Alen i Marija Čeleketić, mladi bračni par iz BiH koji su završili arhitektonski fakultet na Tehničkom univerzitetu u Grazu i sada rade kao arhitekte, prošle sedmice u Beču su objavili knjigu na njemačkom jeziku “Die Wiederentdeckung des olympischen Sarajevo” (Ponovno otkriće olimpijskog Sarajeva).
– Cilj ove knjige je istraga i posmatranje olimpijske arhitekture u Sarajevu. Koristeći postojeće izvore uslijedila je dubinska analiza objekata da bismo dobili odgovor na pitanje njihovog arhitektonskog potencijala. Ovom knjigom želimo da skrenemo pažnju na ove objekte kao i na činjenicu da njihovim očuvanjem također doprinosimo budućoj kulturnoj baštini zemlje Bosne i Hercegovine. Kao što je Denise Scott Brown rekla: „Ako građevine prežive sljedeću generaciju, onda će vjerovatno postojati još dugo vremena“ – kaže Alen Čeleketić.
Ovaj rođeni Tuzlak govori da su im u istraživanju od velike pomoći bili razgovori sa arhitektama tog perioda, ali i stanovnicima grada Sarajeva.
– Najviše nam je pomogao intervju sa nedavno preminulim arhitektom Ivanom Štrausom koji je projektovao hotel Holiday Inn u Sarajevu. On nam je izašao ususret sa mnogim informacijama vezanim za ovu temu. Osim njihovih djela pokušali smo da skrenemo pažnju i na neke od arhitekata koji su u jugoslovenskom periodu doprinijeli razvoju arhitekture na našim prostorima. Mislim da je ovo veliki doprinos za arhitekturu u Bosni i Hercegovini i nadamo se da ćemo nekada imati priliku da knjigu prevedemo i na naš jezik. Svi zainteresovani knjigu mogu poručiti na linku https://www.tugraz-verlag.at/en/gesamtverzeichnis/uncategorized/die-wiederentdeckung-des-olympischen-sarajevo/ – kaže Čeleketić.
Sarajevo je širom svijeta postalo poznato zahvaljujući Zimskim olimpijskim igrama iz 1984. godine.
– Bio je to jedan od najvećih događaja koje je grad Sarajevo imalo u svojoj historiji. Najveći sportski događaj Jugoslavije imao je, u ekonomskom smislu, ogroman uticaj na razvoj urbane infrastrukture i zimskog turizma u Sarajevu. Nakon održavanja Olimpijskih igara, gradu je ostala značajna arhitektura, koja je uticala na njegov urbanizam i kvalitetu života građana. Epitet „olimpijski“ grad koji je Sarajevo kroz organizaciju Olimpijskih igara stekao obogatio je kroz historiju stvoren identitet ovog grada, koji se najbolje može opisati riječju „različitost“. Godina 1992. označava početak četverogodišnje opsade Sarajeva tokom koje je, uz brojne tragične događaje, gotovo čitava olimpijska infrastruktura oštećena. Pojedini olimpijski objekti više čak ni ne postoje. Sarajevo danas u svijetu još uvijek doživljavaju kao ranjeni grad koji pokušava povratiti svoju staru slavu. Nakon završetka rata započeta je obnova starih zgrada i izgradnja novih. Međutim, kao i u svim državama bivše Jugoslavije tako i u BiH se dešava to da se građevine iz ranijih vijekova saniraju i održavaju sa velikim poštovanjem prema njihovoj arhitekturi, dok je objektima koji su izgrađeni za vrijeme bivše Jugoslavije (moderna i postmoderna arhitektura) posvećeno dosta manje pažnje – iako baš mnoga djela iz ovog perioda imaju arhitektonsku vrijednost i obogaćuju identitet naših gradova. Mnogi objekti ili su prepušteni propasti ili se saniraju na takav način da su poslije neprepoznatljivi. Isto se dešava i sa arhitekturom koja je izgrađena za Olimpijske igre 1984. godine u Sarajevu. Naime, arhitektonski, ali i ekonomski potencijal ovih objekata još uvijek nije prepoznat. U najgorem slučaju može doći do toga da jedan dio kulturne baštine bude zauvijek izgubljen – završava Čeleketić.
P.R.
