Pažnju mnogih čitalaca mnogih portala privukla je vijest o tome da je Sarajlija sa sadašnjom adresom u Chicagu Nermin Halvadžija napravio repliku baščaršijskog sebilja.
Poslije iste replike u St. Louisu, koju je bosanska zajednica poklonila St. Louisu, u čast njegovog 250-og rođendana, to je drugi sebilj u Americi.
Nerminu su u protekla dva mjeseca pomogli najviše sinovi, i njegov prijatelj iz Krajine, hadžija Arif, vrsni stolar. Zato on i nije želio da od ‘otvaranja’ sebilja pravi američki spektakl, iako su mnogi prijatelji htjeli tome prisustvovati.
Vrpcu je presjekao Nenad Guzina, stric Nerminove supruge Zdenke, koji je primijetio da mnogi kažu kako ovaj sebilj ne može biti kao onaj baščaršijski, jer nema golubova, nema vode, nema astmosfere…
– A, eto, ja mislim da smo mi, ovdje okupljeni, koji se volimo, i pazimo, i pomažemo jedni drugima, to jato golubova, rekao je Nenad, sretan što je porodica ‘na broju’…’Iza zavjese’ se, dok je on govorio, čula pjesma Sarajevo ljubavi moja Kemala Montena, koji je, prilikom jednog od svojih poratnih gostovanja u Chicagu, bio gost u toplom domu Halvadžija.
Da, Sarajevo, i svoju zemlju, možemo voljeti na razne načine, pa i na ovaj. Sudeći prema pregledima i komentarima videa u čijem je centru Nerminov sebilj, to je moćna propaganda i Sarajeva i Bosne i Hercegovine i njenih vrijednih ljudi, koji, nažalost, u svojoj rodnoj zemlji rijetko imaju priliku pokazati šta sve znaju, šta sve mogu i šta sve vole.
