Piše: Sead Hambiralović
Oko izbora novog gradonačelnika Tuzle sveobuhvatno je u komentaru Zlatka Dukića u “Oslobodjenju”. Na korektnosti teksta odao priznanje (i) drugoplasirani u ovoj utrci. Da se najavim kod novoizabranog, između ostalog i radi jednog detalja vezano za njegovog časnog oca, efendije Muhameda Lugavića, koji je za vrijeme tragedije na Kapiji iskazao čojstvo koje ostaje za pamćenje.
Zbog nekih okolnosti (GljivaMira) cijenio da je najbolje prvo obaviti razgovor u Kancelariji za poduzetništvo. U srdačnom razgovoru sekretar Gradske uprave zabilježio je neophodno i javiće termin za novi sastanak. A trebalo bi da je pohitno, jedan (in)direktan razlog je u drugom dijelu teksta.
A svako ganja “lijekove” u ovim (ne)vremenima neizvjesnosti i strepnje. Grdne su bile zadnje dvije godine, a sada je nemir “naširoko”, zbog neprestajuće drame- ne samo Bosne, regiona, već i cijelog svijeta. Nakon ljetošnje nove knjige napokon je potvrđen dogovor sa gostom probne epizode tv serijala “Šala i zbilja kokuznih vremena”. Ostalo je još da se snimi neobična scena sa Mujom Pašalićem i poznatim obućarem, inž. Safom Kamarom. A odmaklo je i sa pripremom dokumentarnog filma Zašto se Ismar ne smije..?
BEKIROVO PISMO: Obradovala poruka Bekira Omerovića, uposlenika zvorničke Gradske uprave koji sprema monografiju povodom 60- godišnjice Kanu- kajak kluba Drina sa Diviča. U brojnim arhivama pronalazi i moje tragove, povremeno šalje i red je na neki način se odužiti. Pomoći koliko se stigne, plus- poklon ideja za jubilej!
Nakon uobičajenog s početka, piše: “Nisam sumnjao da ćeš “žestoko” pozitivno uzvratiti. Evo me u Grazu, zetu Mahiru pokazujem prepisku s tobom. Da pokušam ukratko opisati dugogodišnji mirovni i umjetnički rad u više oblasti, a i objasniti iz koje porodice potičeš. Ostalo u sjećanju da je tvoj rahmetli otac Abdulah bio na Olimpijadi davne 1960. u znamenitom Rimu. A impozantna je i lista tvojih e-mail prijatelja. Predlažem da saradnju nastavimo u ovom ritmu…”
Naravno, naravno. “Ritma” ne manjka ako se išta može doprinijeti DaBudeBolje, jer ovo oko nas i svijetu ne ide na dobro. Evo najnovije napisano:
NEUGODNO PITANJE PREMIJERU
(Nova Damirova pjesma)
Ne bih u toj fabrici želio raditi
pa ni u njihovoj menzi krompir da gulim,
čistać direkcije ili proizvodne hale,
niti inžinjer u projektnom birou.
Na neugodno pitanje premijer
je odgovorio spremno:
Ako proizvodnja stane šta će toliki
i mnogi drugi, a prešuti
da ima, ima ih što im je ništa
oružjem ubijati, rušiti, paliti,
pljačkati, zlostavljati…
-utreniranost i navika čista.
A lice je drugog premijera
sijalo u fabrici toj i toj,
kamermani se po običaju razletjeli
i, koja greška ili grozna poruka:
niko od savjetnika da ”šefu” šapnu!,
kad sa dragošću zahvati
šiljate metke kao da je zlato,
kao kad sa klasa pšenica sljušti
-pršte li pršte između prsti
ubojita zrna na sve strane.
Posao je posao a ratovi bratovi
proizvesti ne može koliko se traži.
Ako razum sasvim ode k vragu
I ”crveno dugme” takne,
svejedno- grškom ili po naredbi
neki su se već osigurali
-podzemni gradovi su spremni,
odabrani zakupili koliko treba
a preostale stambene jedinice
investitor daće u oglas
– plaćaće se suhim zlatom.
No Problem oko hrane i ostalog,
pa kad se jednom sve smiri
vjetar raspuše sravnjeni
istok i zapad- zapad i istok
(kojim redom na isto dođe)
otvore dupli blindirani kapci
shvatiće da se golemo preračunalo
i da je bolje u podzemlje da se vrate
i dole nove poslove prave…
Sjetim se Damirove pjesme*
u glavi odmah zavrti pitanje
šta bi od struke, najumnijih
i onih što se djecom zaklinju
i običnih kojih se tiče?
Zavapi li se gdje, zavapi li
i u jedan glas složno gruhnu:
Halo, halo, halo d e č k i
ne fermate s Neba znake:
zemljotrese, požare, poplave, vjetrove…
zaigrali ste se, zaigrali..!
Je li u redu biznis taj, pobogu
ima li išta drugo na bijelome svijetu?!
Neka, neka kliko odabrana
ali ima i iznad vas neko,
džaba podzemni dvori
naće slijepi miševi pute
i najstrašnija kazna slijedi.
Mrava mimoilazim da ne zgazim
a kamo li, a kamo li
ubiti Čovjeka!
Sead HAMBIRALOVIĆ
________
*Pjesma u knjizi Novo sunce. Ranghild Ihle komponovala za norvešku teatarsku predstavu Varfor gråter solen / Zašto sunce plače. Premijerno je odigrana i na bosanskom jeziku u Tuzli 1996. Dva polemička članka u švedskim novinama Nerikes Allehanda uvod je u program ”Škola za dječije ambasadore mira” realizovane sa Lars Vivalius skola u Örebru. Ubrzo je u Skandinaviji prestala prodaja dječijih ratnih igrački. Na žalost, dvije godine zaredom, kao novogodišnja poklon- ponuda, izložene na Kapiji, mjestu ubijene tuzlanske mladosti! Tri puta pisano- šutnja javnog mnjenja, struke, škola i roditelja. Ko je jedini reagovao stoji ispod međunaslova Ratne igračke opet na Kapiji, link: Bijeli golub ponovo (ne) leti 450: ŠALA I ZBILJA KOKUZNIH VREMENA
U sve involviran Sead Hambiralović, osnivač projekta Gljiva Mira, sa mirovnim tragovima u Leirviku na otoku Stord, Bergenu, Örebru, Tuzli, Lješevu i Zvorniku.
_______________________________________________________________________________________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
