Magic moments ili Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu
Svakodnevno gledamo i čitamo o svakojakim užasima, maloljetnici ovo, u ovoj školi ono, tuča, nasilje, maltretiranje, i tako ukrug, i prečesto. Pratimo, čudimo se, brinemo za svoja čeda kako će i šta će. Kako će se snaći, kako izboriti, na koji način ih usmjeriti…
Stječe se dojam da se samo loše stvari dešavaju, a to nije istina. O onim dobrim i pozitivnim se malo zna i piše jer nisu toliko bombastične na društvenim mrežama, ne dobivaju veliki broj lajkova, dijeljenja ili čega već ne.
Jedna lijepa, pozitivna i nadasve izuzetna priča dolazi nam iz OŠ Meša Selimović, Općina Novi Grad Sarajevo. Profesorica engleskog jezika Amila Islamović sa svojih 25 učenika osmih razreda u okviru sekcije iz engleskog jezika Magic moments postavila je Shakespeareovu tragediju Romeo i Julija.
Zamislimo sad 25 četrnaestogodišnjaka koji sa profesoricom, s mnogo entuzijazma, od septembra uče svoje replike na engleskom jeziku, vježbaju uloge jednog tako zahtjevnog komada (treba imati u vidu da su učenici učestvovali u projektu bez obzira na ocjenu iz Engleskog jezika).
Djeca otkrivaju magic moments umjetnosti, zajedništva, druženja, timskog rada, djelovanja na drugačiji način, otkriva im se taj čarobni način na koji umjetnost oplemenjuje ličnost. Znala je profesorica kako treba sekciju nazvati.
Nakon svih proba, ostajanja poslije nastave, uz sve ostale školske obaveze koje imaju, posebno na kraju nastavne godine, dolazi i taj 10. juni kad je planirano da odigraju predstavu. Spremni su, kostime su zadužili iz Narodnog pozorišta, replike mačeva, također. Uzbuđeni su… Sad će sve što su naučili i vježbali izvesti pred publikom. Stoički to podnose. Rekli bismo K’o veliki.
Predstavu su odigrali na pozornici u holu svoje škole. Predivni, uvježbani. Devedeset minuta glume, dijaloga na engleskom jeziku, bez zamuckivanja i zaboravljenog teksta, u kostimima profesionalnih glumaca, lica oznojenih od vrućine i uzbuđenja. U rangu velikih, vjerujte.
Izazvali su veliko oduševljenje i divljenje prisutnih. A njihova nasmijana i sretna lica, dok očima traže profesoricu da im se pridruži za zajednički naklon publici, nedvosmisleno pokazuju koliko su se povezali i koliko su zadovoljni.
U realizaciju ovog projekta uloženo je mnogo ljubavi, rada i truda, kako profesorice, tako i učenika, članova sekcije, a benefiti za učenike su ogromni.
Svaka čast, djeco naša! Svaka čast, profesorice!
Čestitam od srca!
