Inžinjer Esad Jaganjac iz Londona, član Grupe intelektualaca Krug 99 iz Sarajeva te administrator Facebook grupe “ZAHTIJEVAMO VRAĆANJE LEGALNOG, LEGITIMNOG I GRAĐANSKOG USTAVA REPUBLIKE BiH” koja broji 45.000 članova je jedan od mnogobrojnih intelektualaca iz dijaspore koji pomno prati sva politička dešavanja u Bosni i Hercegovini. Zamolili smo ga da za agenciju BHDINFODESK iz Birminghama prokomentariše “uskrsnuće” već pomalo zaboravljenog Aprilskog paketa.
Ovih dana na političku scenu BiH vratio se Aprilski paket koji je svojevremeno u Parlamentu BiH tijesnom većinom odbijen. Šta je, po vama, razlog da se u javnost vraća odbijeni paket?
-Da bi se mogao shvatiti odgovor na to pitanje treba prvo analizirali trenutnu političku scenu u BiH i trendove koji slijede. Vidite, mi trenutno imamo u opticaju dva ustava, jedan je “de jure” Ustav Republike BIH, usvojen u Parlamentu RBiH većinskom voljom zastupnika iz reda svih naroda i građana, objavljen u Službenom listu RBIH i “de facto” Dejtonski ustav nametnut silom, agresijom, dakle nedemokratskim sredstvima, koji trenutno nije ni preveden, niti usvojen u Parlamentu BiH niti objavljen u Službenom listu BIH. On je nelegalan i po normama internacionalnog prava i po normama unutarnjeg prava.
Po normama unutarnjeg prava nametanje silom Dejtonskog ustava je nelegalno zbog sljedećeg:
Potpisnici Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH koji su ga parafirali u Dejtonu 21. novembra 1995. i kasnije potpisali u Parizu 14. decembra iste godine, prekršili su članove 5. i 154. Ustava Republike BiH (krivična odgovornost), koji glase:
Član 5.
Teritorija Republike Bosne i Hercegovine je jedinstvena i nedjeljiva.
Član 154.
Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.
Po normama internacionalnog prava Dejtonski ustav je nelegalan zbog sljedećeg:
Nametanje Aneksa 4 Okvirnog mirovnog sporazuma kao Ustava jedne nezavisne, suverene države je u suprotnosti s normama internacionalnog prava i to:
Poveljom Ujedinjenih nacija, poglavlje 1, član 2, stav 4 i 7, gdje je navedeno sljedeće:
„Sve članice suzdržat će se u svojim međunarodnim odnosima od prijetnji ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa svrhom Ujedinjenih naroda.“
„Ništa sadržano u ovoj Povelji ne ovlašćuje Ujedinjene nacije da intervenišu u pitanjima koja su u osnovi unutar domaće nadležnosti bilo koje države niti će tražiti da članice takva pitanja pokrenu u skladu s ovom Poveljom; ali ovaj princip ne dovodi u pitanje primjenu izvršnih mjera prema poglavlju VII“.
U Bečkoj konvenciji o zakonima internacionalnih sporazuma, član 52 i 53, stoji:
Član 52. PRISILJAVANJE DRŽAVE KORIŠTENJEM PRIJETNJI ILI UPOTREBOM SILE
“Ugovor je nevažeći ako je njegov sadržaj ostvaren prijetnjom ili upotrebom sile što je u suprotnosti s principima internacionalnog prava sadržanim u Povelji Ujedinjenih nacija.”
Član 53. UGOVORI KOJI SU U KONFLIKTU S IMPERATIVNOM NORMOM OPŠTEG INTERNACIONALNOG PRAVA (“IUS COGENS”)
“Ugovor je nevažeći ako je u trenutku njegovog zaključivanja, isti u sukobu s imperativnom normom opšteg internacionalnog prava. U svrhu ove Konvencije, imperativna norma opšteg internacionalnog prava je norma prihvaćena i priznata od strane internacionalne zajednice država u cijelosti kao norma s kojom nije dozvoljeno odstupanje i koja se može modifikovati samo putem naredne norme opšteg internacionalnog prava koja ima isti karakter.”
Kako stoji u članu 53 ove konvencije svaki internacionalni ugovor je nevažeći ako je u sukobu s imperativnom normom opšteg internacionalnog prava („IUS COGENS“), a Okvirni mirovni sporazum iz Dejtona to jeste jer se nekoliko mjeseci prije potpisivanja tog ugovora desio genocid u Srebrenici, kao jedan od metoda prisile (pored drugih zločina protiv čovječnosti) da se takav sporazum usvoji. Evidentno je da pregovarači u Dejtonu nisu imali ni mandat (po Ustavu Republike BiH) ni pravo (prema Povelji UN-a) da pregovaraju bilo šta što se odnosi na unutrašnje pravo Republike BiH.
Ako je sve ovo tačno, a tačno je jer su činjenice neoborive, postavlja se pitanje zašto koristimo nelegalni, agresijom i silom nametnuti Dejtonski ustav. Ako smo suverena država, a jesmo, zašto smo jedina država na svijetu koja prihvata da mu se najvažniji pravni akt ustav nameće silom sa strane?
Ovako nešto je moguće postići samo na jedan način a to je okupacija države. Sličan slučaj smo imali tokom Drugog svjetskog rata kada je Njemačka okupirala Francusku, ukinula njihov legalni ustavno-pravni sistem i instalirala (nametnula) svoj na osnovu čega je instalirala kolaboracioniste nacističke Njemačke na vlast. Današnja politička situacija u BiH je potpuno analogna ovoj koja se desila u Francuskoj za vrijeme vladavine nacističkih kolaboracionista Philippe Petaina i njegove vlade. I tada je u Francuskoj Francuska bila podijeljena na dvije zone (entiteta) “zone occupee”
I južni dio Francuske “zone libre”. Dakle, kako god je Francuska i Njemačka potpisala “Armistice” (primirje) 1940. godine tako je i u Dejtonu i Parizu Republika BiH i SRJ I R Hrvatska potpisala primirje pod uslovima okupacionih sila SRJ i R Hrvatske. Na isti način kako je tada u Francuskoj ukinuta Treća republika, tako je i u Dejtonu ukinuta Republika BiH. Analogija je stopostotna s jedinom razlikom što je u RBiH počinjen genocid i brojni zločini, daleko više nego u Francuskoj nad građanima Francuske, ako se izuzmu Jevreji.
Tako dolazimo do motiva predlaganja “Aprilskog paketa”. Cilj predlaganja tog paketa je bio ostvariti završni čin rušenja Republike BiH ali bez kršenja internacionalnih normi prava i unutarnjih normi prava jer bi sam Parlament RBiH prihvatio podjelu RBiH koja bi vodila kompletnom rušenju RBiH shodno predloženim rješenjima u Aprilskom paketu. Ideja je bila da se nakon tri kruga glasanja o članovima Predsjedništva i Vijeća ministara ne izabere ni jedno ni drugo i tako trajno paralizuje država što bi vodilo i njenom rušenju. Po Aprilskom paketu nije predviđen nikakav tehnički mandat što je daleko gore nego Aneks 4 DMS-a.
O tome uvaženi ekspert prava prof. Francis Boyle kaže sljedeće:
“Da je usvojen Aprilski paket, Republika Srpska bi dobila veće nadležnosti i moć u odnosu na centralnu vlast u Sarajevu nego što sada ima. U Aprilskom paketu stoji da Parlament BiH treba jednostavno da bude raspušten ukoliko Vijeće ministara ne bude izabrano nakon tri kruga glasanja. Tu nema nikakve odredbe kako i kada Parlament može ponovo da bude uspostavljen. A tada nema ni Predsjedništva jer prema Aprilskom paketu i ono treba da bude izabrano indirektno, u Parlamentu. I tada svu vlast dobija Republika Srpska i više ne postoji nikakva centralna vlast. Aprilski paket bio bi naredni korak ka konačnoj disoluciji BiH. Aprilski paket sam dobio na engleskom jeziku i mislim da nikad nije ni preveden na bosanski jezik. Ja sam doslovno bio šokiran kada sam čuo da je Tihić prihvatio ovaj plan State Departmenta. Zbog te činjenice bio sam primoran pokrenuti vlastitu kampanju protiv usvajanja Aprilskog paketa jer su ga napravili pravnici State Departmenta koji su izradili i Vašingtonski sporazum i Dejton. Koga oni zavaravaju? Sutradan, nakon glasanja o Aprilskom paketu, vidio sam da dva člana SDA nisu poslušala Tihićeve naredbe i ipak su glasala protiv. Pogledajte, čak i bez Aprilskog paketa BiH je bila 14 mjeseci bez vlasti. Zamislite da je usvojen, BiH ne bi imala ni Parlament ni Predsjedništvo! Svu moć bi imala Republika Srpska. Oni bi jednostavno proglasili nezavisnost i priključili se Srbiji. Nisam nikad bio na Drini, ali ako sam dobro razumio ono što sam pročitao, tamo nema prave granice. To je tako Holbrooke postavio. Zato je on žrtvovao Srebrenicu i Žepu kako bi Srbija graničila sa RS na cijelom tom potezu. Amandman za Brčko također im je dao Brčko. Da su zaista bili ozbiljni u namjeri da RS ne postane nezavisna i da se ne pridruži Srbiji, nikada im ne bi dali Brčko. RS bi onda bila prerezana na dva dijela i bila bi primorana da se pridruži ostatku Bosne. Dejton je mašinerija genocida i smrti za Bosnu. Ne možete se petljati s Dejtonom i Aprilskim paketom, potreban vam je potpuno novi ustav.”
E sada odgovor na vaše pitanje zašto se sada ponovo vraća jednom poraženi Aprilski paket. Odgovor je jasan. Iste one snage koje su u kolaboraciji sa sljedbenicima agresora iz Srbije i Hrvatske radili na podjeli RBiH prije početka agresije (sporazum u Konaku) razni pregovori (nagodbeni princip umjesto normativnog) od Lisabona do Pariza davale su vizije uspjeha snagama agresora da će im uspjeti ratni planovi Miloševića I Tuđmana. I danas te iste snage rade na istom zadatku-rušenju BiH. Nisu to nikakve ni probosanske političke snage ni probošnjačke, to su jednostavno kolaboracionisti agresora, političke profitabilne kompanije koji vide suverenitet BiH kao proizvod, koga pokušavaju postepeno prodavati i zauzvrat dobijati neku vlastitu materijalnu korist-dakle jasno i glasno veleizdajnici Republike BiH. U tu izdaju su uključeni mnogi botovi hibridnog psihičko-propagandnog rata od pojedinih akademika do režimskih medija. A narod ko narod vjeruje na prvu, kao što su vjerovali režiranim aferama Agrokomerc i Neum prije rata i time uveliko olakšali sklanjanje s vlasti pravih patriota RBiH Hamdije Pozderca i Branka Mikulića.
Šta je po vašem mišljenu bila suština Aprilskog paketa?
U prethodnom odgovoru sam pojasnio šta je stvarna suština Aprilskog paketa. Da ponovim, cilj predlaganja tog paketa je bio ostvariti završni čin rušenja Republike BiH, ali bez kršenja internacionalnih normi prava i unutarnjih normi prava jer bi sam Parlament RBiH prihvatio podjelu RBiH, koja bi vodila kompletnom rušenju RBiH shodno predloženim rješenjima u Aprilskom paketu. Jer, ako sami građani, putem “svojih” zastupnika prihvate rušenje vlastite države, tu je onda nemoćno i unutarnje i internacionalno pravo. Aprilski paket je najpodmukliji pokušaj prevare u cijeloj historiji postojanja Bosne kao države.
Svjedoci smo da Bosna i Hercegovina nazaduje, u kakvoj situaciji bi bila da je Aprilski paket usvojen?
Da je usvojen Aprilski paket 2006, već 2007. Republika BiH ne bi postojala niti bi postojala pravna osnova da se RBiH ponovo uspostavi ikada. Ono što su antifašisti postigli tokom Drugog svjetskog rata, a to je rezolucija ZAVNOBiH-a, Aprilskim paketom bi bilo trajno poništeno.
Vidimo da su sve oči uprte u Bidena a da se budi i EU i nameću novog Visokog predstavnika, šta oni mogu donijeti BiH ?
-Sjetimo se ultimatuma predsjednika USA Busha starijeg, izdatom 15. aprila 1992. godine, u skladu s rezolucijama UN 752 i 757 po kojima su Srbija, Crna Gora i JNA proglašeni agresorima na RBiH i kao kazna uvedene su im sankcije. Sljedeći korak bi bio bombardovanje paravojski VRS, ako ne odustanu od agresije. Tada je u skladu s tim ultimatumom Georga Busha, Šesta flota uplovila u Jadran, zauzela borbenu poziciju da bombarduje VRS. Međutim, tada je Alija Izetbegović otišao na pregovore u Skopje s generalima JNA, na čelu generalštaba je bio general Blagoje Adžić. Predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović u jeku agresije na BiH nudio je vojnom vrhu JNA status službene oružane sile Bosne i Hercegovine. Time je Alija Izetbegović upropastio ultimatum, postižući sporazum s JNA, koji je omogućio da JNA ostane u BiH, kao vojska Bosanskih Srba, ako učini određene promjene. A te promjene su se odnosile da sve oružje ukopano oko gradova, na dominantnim kotama, predaju u ruke četnika i nelegalne vojske u nezavisnoj suverenoj državi BiH, a iz Generalštaba, pošalju sve oficire JNA koji su rođeni u Bosni, u nelegalnu i paradržavnu vojsku, tzv. Vojsku Republike Srpske, što se i ostvarilo. I sve te oficire, cijeli rat, držali su na svom platnom spisku.”
Sjetimo se da je dobronamjerni predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić počeo problematizirati postojanje Republike Srpske, opravdano jer se radi o kršenju IUS COGENS norme internacionalnog prava i da je tada na vlasti bio Zlatko Lagumdžija koji mu je osorno odbrusio da se ne miješa u unutarnje stvari dejtonske BiH. SDP je tih godina usvojio i entitetsko glasanje i Zakon o prebivalištu i brčanski amandman što je sve skupa bilo prodavanje suverenosti RBiH i prava njenih građana u zamjenu za neke lične beneficije.
I dan-danas osjećajući da bi administracija Joe Bidena mogla nešto poduzeti s ciljem vraćanja prava i pravde u BiH te iste snage kolaboracionista predlažu Aprilski paket da preduhitre bilo kakvu pozitivnu akciju američke administracije na isti način kako su minirali ultimatum Busha starijeg.
Ovih dana je Bakir Izetbegović imao sastanak s američkim ambasadorom Ericom Nelsonom odakle je odmah poslije tog sastanka izašlo saopštenje Nelsona da po njima entiteti ostaju. Dobro smo i prošli jer je moglo izaći saopštenje da lijeva obala Miljacke ide Dodiku a desna obala Neretve Čoviću.
Prema tome niko iz vana ne može donijeti ništa bolje dok god postoji unutarnja veleizdaja od strane i desnice i ljevice. Sve dobronamjerne poteze sa strane presrest će i uništiti veleizdajnici. Marcus Tullius Cicero je davno rekao gorku istinu: “Nacija ne može preživjeti izdaju iznutra.”
BHDINFODESK
