Bolest i gubitak najboljeg prijatelja, dramatično stići- ne stići na posljednji ispraćaj, onda Majkin novi infarkt.., razlozi što je dva zadnja mjeseca maknut u stranu najavljeni roman. Sada treba dosta toga mijenjati, pogotovo planiranu završnicu na otoku Vir… I, najteže, nakon tolike uzdrmanosti uhvatiti „nit“ i usresrediti na pisanje. Već ove kolumne su nešto sasvim drugo.
Podsvijest je uvijek tu da pomogne. Neko jutro čim sam se probudio ukazalo rješenje. Kako god okrene, sve navodi da se radnja knjige ipak privede u Zvorniku…
BROJNE PORUKE I PISMA: Zato su dvije posljednje objave bile napakovane tolikom emocijom. Hvala svima na javljanju- Silvana Holovati, Zumreta Vilić Beriša, Lea Hyninen, Snežana Milinović, Dževda Zahs, Senad Mehmedbegovic, Alma Nikolić Jelkić, Ibrahim Ibrahimović, Beka Golub Mazgić, Alma Smajlović Kapetanović, Ajša Palić…
Nikako da dođem sebi da Šabeta nema. Najteže je njegovom hairliji Amaru. Valjda ću narednih dana smoći snage da mu pošaljem poduže pismo.
Već oko Majke je vedrije. Asima Saluhović, veli: „Komšija, brz oporavak mami. Pozdravi od mene i Naze. Često je spominjemo. Posebno sjetimo one noći pred polazak kad nam je pjevala stare sevdalinke koje je njen rahmetli suprug volio.
Majka ima lijep glas, lijepo pjeva i sve pamti. Puno smo je poželjele. Moja glavna pita kad će doći? Hoćemo li i ove godine na Panoniku? Puno poljubaca i pozdrava joj šaljemo iz Tuzle i jedva čekamo da dođete. Kona moja draga, grlim te jako!“
Akademik prof.dr. Mirsada Hukić pogađa poentu: „Nadam se da je majka bolje i da je izašla iz bolnice. Svoju dobrotu i kulturu prenijela je i u daleku, švedsku, bolničku sobu! Aferim! Mi smo poseban narod: divni, plemeniti i vrlo kreativni u nevolji, a u dobru se većina (kritična masa) “popišmani”.
HVATANJE RITMA: Kako ko, a kod mene je ovakav ”red”: rano pisanje do šest i prva tableta za Majku. Onda par prijepodnevnih sati u Stadsbibliotek u Örebru, a popodne Haga biblioteka. To su ”inspirativne destinacije” gdje pokušavam uhvatiti ritam. A dobro je rečeno: ” željeti i htjeti dovoljno je za moći”.
P.S. Zamolio komšinicu Asimu da pojasni ko je „glavna“ u njenoj poruci. Brzo stiglo objašnjenje: „Evo je na slici, majka je između nas dvije. Safija, poznata glavna sestra UKC Tuzla, formirala sve ratne bolnice na Tuzlanskom kantonu, uvela procedure rada i edukacije sestara od Evrope do Amerike. Jedna jedina, Safija Kalajlić!
Upoznala je tvoju majku na Panonici i svidjele su se jedna drugoj. Obišla čitav svijet pričajući i tražeći pomoć i edukaciju za medicinske sestre. Visoko je obrazovana, sa dva fakulteta za visoki smijer sestrinska- živa legenda! Komšija, o njoj moraš znati, velika je humanitarka!“
______
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
