba dovoditi situaciju u stabilno stanje. Svi nagli postupci i odluke ne bi bili efektni. Tako da će trebati vremena za povratak u normalu. U izolaciji sam mnogo više posvećena porodici, mnogo opširnije pišemo i češće obavljamo videopozive. Ne borim se s unutrašnjim monolozima. Najprije što bih uradila, otišla bih u Bosnu, ali vjerovatno ću prvo otići na posao (smijeh). Možda društveni život puste, ali ne i granice. To mi je jedini strah ovog doba, kaže Ajdina Bešić.

Haris Halilović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook