Uspješno je okončan četverodnevni BALKAN SOCCER CAMP u Louisville – Kentucky. Organizator kampa bio je US Soccer Education iz Denvera, čiji je trenerski tim učino da se preko 100 bh. talenata nauči nešto više. O tome kako je bilo na kampu prenosimo vidjenje gospodje Fatime Dizdarević koja je sa svojojm familijom bila aktivni učesnik ove sportske manifestacije.
Zamislite samo kako je teško skupiti jedan tim da odigra neku utakmicu ili Bajramski turnir, a kamoli napraviti ekipe koje mogu da se suoče na vreloj zelenoj površini stadiona protiv prestižnih elitnih američkih klubova.
Zamislite kako je organizirati neku manifestaciju u gradu ili državi u kojoj ne živite i okupiti djecu sa raznih područja Amerike. E sad zamislite još šta očekivati od djece i kako ih rasporediti na treninzima i utakmicama uzimajući u obzir njihove različite ili skoro iste pozicije na terenu. To neko mora da isplanira. To neko mora da zna kako. To neko mora da izučava, pravi kombinacije, i nalazi alternative. Tu neko mora da ne presepava bezbroj noći. Tu neko postaje odgovoran, zadužen ili zaslužan.
Uprkos visokim temperaturama na terenima, umoru od putovanja pa do smještaja, naša djeca su pokazala strpljenje, upornost, karakter i odgoj na terenu kao i iza terenske linije. Zato hvala našoj divnoj djeci, njihovim roditeljima i trenerima na uspješno obavljenoj misiji. Nije bilo jednostavno ni njima, ni nama roditeljima, a kamoli trenerima koji su nesebično pratili i usmjeravali igrače na terenu.
A sad zamislite kako je kroz sve to prolazio jedan demobilisani borac Armije BiH, Murat Alibašić, koji je nakon teškog ranjavanja nastavio svoj životni put posvećujući se mojoj i vašoj djeci a nastavljajući da daje našoj Bosni i Hercegovini dio sebe i svog truda. Svi mi imamo porodice, ponekad žrtvujemo njih, ponekad svoje poslove, ponekad zdravlje. Murat žrtvuje to sve.
Ne znam kako je uspio da sa protezom na nozi odigra svoju ulogu na kampu. Ne znam kako je izdržao toplotu i da li je i i on dobio žuljeve. Trčali smo našoj djeci, lijepili flastere, sipali hladnu vodu u kopačke. Ko je prišao Muratu da ga upita kako se on osjeća? Možda jeste neko. Mi ne razumijemo jedni druge jer nismo svi u istim problemima. Murat je to osjetio najbolje i najbolnije.
Murat ima svoj moto i smatra da sport predstavlja veliku važnost za našu zemlju te žrtvuje posljednji atom snage da pomogne našoj djeci da dosegnu do željenih ciljeva. Voljela bih kad bi mi to mogli da cijenimo i da budemo zahvalni na njegovoj ustrajnosti. Voljela bih da imamo taj osjećaj prema svoj našoj djeci. Osjećaj ljubavi, podrške i upornosti.
Dajući prednost našoj djeci nad svojim zdravljem ne predstavlja ništa do humanosti, borbe i ljubavi prema nama samima, te aspekt ovakovog zalaganja i truda treba s respektom spominjati i uvažavati. Zato veliko ti hvala Murate, veliki čovječe, patrioto naše zemlje, nostalgičaru fudbala i prijatelju naše bosansko-hercegovačke populacije. Hvala i trenerima koji su osvojili srca naših igrača te nesebičnim zalaganjem dali sve od sebe da ovak kamp učine uspješnim.
Hvala svima vama koji ste na bilo koji način učestvovali proteklih par dana. Posebno hvala roditeljima na njihovom strpljenu. Mi smo zaista jedna velika bosanskohercegovačka porodica koju ujedinjuju ovako lijepa iskustva.
Posebno hvala Ericku Frenchu. Zijadu Švrakiću, Omeru Hadžiću, Semjonu Miloševiću, Rizahu Sejdiću, Nedimu Rundi, organizatorima terena, protivničkim ekipama, volonterima, te svima onima koji su bili dio ovog fudbalskog okupljanja.
Foto: F.D.
BHDINFODESK
