BiH dijaspora

Fahira Hasedžić: Put života i put folklora

banner

“Zahvaljujući” agresiji na Bosnu i Hercegovinu te prisilnom dolasku iz rodne Banje Luke u Nottingham 1996. godine, koreografkinja Fahira Hasedžić dobila je priliku da se vrati svojoj prvoj ljubavi – folkloru. Od tada pa sve do iznenadnog penzionisanja utkala je svoju ljubav prema folkloru mnogim generacijama mladih Bosanaca i Hercegovaca koji sada žive  u Engleskoj. Postala je sinonim za njegovanje tradicije i kulture Bosne i Hercegovine na Ostrvu, volonter-aktivista kojem nikada nije bilo teško “skoknuti” i po stotinjak milja da provede svoje slobodno vrijeme s mladim folkloristima i nauči ih korak više. Nakon što je svoju  prepoznatljivu folklornu nošnju “objesila o klin”, svoju životnu priču podijelila je s medijskom agencijom BHDINFODESK iz Birminghama.

 Fahira Hasedžić foklornu nošnju “objesila o klin”/ private foto

“Ovo je jedna kratka ispovijest o meni i svemu onome što sam uspjela napraviti u svom dosadašnjem  životu. Rođena sam Banjalučanka. Živjela sam sretno djetinjstvo s roditeljima i dva brata. Otac je kao mlad svirao harmoniku a majka je bila član folklorne grupe, tako da sam rasla uz pjesmu i igru. To se nekako usadilo i u moje srce pa sam veoma rano počela odlaziti na probe folklora u Umjetničko društvo “Budućnost”. To su bili nezaboravni trenuci koji su ostavili velikog traga na mene i utjecali na mene u budućnosti. Nakon srednje škole počela sam raditi u TO Bosna kao kontrolor kvaliteta obuće. Sve to vrijeme i dalje sam bila član KUD-a “Budućnost”. Kad sam se udala i dobila dvoje djece nekih stvari sam se morala odreći. Djeca su rasla, ja i muž smo radili i život je lijepo tekao sve dok nije počeo prokleti rat koji nas je doveo u Englesku”, kazala je Fahira pa nastavila priču o izazovima s kojima se susrela nakon dolaska u Veliku Britaniju.

“Bosanski biseri” – Nottingham / private foto

“Nepoznavanje engleskog jezika, okoline, zakona i običaja bacalo je naše bosanske izbjeglice u očaj.  Ali ja se nisam željela predati, odmah sam krenula na koledž, na kurs engleskog jezika. Od gradske uprave Nottinghama bh. izbjeglice dobili su privremenu prostoriju za druženje. Tu smo došli na ideju da ​osnujemo bh. udruženje i ja kao njihov sekretar tražila sam način kako da se što prije uklopimo u ovo društvo. A Bosanac ne bi bio Bosanac da i u najtežim trenucima ne zapjeva i ne zaigra. Tada mi je sinula ideja da iskoristim svoje iskustvo iz folklora i da oformim folklornu grupu od naše omladine. Tako je, na radost svih, 1997. počela s radom folklorna grupa “Bosanski biseri” i već iste godine prvi put u Engleskoj na Sneinton festivalu zavi​horila se bosanska zastava, zaigralo kolo bosansko. Od tada smo nastupali na svim gradskim događajima, a poseban užitak bili su nastupi na bosanskim sijelima širom Engleske”, rekla je pa u jednom dahu nastavila svoje kazivanje:

“Prepoznavši vrijednost naše kulture u engleskom društvu Bh. asocijacija Derby je 2001. godine  izrazila želju da i u njihovom udruženju oformim folklornu grupu, što sam naravno vrlo rado prihvatila i nastalo je KUD “Biseri Bosne”. Osim podučavanja članova folklora sve vrijeme sam i ja sa njima igrala i bila jedan od članova grupe. Moja obaveza nije bila samo podučavanje nego sam dizajnirala i sašila narodne nošnje (ženske i muške) za sve članove obje folklorne grupe. Bh. udruženje Derby je imalo mnogo igrača pa sam u istom periodu imala mlađu i stariju grupu. To je bila jedna zaista uspješna grupa koja je plijenila pažnju na mnogim festivalima, gradskim događanjima, pozivani su u udruženja stranih državljana koji žive u UK, kao i u bh. udruženja na sva bosanska druženja. Za mene je to bilo veoma naporno jer sam morala stalno putovati, ali osjećaj zadovoljstva nakon velikih aplauza od strane publike bio je neprocjenjiv”, prisjeća se pa priču nastavlja sa novim projektom.

KUD “Biseri Bosne” Derby / private foto

“Bh. udruženje iz Birminghama 2002.  god. izrazilo je želju da i oni imaju folklornu grupu i da im u tome pomognem. Saradnja se ostvarila na obostrano zadovoljstvo i nastala je folklorna grupa “Mladost Bosne”. I opet sve ispočetka, podučavanje od početničkih koračića, šivanje novih narodnih nošnji, probe i putovanje. Na moju radost i ova grupa je postigla zaista zavidne rezultate. Ostvarili smo saradnju sa bosanskim  KUD-om iz Linca- Austrija sa kojim smo se i pobratimili. Redali su se nastupi u  Ambasadi BiH u Londonu za dane državnosti BiH, pozivani su na sva važnija događanja širom Engleske. Možete samo zamisliti koliko sam bila ponosna na sve njih. Sam moj rad i trud prepoznala je  krovna bosanskohercegovačka organizacija Bosnia UK Network i 2014. god. i proglasili me za Volontera godine te 2021. godine počastili i specijalnom plaketom povodom 25 godina rada organizacije”, ponosno je rekla a  potom dodala:

“Mladost Bosne” – Birmingham/ private foto

“Znala sam da će moja karijera jednoga dana završiti pa sam sve vrijeme podučavala dva dobra igrača folklora, kako da rade sa novim generacijama koje će doći, kako da rade kao koreografi i uspješno prezentuju našu lijepu Bosnu i Hercegovinu i njenu kulturu. Engleska je zemlja koja poštuje i podržava različitosti a mi Bosanci kod njih uživamo poštovanje zahvaljujući  zalaganju svih nas.”

Ipak na zalasku karijere izuzetno ju je obradovo gest njenih bivših folkloraša iz Birminghama, koji je sam od sebe istakao veličinu i trag koji je u ovdašnjoj zajednici ostavila koreografkinja Fahira Hasedžić:

”Jedna prelijepa vijest nedavno je došla do mene i toliko me je pogodila da sam se rasplakala. Folklorna grupa iz Birminghama je odlučila da promijeni naziv grupe koja se od osnivanja 2002. godine zvala “Mladost Bosne” u KUD “Fahira Hasedžić” i tako vječno sačuvaju uspomenu na moj dugogodišnji volonterski rad. Od srca vam svima hvala za sve lijepe trenutke koje ste mi priredili.”

 Volonter godine / private foto

Zbog njene skromnosti posjetili smo je na jedan segment njenog rada a odnosi se na njene humanitarne aktivnosti:

“Pošto sam po prirodi veoma aktivna, uvijek sam se rado odazivala na humanitarne akcije. Neke sam i sama pokretala kako bih nekom pomogla. Jednom slučajno sam vidjela apel OŠ Oborci koji su željeli da oforme folklornu grupu i mole da im se pomogne sa donacijom u narodnim nošnjama. Ubrzo sam uspostavi​la kontakt sa školom. Sašila sam im 10 ženskih narodnih nošnji i lično im odnijela u selo Oborci kod Donjeg Vakufa. Njihovoj sreći nije bilo kraja a ponekad pogledam slike proslava škole i vidim moje nošnje na njima. I nije to bilo jedini put, apel za malog Muhameda Prguda iz Sarajeva koji je bolovao od cerebralne paralize, da mu se kupe invalidska kolica uradio je plodom. Naši Bosanci se uvijek odazovu na takav apel i čim se novac sakupio, ja sam sjela na avion i lično mu uručila novac za kolica. Muhamed nije ni bio svjestan šta se to događa, ali su roditelji plakali od sreće jer su ga do tada nosili na rukama, iako je imao 12 god. Takve humanitarne akcije su mi pričinjavale zadovoljstvo jer sam znala da smo zajedno uspjeli pomoći onome kome je pomoć zaista potrebna”, istakla je Fahira i na kraju poslala jednu emotivnu poruku:

“A ja eto nakon 26 god. uspješnog rada u Engleskoj, dođoh do kraja svoje karijere i kratko Vam ispričah moj životni put koji je bio veoma buran, interesantan, uzbudljiv, pun igre pjesme i veselja. Moram istaći da sam osim svoje porodice koja mi je uvijek bila gigantska podrška, izuzetno ponosna na sve moje folklorne grupe i igrače. Sa velikim poštovanjem pozdravlja vas, vaša Fahira.”

Namik Alimajstorović / BHDINFODESK

Related posts

Zanimljivo: Radnik sa Balkana opisao kako je raditi u Njemačkoj

Sarajka Alisa Bukva Džananović, umjetnica u Chicagu: Moj život je primjer da u svakom zlu ima dobrog

Editor

Islamski Centar – Louisville, Kentucky: Bogate aktivnosti

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment