Pogledi

Prijatelj Bosne na čelu Sjedinjenih Američkih Država

Prethodnih dana glavna tema u regionalnim i svjetskim medijima su predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Za budući četverogodišnji mandat u Bijeloj kući borili su se aktualni predsjednik SAD, Donald Trumpa kao kandidat republikanaca i nekadašnji potpredsjednik SAD, Josef Joe Biden, kandidat američkih demokrata. Predizborna kampanja gotovo da je trajala tokom čitave 2020. godine uz pojačane aktivnosti u oba suparnička tabora nakon što je u augustu ove godine Joe Biden javnosti obznanio svoju predsjedničku kandidaturu. Ovi izbori za SAD održani su u trenutku kada se čovječanstvo bori sa globalnom pandemijom širenja COVID19, što državljane SAD nije spriječilo da u velikom broju izađu na predsjedničke izbore. Ono što je bila olakšavajuća okolnost je mogućnost glasanja putem pošte što je za ovogodišnje izbore iskoristio rekordan broj glasača. Naime, prema podacima agencije Reuters, pravo na rano glasanje iskoristilo je preko 80 miliona državljana SAD-a, što je za čak 58% više u odnosu na izbore koji su održani prije četiri godine. Iako je ovako značajan broj američkih državljana iskoristio pravo glasa neposredno prije zvaničnog datuma izbora, 3. novembra 2020. godine, tek nakon zatvaranja biračkih mjesta i početka brojanja glasova započele su prve analize pristiglih rezultata iz oba tabora, ali i medija, te različitih think-thank centara širom svijeta.

Ono što je pomalo zbunjivalo javnost je način funkcioniranja izbornog sistema u SAD-a, koji se značajno razlikuje od primjerice onog kakvog imamo u Bosni i Hercegovini i većini ostalih evropskih zemalja. Predsjednik SAD-a zbog ustanovljenog kompliciranog sistema „elektora“ ne bira se izravno, što je slučaj za u većini demokratskih zemalja, već se pojedinačni glasovi građana u svim saveznim državama i glavnom gradu Washingtonu šalju članovima elektorskog kolegija. Ukupan broj članova ovog kolegija u svim državama je 538, a broj elektora varira od države do države. Primjer od prije četiri godine kada je predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton imala čak tri miliona više glasova od svog suparnika Donalda Trumpa, a u konačnici ipak nije pobijedila, govori koliko je američki izborni sistem ustvari kompliciran i ovisan o elektorskim glasovima. Ono što je važno znati za kompletan predsjednički izborni proces u SAD-u je i nezvanična podjela zemlje na tradicionalno demokratske, republikanske, te Swing države. Swing državama su okarakterisane one države koje nemaju kontinuiranu tradiciju izražavanja podrške demokratama, odnosno republikancima. Među ovim državama, koje većinom imaju odlučujuću prevagu za cjelokupan rezultat izbora su Arizona, Florida, Georgija, Iowa, Michigan, Minnesota, Nevada, New Hampshire, Sjeverna Karolina, Ohio, Pennsylvania, Wisconsin.

Sistem je takav da onaj kandidat koji prvi sakupi 270 elektorski glasova postaje novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Iako je za skoro pa svaku saveznu državu vođena teška bitka za svaki glas u subotu (7.11.2020.) u poslijepodnevnim satima prema srednjoevropskom vremenu, objavljeno je da u Bijelu kuću ulazi Joe Biden, kandidat demokrata. Naravno, za potreban broj elektorskih glasova, kao što se i pretpostavljalo presudila je jedna od Swing država. Ovoga puta to je bila Pennsylvania koja je Bidenu donijela u tom trenutku presudnih dvadeset elektorskih glasova. Čitav izborni proces, pa i proglašenje pobjede iz tabora Donalda Trumpa ocijenjen je kao neregularan, pa je zbog toga aktuelni predsjednik odbijao da prizna poraz, tražeći sudsku arbitražu u pojedinim saveznim državama, ali i ponovno brojanje glasova. U trenutku proglašenja pobjede, Joe Biden je prikupio ukupno 290 elektorskih i 75,019,411 pojedinačnih glasova, što je ukupno 50, 58% od ukupnog broja glasova. U odnosu na Donalda Trumpa, Biden je ostvario značajnu razliku u svoju korist, koja iznosi preko pet miliona glasova. Osim Bidena, u Bijelu kuću će i nova potpredsjednica Sjedinjenih Američkih Država, Kamala Hariss, prva žena na ovoj poziciji i jedna od budućih ozbiljnih kandidata za predsjedničku poziciju. Svjetska javnost je pobjedu Bidena dočekala kao trenutak budućeg blagog zaokreta u vanjskoj politici SAD-a, dok njegove pristalice u SAD-u od njega očekuju različite reforme, počevši od konkretnih mjera u borbi protiv suzbijanja širenja virosa korona, koje je Biden već pripremio. U Bosni i Hercegovini, ali i susjedstvu/komšiluku također je sa dosta pažnje praćen tok američkih predsjedničkih izbora. Ne treba to nimalo čuditi jer Joe Biden spada u red jednog od najboljih poznavalaca političkog stanja u ovom području. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Biden je bio otvoreni zagovarač za „bosansku“ stvar što se najbolje može vidjeti iz njegovih javnih nastupa u kojima se zalagao za ukidanje embarga na oružje za Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Također, Biden je otvoreno govorio o ratnim zločinima i genocidu kojeg su počinile srpske vojne i paravojne formacije. Kao neko ko je lično u više navrata tokom agresije posjetio Bosnu i Hercegovinu, imao je uvid u cjelokupnu situaciju koja je vladala u našoj zemlji, stoga ne treba čuditi da je i sam među prvima optužio Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića za zločine i genocid. Sve probosanski orijentirane građane može radovati vijest o izboru Joea Bidena na mjesto predsjednika SAD-a, ali ipak ne treba biti previše euforičan i očekivati da će Biden sve naše probleme riješiti čarobnim štapićem.

Naravno, vanjska politika prema Balkanu će se u jednoj mjeri promijeniti, a na našim političkim zvaničnicima, lobistima i nevladinim organizacijama u domovini i dijaspori je da u korist Bosne i Hercegovine iskoriste priliku koja se ukazala. U intervjuu koji je Biden tokom 1999. godine dao novinarki Enveri Selimović, istakao je da je „sudbina bosanskog naroda u njihovim rukama“, što sasvim sigurno misli i danas. Na pitanje novinarke za mišljenje o tada aktuelnim bosanskohercegovačkim predstavnicima Alijom Izetbegovićem i Harisom Silajdžićem, izjasnio se pozitivno, a da je tako govori i aktivna saradnja sa obojicom, koja je potrajala u narednom periodu. Na jednom od sastanaka u okviru Procesa Brdo-Brijuni prije pet godina prisustvovao je tada predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, koji se tim povodom susreo upravo sa Joe Bidenom. U kratkom razgovoru osvrnuli su se na lik i dijelo Alije Izetbegović, a Biden je u tom kontekstu izjavio da je imao veliku čast što je poznavao prvog predsjednika Bosne i Hercegovine, Aliju Izetbegovića. Još jedna od naznaka da će se američka administracija nešto više interesirati za Bosnu i Hercegovinu u ovom mandatu je i predstavljeni plan za Bosnu i Hercegovinu koju je objavio Bidenov team, neposredno prije održavanja izbora. Jedan od inicijatora i autora tog programa je Adnan Kapo, nekadašnji savjetnik u kabinetu Harisa Silajdžića za vanjsku politiku. Kapo je i sam jedan period svog života proveo u SAD, stoga ne čudi njegov značajan doprinos na ovom polju. Potrebno je napomenuti da je u Bidenovom timu i Srebreničanin, Elvir Klempić koji je također jedan od zaslužnih faktora zbog čega se u narednom periodu možemo nadati većem interesu nove administracije za Bosnu i Hercegovinu. U Sjedinjenim Američkim Državama živi nekoliko stotina hiljada građana bosanskohercegovačkog porijekla koji su također u velikoj mjeri svojim glasovima doprinijeli ovakvom rezultatu izbora, u nadi da će upravo izbor Bidena biti podjednako dobar potez za SAD i Bosnu i Hercegovinu. Analiziramo li historijat odnosa Joea Bidena prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini, trebamo biti optimisti, ali bez euforije kojoj smo kao narod nekada čak i previše skloni. Za nadati je se da pred Bosnom i Hercegovinom i njenim najbrojnijim narodom ipak predstoje nešto mirniji dani u regionalnom, ali i globalnom kontekstu.

Admir Lisica

Related posts

Draga djeco: Oni hapse i igračke!!!!

Urednik BiH Info Desk

DF: SDP je kriv što građanske stranke ne upravljaju državom! SDP: DF je bez razloga srušio vladu Šestorke!

Editor

Koji je datum važniji, 25. ili 21. novembar?

Leave a Comment