Mina u BiH oduzela mu obje ruke i nogu, a danas je na čelu američkog tima od 25 inžinjera

Maglajlija Kenan Malkić (37) doživio je sudbinu stotina djece, žrtava ratnih sukoba. U eksploziji mine izgubio je obje ruke i nogu. Bili su to izuzetno teški trenuci za njega, roditelje Miralema i Aidu, uslijedio je dugotrajan oporavak i svi su znali da će Kenan ipak morati pomoć potražiti van granica Bosne i Hercegovine.

S druge strane Atlantskog okeana u New Yorku, Elissa Montanti također se borila s teškim životnim iskušenjima, izgubila je majku, baku i svoju ljubav još iz djetinjstva. Kako bi se lakše izborila s tugom, odlučila je pomoći djeci u našoj zemlji, a ubrzo je do nje, zahvaljujući tadašnjem bh. ambasadoru u Americi Muhamedu Šaćirbegoviću, došlo i pismo Kenana Malkića, zapravo vapaj, da mu se pomogne. Tako je sve počelo.

Radi ono što voli

Danas, 25 godina kasnije, Elissa je za Kenana druga majka, sestra, najbolja prijateljica, a on je za nju sin kojeg nikada nije imala.

-Nikada neću zaboraviti svoj prvi dolazak u New York. Bio je to grad mojih snova i bio sam pun emocija. Avion slijeće na JFK, a grad izgleda kao da su popaljena sva svjetla. Od toga novembarskog dana 1997. godine, moj život se promijenio, u Elissi nisam dobio samo prijatelja nego i pomoć koja mi je trebala – prisjeća se Kenan.

Elissa (u sredini) je razlog moga uspjeha/Private album

U Americi je dobio najbolju medicinsku skrb i savremene proteze, a kada je u rodnom gradu završio gimnaziju, u New Yorku se vratio na školovanje, na Fordham University. Upoznao je brojne prijatelje, suočio se s interesantnim prilikama i odlučio da smijer njegovog obrazovanja bude informatika. Bio je to, priča, izuzetno dobar period njegovog života. U IT oblasti je i magistrirao, radio u velikim kompanijama, usvavršavao znanje u privatnim IT firmama, a danas je uspješan inžinjer u IT odjelu Credit Suisse banke u New Yorku.

-Veliki mi je izazov beskrajni razvoj industrije u ovoj oblasti, treba mnogo truda da budete aktuelni. Sarađivao sam s kolegama iz cijelog svijeta, što je bilo i veoma inspirativno – priča nam i nastavlja:

-Moj radni dan počinje u 6 ujutro, nekada i ranije, jer sarađujem s kolegama iz Azije i Evrope. Radni dan završava poprilično kasno, tu su sastanci, rad na projektima. Nekada kući dođem i poslije 21 sat. Zahtjevno jeste, ali teško nije. Radim ono što volim, nekada i ne primijetim koliko je kasno, da li sam gladan ili žedan.

Elissa je razlog moga uspjeha

Koliko je uspješan, govori i činjenica da je na čelu tima od 25 inžinjera. Nedavno su i nagrađeni za rad tokom pandemije.

-Velika je to čast za mene i cijeli tim. Radimo u globalnoj kompaniji i pokrivamo područje Sjeverne Amerike. Naš glavni cilj da pružimo stabilnu i dostupnu IT infrastrukturu u finansijskom sektoru firme. Imamo  planove za sve situacije, ali COVID 19 je bio nešto dugačije. Radili smo danonoćno, da bismo osigurali potreban kapacitet poslovanja, održali smo stabilnost i menadžment je ponosan na nas i ogroman posao koji smo obavili u kratkom i izazovnom vremenu – dodao je.

Kenan Malkić bio je tek početak Elissine kampanje pomoći djeci žrtvama rata iz ugroženih području i to kroz organizaciju „Global Medica Relief Fund“.  I sam Kenan je aktivan u organizaciji, kao član Izvršnog odbora, a zadužen je za strateški razvoj organizacije.

-Želim da vratim barem dio onoga što je meni organizacija pružila. Elissa je žena velikog srca i razlog moga uspjeha. Do sada smo pomogli više od 350 djece iz 50 različitih zemalja. Nažalost, posla i dalje ima, nisu to samo djeca iz područja zahvaćenih ratom, nego su doživjela i različite nesreće. Mnogo je poziva za pomoć, a naši resursi su ograničeni. A Elissa kao Elissa, ona i dalje želi da pomogne svima, a to je često nemoguće – priča nam.

Kad god je u prilici druži se s djecom koja su na liječenju. Bitno mu je da ne zaborave da su djeca, da ima se vrate osmijesi na lice.

-Često je njihovo mentalno stanje zabrinjavajuće i ja sam im primjer šta je sve u životu moguće, da vide nekoga ko je prošao ono što i oni, da vide da imam dobar posao, da vozim auto, imam različita interesovanja i to pomaže njihovom mentalnom oporavku – ispričao nam je Kenan.

Zahvaljujući Elissi upoznao je i svoga omiljenog pjevača LL Cool J, ali i Kofija Annana, nekada glavnog sekretara UN-a.

-LL Cool J mi je posvetio sat vremena, a ja sam bio toliko uzbuđen da sam mu odgovarao samo sa da ili ne. A toliko se interesovao za našu zemlju, koja muzika se sluša i koji su pjevači popularni. Ali, malo sam mu mogao odgovoriti. U UN-u sam se sreo s Annanom, imali smo na raspolaganju malo vremena ali je, ipak, ostavio veliki utisak na mene – prisjeća se Kenan

Pandemija Corona virusa promijenila je i sliku New Yorka, grada za koji kažu da nikada ne spava. I njegov život se sveo na izolaciju i rad od kuće.

-New York je u najtežim danima pandemije, spavao. Grad je bio pust, tih, a građani su izlazili samo ako su morali i uz poštivanje distance i nošenje maske. Turista i uobičajenih gužvi nije bilo, nestali su i legendarni taxi žute boje i  automobilom ste mogli proći s jednog na drugi kraj grada za nekih pola sata, a nekada su vam za to trebali sati – ispričao nam je Kenan i dodao da se nada da su najteži dani s Coronom prošli.

Neke posebne planove ne pravi, a i dolazak u Maglaj je odgođen je za neka bolja vremena.

Vrijeme u izolaciji iskoristio je da se posveti ličnim projektima koji su dugo čekali, smanjio je i listu knjiga koje je želio pročitati, a proširio je znanje o novim tehnologijama.

-Kada sve ovo prođe, prošetat ću New Yorkom i to tamo gdje su najveće gužve i gdje je najbučnije jer je ovaj grad bio jako tih – rekao nam je na kraju razgovora Kenan Malkić.

Kenan sa suprugom Veronikom/ Private album

Iz IT svijeta najradije bježi u kulinarstvo

Kako nam priča Kenan, mnogo voli kuhati, a to je zavolio uz majku Hibu i mamu Aidu.

-Mnogo radim u binarnom svijetu, gdje je sve da ili ne, pa mi je kuhanje odmor. Nedavno sam na poklon dobio „Klasično italijansko kuhanje“ Marsel Hazan pa je jelovnik pun italijanskih jela. Moja supruga Veronika voli sve što pripremim, ali jako voli i bosansku hranu, posebno kada nas posjeti moja mama i preuzme kuhinju -dodao je kroz smijeh.

Piše: Nejra Bradarić/Azra

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook