Piše:Sead Hambiralović
Biće da je spominjani Banjalučanin Hamdija Trnovac u pravu kada je pred završetak snimanja na Kuli, smoren dok su me čekali da krenemo (ponijelo da još nešto dosnimim sa bedema, op.a.) da me idu zvati. Niko se nije ”usudio” ometati, pa će u revoltu da nema psihijatra koji će ovakvome odrediti ”dijagnozu”. A ostao bez teksta šta mu je odgovoreno i za pamćenje kako je Šveđanki Evi ”preveo”…
NE KLJUKANJE TABLETAMA
Imao ”posla” sa tri naša. Istrajavao i NE olako kljukati se tabletama! Jedan se na koncu sasvim iznervirao, drugi smireno da je njegovo ”prepisati” i na volju a treći ”stišano” ljut i – da mi eto tri psihijatra ne valjaju! A razlog zašto sam uopšte dolazio je ako mognem doći do nekih odgovora od ”struke” vezano za sve to moje, pa i šta se veli na davnu izjavu u naslovu norveških novina (Fredsarbeidet er min medisin, ”Sunnhordland”, 25 august 1993). Onda kako sam se ”postavio” za vrijeme korone. Naravno, NE vakcina, dva dana osjetio ”naznake”, otišao da se ”prijavim” a kada sam vidio red u nedogled procijenio da ću dobiti još sto drugih virusa i – haj doma! Osjetim glad i poželim pojesti dobru riblju čorbu –maksuziju. Ima ko od prijatelja najbolje umije i već narednog dana odoše simptomi… A pitati Šemsudina Karahodžiča Šeleta, poznatog Tešnjaka kako je prošao i dan danas vuče posljedice.
Taj ”treči” psihijatar zna ćime se bavim i na koncu rezignirano:
– Može li se ispraviti kriva Drina?
– Može…
Dalje ne treba. Otom- potom, za sada toliko. Zbog ozbiljne sumnje o još jednom udruženom poduhvatu i zašto sve ovo moje do sada ne može institucionalno da prođe u očevom (sadašnjem) Zvorniku, ni u majkinoj Tuzli. Četvrta godina nakon definitivnog povratka klasična blokada – ne odgovara se na pisma namjere, (o)pisano ko nije htio- smio da ”primi”, a jedan koji je na čelu ugledne institucije kulture sasvm iskreno da će biti najbolje da poranim i pred kabinetom sačekam premijera sa dobro jutro ili selam i upoznam o čemu se radi… Jah, dovoljno što sam otšutio a nisam spomuo 97. kada su me ”saćekali” tadašnji guverner Tuzlanskog kantona i ministar obrazovanja i kulture sa kamermanima pa sada imamo sačuvan mirovni eksponat koji vrijedi zlata (Izložba ”Dječije zastave” učenika TK sa ostalom mirovnom i umjetničkom zaostavštinom osnivača projekta GljivaMira šleperom je prevezena iz Skandinavije…, op.a.)
ISTEKAO ”ULTIMATUM”
Dojmila stajališta zagrebačkog psihijatra Roberta Torre i koji gubitak za struku što tako rano ode. Samo je on mogao biti recenzent tog najnovijeg ako se stigne – ostali ”ravnina” najvjerovatnije mnogi uvezani sa farmaceotskom bratijom a vlast se podrazumijeva.
A ta moja spominjanja davna sedmica i Ljubice Blagojević iz psihologije na nekadašnjoj Pedagoškoj akademiji (svi ostali ”pali”!) kod ”strašnog” Lukića naizgled nije ”nešto”- vrijeme pokaza da i jeste! Kako sam izašao iz više ”drama” i onih najtežih, bez ”apaurina”, ”sertalina” i šta već sve ”prepisuju” i sličnih teško je nači u stručnoj literaturi. Pa i to najzadnje kako sam kao ”žrtva” bezveznog slučaja na ulici gledao da se problem odmah i sad riješi bez suda i prijedlog za kakvu takvu satisfakciju. Link: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-540-neobicni-proces-ima-nema-svjedoka
E pa, 6. maja je objavljeno- istekao je ”ulimatum” od 15 dana- niko se nije javio pa će se vidjeti ko bi kod nas i u svijetu sa strane struke mogao biti zainteresovan za ovaj slučaj i dođe do istine.
Pretpostaviti da će se uključiti i dijasporne i linije pogotovo iz gradova koji pojedinačno imaju biciklistićkih staza više nego kad bi se zbrojile sve u našoj zemlji.
Da se svodi: bilo je mućno i za nevjerovati zbog ”udruženog poduhvata” u spašavanju prvookrivljenog. A taj još s poćetka neuobićajeni prijedlog da se ne ganjamo po sudovima – još ”vruć” od šoka i nemal radostan zato što sam ”dobro prošao”- mogao dopasti invalidskih kolica da sam marnut koji centimetar više u pršljenove L1 i L2 . Odbio operaciju i koje zbog dotrajalosti treba paziti. I pride velikodušan prijedlog za susret pored murala ”Ja volim Tuzlu” . A to je već sasvim za ”struku” pitanje kako je moguće da i u ovom slučaju čovjek može biti (i) na dobitku..!
I te kako – i te kako i nemal u vezi kao ono sa krivom Drinom.
Koktel u FN sambandet u Bergenu, EU gradu kulture i turizma.
P.S.
Slika Seada Hambiralovića uz naslov neobične je priče zapoćeta 74. godine kada je sa Jocom Pantelićem predstavljao Zvornik na izložbi Međurepubličke zajednice kulture ”Sava”- Šid i sa još dva autora reprodukcije štampane u ”katalogu”.
Onda u priču ulazi Dragiša Trifković oko organizacije treće samostalne izložbe u nekadašnjem kultnom tuzlanskom Umjetničkom paviljonu. U zadnji čas otkazana zbog tonjenja, a samo što su katalozi i plakati oštampani u starom ”Grafičaru” naspram kina Centar. Brzopotezno dobiven termin u foajeu Radničkog univerziteta Mitar Trifunović- Učo, a nedavno krenulo je zaokružuje priče inicijativom vezano za sprat kuće Ismeta Mujezinovića. Pisano šta je davnih godina prognozirao slavni slikar, a biće da je od Trifkovića dobio informacije o tada mlađahnom zvorničkom umjetniku. I ekstra prijedlog za jednu od dvije sobe na spratu, aktuelnije i potrebnije ne može biti i vjerovatno odjeknuti na sve četiri strane svijeta…!
_____________
Kolumne u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i stranica Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
