BiH dijaspora

Stuttgart: Sead Selmanović o svom bezuspješnom pokušaju da dođe do Bosne i Hercegovine

Pojava pandemije zbog korona virusa nije mimoišla ni ovu zemlju. Korona virus je i u SR Njemačkoj promijenio svakodnevni život građana iz korijena. Sudbinu svih u doba korone dijele i građani iz Bosne i Hercegovine.

U potrazi za boljim životom i ostvarenjem svojih snova, gospodin Sead Selmanović, sa suprugom Fikretom i djecom, Denisom (5) i Elmom (4) je u Stuttgart, glavni grad Baden-Wurtemberga došao prije 28 godina. Iza njih je ostao rodni Bihać i srca vezana za rodni kraj, s kojim veze nikada nisu prekinuli. Imali su jedni druge i vjeru da će se marljivim radom izboriti za pristojan život, a Denisu i Elmi omogućiti lijepu budućnost.

Tako je i bilo. Seadova supruga Fikreta, po zanimanju medicinska sestra, brzo je dobila posao u jednoj poznatoj študgartskoj klinici, a posao je našao i Sead. Od tada marljivo rade. I, ne samo to… Društveno su veoma aktivni, a Sead je poznati bh. aktivista u ovoj zemlji. Posljednjih 10 godina predsjednik je KUD-a „Mladi biseri“, jednog od najaktivnijih kulturno-umjetničkih društava u Njemačkoj.

– U Stuttgartu smo živjeli 26 godina, a od prije dvije godine u svom domu, u obližnjem Leonbergu, priča nam Sead Selmanović. Supruga i ja smo pojavu korona virusa dočekali praktično na svojim radnim mjestima. Kada je posao u pitanju, jedina razlika je u tome što je supruga, zbog svog zanimanja, još više angažovana na poslu. Ja radim normalno. Prije dva i po mjeseca, za nekoliko dana, zbog virusa se sve promijenilo. Uvedene su mjere ograničenja kontakata, restorani i kafići su prestali s radom, a ulice su postale prilično puste. Zamrznut je i rad u našem kulturno-umjetničkom društvu, a otkazane su i sve manifestacije i veća okupljanja građana. Počeli smo živjeti životima u novim uslovima u kojima nas svakodnevno bombarduju raznim informacijama koje nas više zbunjuju nego što informišu, priča Sead Selmanović.

Prema riječima gospodina Selmanovića, niko od njegovih komšija i kolega na poslu nije inficiran korona virusom.

– Posebno mi je drago što niko od članova KUD-a „Mladi biseri“, u kome je mnogo djece, kao i ljudi koje ja poznajem, nije zaražen. Poštujemo propisana ograničenja i nadamo se da će ovo brzo proći. Nedostaju mi aktivnosti u Mladim biserima i druženja sa prijateljima. Posebno mi smetaju ograničenja vezana za putovanja i zatvorene granice, jer sam često putovao u Bihać. Osim na godišnji odmor, za BiH sam išao najmanje još pet puta godišnje. Sada to nije izvodljivo.

Stop na hrvatskoj granici

Gospodin Sead Selmanović nam je ispričao i svoj nedavni bezuspješni pokušaj da dođe do Bosne i Hercegovine.

– Prije proglašenja pandemije u goste su nam iz Bihaća došli unuk i snaha. Zbog nametnutih ograničenja, nisu se mogli vratiti kada su planirali, pa smo svakodnevno pratili sutuaciju sa širenjem virusa, kako u Njemačkoj, tako i BiH. Supruga i ja smo uživali sa unukom, situacija se smirivala, a snaha i unuk su htjeli nazad u Bihać. Odlučili smo da ih ja odvezem do hrvatsko-bosanske granice, a da ih na granici preuzme sin Denis, jer, ako bih i ja ušao u BiH, morao bih 14 dana u izolaciju, a to sebi zbog obaveza na poslu nisam mogao priuštiti. Nadležni u Njemačkoj su mi rekli da u slučaju da moje putovanje traje do 48 sati, po povratku ne moram u izolaciju. U suprotnom bi morao. Krenuli smo u petak, 1. maja. Na granici između Njemačke i Austrije, na njemačkoj strani Nijemci su mi u potvrdu o putovanju upisali vrijeme izlaska iz Njemačke. Sve do granice Hrvatske, nije bilo problema. Osim čestih kontrola policije i radara, autoput je prilično pust, bez gužve i dobar za vožnju.

Kada smo stigli na granicu Hrvatske, carinici su nas pitali gdje putujemo. Objasnio sam im da vozim unuka i snahu koji su mi bili u gostima do granice Hrvatske i BiH i da će ih tamo preuzeti sin. Bio sam izgubljen i zbunjen kada su mi rekli da mogu ući u Hrvatsku i nastaviti putovanje ako ću u BiH, ali ako se odmah vraćam, da moram u izolaciju u Hrvatskoj 14 dana i da za to moram platiti 400 eura. Džaba sam im pokazivao potvrdu Nijemaca da se odmah vraćam i da moram na posao, da nisam zaražen i da nemam vremena za 14 dana izolacije. Nije bilo druge, nazvao sam taksi u Zagrebu da dođe do granice, da preuzme unuka i snahu i da ih vozi do Bosne, a ja sam se vratio nazad za Njemačku. Nakon kratkog maltretiranja i pregleda na granici sa Slovenijom, stigao sam na granicu Austrije. Austrijanci su mi tražili da se uvjere da mi je u autu pun rezervoar goriva. Kad su se u to uvjerili, rekli su mi da mogu putovati za Njemačku, ali da nigdje ne mogu praviti pauze na njihovoj teritoriji. Na ulasku u Njemačku, njemački policajci su mi u potvrdu upisali vrijeme povratka-ulaska u Njemačku. Kući sam stigao u kasnim večernjim satima. Sutradan sam nadležnima u svom gradu poslao potvrdu o vremenu povratka i tako izbjegao izolaciju. Još osjećam žal što nisam makar vidio granicu Bosne i Hercegovine, a svima koji planiraju da putuju, savjetujem da to ne čine ako baš ne moraju, jer ih čeka dosta neprijatnih iznenađenja, kaže Sead Selmanović

Haris Halilović

Related posts

Minela Ćehović ne samo da ide iz BiH, već sa sobom u Švedsku “nosi” svoj uhodani biznis

Editor

Lejla Zukanović iz Chicaga: Nema ljepote do Bosne

Editor

Vojno groblje Lebring: Obilježena 107. godišnjica bitke na Monte Meletta-Fior

Editor

Leave a Comment