Nedjelja, 21.februara, vruć februarski dan, ostaće upamćen kao nova matrica bosanske zajednice u Sydneyu, skup patriotski nabijen, skup podrške koga treba prihvatititi kao pravilo u cijeloj bh dijaspori, naravno kod onih koji bezrezervno vole svoju prvu domovinu.
Kao organizatori ovoga može se reći i protesta, ali i podastiranja istine koja se često krivotvori, pojavilo se udruženje žena Sydneya, koje u sebi gaje patriotizam i istinu o borbi u protekloj agresiji na BiH.
Moto ove podrške je čist kao suza, izražena je podrška generalu Sakibu Mahmuljinu i nastavku njegove pravedne borbe, ovaj puta u miru. Poručeno je da nemamo pravo posmatrati optužbe u nizu, prvo rahmetli generalu Alagiću , generalu Dudakoviću, pa sada generalu Mahmuljinu. Ako se pogleda koje su to veličine i gromade, ako se znaju njihovi vojni uspjesi, onda je to odmazda mračnih sila za ono što su radili na odbrani svoga topraka, i to od onih koji danas na plodovima njihovih podviga žive kao nikada, sa budjelarima koje običan gradjanin može samo da sanja. Zapravo, takvi ne brinu ni za koga, osim za sebe.
Program ovog korisnog i lijepog piknika bio je dobro uradjen i realizovan, u čemu se pokazala još jednom snaga ženske intuicije i konstatacije da našim ženama treba vrlo često ukazati priliku da pokažu da su bolji organizatori od muškaraca.
Program je vodila Muamera Šišić, te iskusni Mirsad Kadić, a folklorna grupa ,Zambak’, te Jasin Al Barjak, učenik Bosanske škole, s poemom Mirsada Kadića – Stećak, mala izuzetno talentovana Lejla Sinananović, sa fatihom za sve bosanske šehide, dali su svoj okvir ovoj manifestaciji istine i pravde.
U onaj ozbiljniji, suštinski dio ući ćemo hronološki. Prvo je Muamera Šišić kroz poemu – General Mahmuljin, kroz stihove predstavila ratnika, gaziju, pravednika, njegove bitke, bojišta, njegovu plemenitost i ljudskost.
Edina Nanić, je sa posebnog aspekta govorila o generalu Mahmuljinu i njegovim uspjesima, o čemu svi znamo, ali je podvukla da želi pričati samo o Sakibu Mahmuljinu, rodjenom u malom gradu Kozarcu, najvećem na svijetu. Kazala je da pripada narodu koji ima svoju čast i poštenje, koji živi od svojih ruku, koji brani svoje i ne ugrožava drugog. Živila je u komšiluku, gdje je Sakib rastao, koji je rahmet i pogled naslijedio je od majke Aide i oca Hamdije. Očevo nasljedstvo mu je osjećaj za pravdu i dostajanstvo.Za svakog je imao strpljenja i želio pomoći. Edina je otišla u Australiju, Sakib odselio u Čapljinu,susreti su od tada rijetki ali, onako jaki – krajiški iskreni. Poručila je svim Krajišnicima da ne čekaju da ih uvhati huja. ,Dragi naš Sakibe živ nam i zdrav bio i još mnogo godina slobodno Bosnom hodio’ bila je poruka Sakibove sugradjanke, komšinke, Krajišnjike koja nije smogla snage da ne pusti suzu iskrenosti.
Kao djevojčica Mirsada Helać,rodjena Alemić, doživjela srebrenički džehenem, nastavila raditi na istini o tome i pravednoj bosanskoj borbi, ovaj puta je govorila stihove poeme Hava majka Prijedorčanka, autora Admira Muhića. Bili su to stihovi o majci Havi Tatarević, iz Zecova kod Prijedora, koja izgubi sedam svojih sinova i ostade da pati za njima, život živi,a živa nije, umrla nije a kao da jeste. Njenu majčinsku bol samo majka može razumjeti. Pa zašto su joj krvnici , jula 1992. oteli a potom mučki likvidirali njenih šest sinova: Senada, Sejada, Nihada, Zilhada, Zijada, Nishada i muža Muharema. Njena bol je i naša bol, a osim toga treba da odgovaramo jer eto neko je preživio, branio rodnu grudu izrasatao u voskovodju kao general Mahmuljin kome hoće da sude za nešto što moderan svijet ne poznaje.
Čiji je general Sakib Mahmuljin?
Poseban pečat ovom skupu pravde i podrške generalu Mahmuljinu bila su dva autentična predstavnika bosanskog otpora, koji ni u miru ne prestaju biti borci velikog srca.
Prvi je Safet Alispahić, predsjednik Vijeća bosanske zajednice (BCC) u Sydneyu, koji je iskazao zahvalnost organizatoru i prisutnim, rekavši : ,vama na čast a na sramotu drugim’. Puno je time rekao, ali i podvukao da je naša država u najtežoj situaciji od okončanja agresije, a šta mi činimo? Svi smo Sakibe s tobom ,piše na panelu, ali gdje su drugi i ovdje i tamo gdje treba? Ne dajmo im da govore da su naši, da nas predstavljaju, jer nas lažu. Lagali su nas 95., lažu nas i sada, lagaće nas i sutra. Sudili su generalima koji odbraniše Bosnu, još im sude. Čiji su oni generali, čiji je general Sakib Mahmuljin? Pa države BiH! Pa što ga država ne brani? Razdvojili su generale i vojnike, ove druge otjerali na ulicu, ubili im dostojanstvo ratničko.,Možete zamisliti kako je danas generalu Sakibu Mahmuljinu, obucite njegove čizme ili cipele pa vidite. Sistem je pustio generale niz vodu. Svi moramo uzeti stvari u svoje ruke, osvijestititi se jer živimo teška vremena’.
Termini kao: zajedničke institucije (umjesto državne), tri zaraćene strane (a ne agresija ) moraju za sva vremena nestati, a još kažu da nema genocida. U 85% zločina je dokazano da su to uradili pripadnici srpskog naroda, 3% Bošnjaci. Taj podatak sve govori.U Goraždu ni jedan srpski zločinac nije osudjen za zločine? Pa gdje to ima?.Čovjek koji je strijeljao preko 1000 ljudi dobio je 5 godina, a general Mahmuljin 10 godina zbog dvije žrtve, i to po komandnoj odgovornosti. Nije Sakib doveo mudžahedine u Bosnu, a onaj koji ih je doveo neka danas pomogne ovom časnom generalu.
Ibro Suhopoljac, pjesnik, probranim je riječima napravio osvrt na sramnu prvostepenu presudu nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH, za njegovu komandnu odgovornost u toku oslobadanja Vozuće. Kroz postojanje manjeg entiteta, na genoicidu zasnovanom, imamo pravo reći da su nas Evropa i svijet izdali. Evropi nije bilo važno što su Bošnjaci jedan od najtolerantnijih naroda u svijetu, što smo to svojim bićem dokazali, kroz zajednički život s drugim narodima. Evropa je pala na ispitu u Bosni i njena demokratija, a genocid u BiH je zajedničko srpsko i evropsko djelo .Ostaje žal što je prije svega tadašnja SDA propustila priliku da u Hagu dokaže ono što je dokazivo, odgovaraće pred Bogom i istorijom za tu svoju nespremnost, za nebrigu o svojoj domovini, kad tad. Dio toga svega je pokušaj pravljenja uravnilovke, da se u istu ravan dovedu agresori na BiH i njeni istinski branitelji. Izmedju ostalog apsolutni dio te zavjere je i general Sakib Mahmuljin. Umjesto sjećanja na sjajne bitke kod Bošnjaka je na sceni totalni zaborav. Što se više otudjiš to si više kul, što si više dio turbo folka, to si bolji. A ako svoje voliš onda si zaostao.
Mi smo ovdje da pokažemo da nas ima koji tako ne razmišljaju. Oslobadjanje Vozuće je bila neprocjenjiva korist u oslobodilačkom pohodu i prekretnica rata koji se vodio, uzrokovan agresijom. Bio je to mali Berlin bosanski, nakon čega je sve bilo drukčije. Poslije toga Doboj je bio na redu, ali je sramna medjunarodna zajednica zaustavila dalje oslobodilačke ofanzive.
Ukazao je na petu kolonu medju nama, jer je postupak protiv Mahmuljina pokrenuo Bošnjak Mirsad Kebo, tadašnji dopredsjednik Federacije BiH, kako bi se osvetio svojim kolegama iz partije kojoj je pripadao. Glavni svjedok na sudjenje generalu Mahmuljinu bio je ponovo Bošnjak Fadil Hasanović, general Armije BiH koji je na svom poluekavskom svjedočio protiv Sakiba Mahmuljina, možda i zbog toga što je u toku agresije bio njemu potčinjen, što mu očigledno nije oprostio. Na sudjenju Naseru Orićiu ponovo je glavni svjedok bio Bošnjak, pa drugi Bošnjak Semir Avdić, a nije daleko ni Ibran Mustafić. Bošnjak ne toleriše uspjeh Bošnjaka!
Bošnjaci su u zatvor strpali generala Alagića, koji je umro od jada i izmišljenih optužbi ,svojih’ Bošnjaka. Avdićevci terete generala Dudakovića, a a ratni zločinac Avdić obnaša političke dužnosti. Nikada niko nije odgovarao za brojne masovne zločine kao recimo Tuzlanska kapija sa 74 ubijenih, što je neuporedivo sa generalom Mahmuljinom, koji je predvodio oslobodioce. Sve ovo liči na lakeje crnce koji su radili po kućama bjelaca i odnos prema crnim robovima koji su teško radili na poljima. Uvijek su prvi lakeji bili protiv onih koji su se pobunili . Nemojmo biti sretni robovi, budimo kao Sakib Mahmuljin.
,General Sakib Mahmuljin je naš novi Husein kapetan, zmaj od Bosne, gazija bosanski’, poručio je Ibro Suhopoljac.
Bahra Harambašić, prijedorčanka, i jedna od poluga Udruženja žena, zahvalila se svim donatorima i uputila poruku da general izdrži sav teret koji mu se nepravedno natovario na pleća. ,Hvala ti generale za sve što si zanas učinio, svi ćemo ostati uz tebe dok se pravda ne zadovolji’, rekla je na kraju.
Skup podrške je u svom biću porodio protest i traženje pravde, osvijetljen je sa više aspekata, kako vojnih, političkih i onih poltronskih, bolje rečeno izdajničkih.. Apelirano je na svijest i jedinstvo zdravih snaga uz potrebu da se prozivaju oni koji ništa ne čine za našu državu- Bosnu i Hercegovinu. Poruke vrijede kao moto za naredne akcije, koje treba da prerastu u promjene,blaže nazvano – revolucionarnog karaktera. Došli smo da zida – i nema dalje. Rekosmo, ovo je bio pravi pimjer kako se voli domovina i njeni zaslužni sinovi, a vjerujemo da će taj trend kao proces biti nastavljen ne samo u Australiji.
I neka se zapamte bar dvije poruke iz Sydneya – Generale gdje si ti bio nije bilo genocida i Izdrži generale, bitka za Bosnu još nije gotova.
Tekst i snimci: Fahir Zečević
