Ili: Pored zdravstvene komponente popularnog tuzlanskog turističkog kompleksa, temelje se nove mogućnosti

Piše: Sead Hambiralović

U Bosni je valjda (pre)ostalo pametnih. Kao i kod istočnih i zapadnih susjeda. Toliko je univerziteta, instituta, struke, vjera… a nikako da se poprave komšijske relacije. Negdje je greška i o tome u drugom dijelu teksta.

Ponekad spomenem čuda koja nas haman jedino mogu izvesti na pravi put. Ali valja zaslužiti, neke preduvjete stvoriti- odatle krenuti. U svom tom jadu možda je najinteresantnija Tuzla. U svakom slučaju hvala za reklamiranje knjige sa razglasa i „…da sam zaljubljenik slanih jezera“- ispravnije: „zaljubljenik“ posjetilaca sa svih strana. I nemal „istraživački“ poduhvat, pa (i) mirovni aspekt o čemu je pisano i brojne druge mogućnosti. Onomad 97. dosanjao da na našem proizvodu stoji etiketa MADE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA, plus međunarodna nagrada za dizajn. Ako se posloži biće još etiketa i višestruko interesantnijeg…

JEDRO NA SLANOM JEZERU: Nastavljam sretati „razne“ i u nekoliko minuta „konekcija“ sa parom koji su stigli iz Njemačke. Sa prikolicom- nastaviće do Osmanagića, pa na Jadran. Kada sam čuo da su povezli i „dasku“ sinulo da je na jezeru „isprobamo“. Utrefilo, naredni dan je oblačan i neće biti problem oko dozvole…

Cijenim da se ovim susretom otvaraju nove mogućnosti. Ruža Peter se bavi alternativnom medicinom, a Zvonimir Bogdanović ima interesantnih „zanimacija“. Kiša mimoišla, a desio baksuzluk – nigdje vjetra! Pomučio se novopećeni „panonski mornar“ – jedva malo uhvatio u jedro, taman za ovaj fotos. Nešto slično sa nedavnim snimanjem u Zvorniku kada se „novi“ Zuko Džumhur, Hamdija Trnavac, smorio od ponavljanja nekih kadrova. Zvonimir je nešto mlađi i mogao je još izdržati. Ali bez vjetra nije dalje išlo. Stali i nastaviti naredne prilike dok se ne iskristališu neke ideje za naredno ljeto. Naravno, ako budemo živi i zdravi a ove mrakače kod nas i po svijetu popuste.

PISMO IZ SARAJEVA: E pa, imponovalo što je baš meni upućeno. Beli čuli za “čovjeka koji traži svjetlo i hoda- bos”. Pišu Mediha i Suad Pita: Posjeta Tuzli budi nevjerojatno lijep osjećaj. Na poziv prijatelja, ponovo smo tu, sa osjećajem ugodnog boravka na Panonskim jezerima, opušteni i uživamo sa prijateljima sa kojima smo i došli iz Sarajeva. Sadržaji koji čine ugođaj savršenim, čovjeku budi potrebu da ostane što duže. Kontakt sa predivnim Tuzlacima je spontan i prijatan. Moram reći da sam ih često na putovanja kojekuda po svijetu upoznavala. Uvijek me fasciniraju svojom nevjerojatnom ljubaznošću i spontanošću. Eto, danas ponovno se uvjerih, po ko zna koji put da su Tuzlaci najbolji i – tačka!

Osvježenje pod tušem i razgovor sa ženom koja čeka na red. Pričom shvatih da smo dvije duše koje razmišljaju na isti način. O svim temama koje smo započeli, a nizale spontano. 

Reći ću kratko, po meni grad sa najboljim ljudima koje sam upoznala ikada i sve dok budem mogla vračaću se da udahnem tu neprocjenjivu ljepotu i njihov duh koji je čine jednim od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini.

To je to, a oko poznatog TZ – SA (političkog) animoziteta, eto šta veli obična raja. Potvrdio još jedan Sarajlija, bagerista je u nekoj firmi. Dogovorili naredni dan da okrenemo šire, zapišem i uslikam sa kćerkom. Pukao mu film na “našem” moru zbog problema na plaži i sračunao bolje da potroši u Tuzli; usput u Teočaku obiđe ženinu familiju pa polagano pored Zvorničkog jezera; u Drinjači skrene desno i posjeti znameniti Kušlat, gdje je učestovo na izgradnji puta. Sutradan krenuli kišni dani, a ne upisah ime i ne razmijenismo telefone… (Haj da javi neko sa tog kraja, gdje se “svi se znaju”…).

Slično prelomila i jedna familija iz Visokog koja ima dijete sa posebnim potrebama. Kada je plima na plažu izbacila na hiljade opušaka, spakovali kofere i nastavili na Panonici. Tako nešto je ovdje nemoguće! A zgodna je u knjizi ispala priča o svakodnevnom skupljanju opušaka i namijenjenom poklonu iz Švedske. Pa šta veli u pjesmi dični Kaimija oko “pušačke rabote”. I pride najavljena inicijativa, da se makar vikendima umanji. Neki što puše kažu da je to ok i treba podržati.

Ne stiže se ove sezone, a savršeno “uklapa” u mišljenja da su slana jezera (i) lječilište, pa eto. Naravno, bez “stroge” table sa zabranom: na ulazima postave zgodni panoi i vedro, poticajno pridoda sa razglasa. I, postepeno krenuti, da sa koliko toliko smanji, a super ako neki prestanu. I bude “suvenir” kao najvrjedrnija uspomena iz Tuzle.

ZAR NE- KOMŠIJA JE NAJPREČI: Za popravljanje ovih relacija između S- BiH- H probati drugačije. Ovako više ne ide- pratiti zadnja prepucavanja “na najvišem nivou” i sve je jasno. “Odozdo” bi trebalo, od temelja sa neovisnim timom u koji ne može svako. Sačinjavali bi ga “igrači” sa lijeve i desne strane Bosne, a “centrala” da bude u Tuzli. Sa prekodrinskima ide poteško. U prošloj kolumni nešto rečeno kako stvari stoje sa mojim graničnim gradom. Ipak, malo po malo nazire se tim i dokle se dobaci.

 Slično i sa zapadne strane granice, jer pobrkalo se “savezništvo”. Pomislio na Marija Blečića, savjetnika u Istarskoj županiji. Onomad u Puli, prije skoro četvrt vijeka, udesio sastanak sa županom Stevom Žunićem. Narednog dana gradonačelnici iz susjedna dva grada željeli sresti jednog ovakvog iz Skandinavije. “Zacaklili” kad sam spomenuo da je u igri investicija od 6,5 miliona dolara, koju je predvidio arhitekta Lennart Karlsson. E pa sad, to sa građenjem mira je drugačija i zahtjevnija rabota- ostade anegdota sa njihovim mobilnim telefonima koja se i danas prepričava.

 A (i) podaleko mi- nešto slično oko “naravi” kao kod Vojvođana – ravnije, sunčanije i u vijugama mekše. Tako da ni Istra nije “mjerilo” za cijelu Lijepu njihovu. Odlučivaće neko, ovaj ili onaj, kao onaj veleposlanik u Oslu kada sam ga nazvao iz Bergena sa pozicije sekretara za kulturu BIKS-a – haj da izbjeglička djeca naša tri naroda učestviju na likovnom konkursu o temi ”Svjetlo za djecu u ratu”. Spika ljutito šta mi znači riječ “konkurs” i samo što je jetko započeo sa “predavanjem”- odmah sam spustio slušalicu..! Bilo stid da na kolegiju objašnjavam problem. Pa su u zadnji čas da se stigne za obilježavanje FN- dana sa crtežima  uskočili tuzlanski mališani iz doma za nezbrinutu djecu i zaokruženo sa teatarskom predstavom “Zašto sunce place?!” ipak sve dobro završilo.

 Nije ovo lagan poduhvat, još gore pomiriti se sa postojećim da su nekome “bliži” Rusi, Kinezi, Turci, Arapi, Nijemci… A obratno- zna razlog što se uopšte bakću sa malešnima.

 Kako stvari stoje, nisam sasvim zaliječio preponu i do daljnjeg moj “rejon” na slanim jezerima je samo gornji slap. Za donji već se “preporučio” Šemsudin Karahodžić Šele. Po ”glazbenoj liniji”, poznato je ime iz Tešnja,  a odomaćio u Tuzli. On je “otkrio” Sarajlije na fotosu, a bome napravio i lijepu reklamu za moju knjigu. Nedavno sam spomenuo mlađahnog pof. Mirzu Halilčevića za kojeg mnogi pitaju zašto ga nema. Ostavio lijep dojam dok je delao u spasilačkoj službi- procijenio da je preče otkačiti pripravnički i tražiti posao u školi. Ako bi se zakolutalo to moje već ga vidim sa Šeletom šta bi mogli vikendima na slanim jezerima- novim atrakcijama i aktivnostima za djecu i starije.  

P.S.

A sve više dopada vispreni hrvatski opozicionar Marin Miletić. Inspirisala njegova objava sa plantaže smokava kod Zadra i jedan “detalj” koji neda mira. Daje neke odgovore za sadašnje naše i svjetske (ne)prilike pa će valjati sa Marinom o tome (i) sa vjerske strane…

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­____________________________________________________________________________________________________

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenja, Moja BiH i šalje na preko 200 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com