Kako male evropske države mogu opstati u novom poretku
Uvod
Globalizacija, liberalizam i rast krajnje desnice mijenjaju lice Evrope. Male države moraju pronaći ravnotežu između otvorenosti i zaštite svojih interesa ako žele očuvati suverenitet i prosperitet. Svijet danas živi u vremenu paradoksa: nikada nismo bili povezaniji, a nikada nismo bili nesigurniji. Globalizacija i liberalni poredak otvorili su nova pitanja o moći, identitetu,i pravednosti, eksploataciji, suverenitetu i sigurnosti. U tom složenom kontekstu, male i nezavisne države Evrope suočavaju se s jedinstvenim izazovom — kako opstati i napredovati među ekonomskim divovima, globalnim korporacijama i bankama, političkim blokovima i ideološkim sukobima koji oblikuju 21. stoljeće.
Globalizam – između prilike i zavisnosti
Globalizam je stvorio svijet u kojem roba, informacije i kapital putuju brže nego ikad. Male države od toga mogu imati koristi – kroz izvoz, investicije i modernizaciju. Ali globalizam nosi i cijenu: gubitak kontrole nad ekonomskim suverenitetom ali i potencijalnim gubitkom dijela prava običnih ljudi. Kada multinacionalne korporacije postanu jače od nacionalnih vlada, male ekonomije gube mogućnost da same određuju razvojne prioritete. Globalizam, dakle, nije ni prijetnja ni spasenje – on je alat koji može služiti interesima države samo ako postoji pametna i odgovorna politika sposobne da očuvaju suverenite države i prava svojih građana.
Liberalizam pod pritiskom
Liberalna demokratija, nekada simbol napretka i mira u Evropi, danas je suočena s krizom povjerenja. Dok su osnovne vrijednosti – sloboda, pluralizam i vladavina prava – ostale temelj savremenih društava, neoliberalni model tržišta bez granica produbio je nejednakosti i doveo do osjećaja socijalne nepravde. Srednja klasa slabi, mladi odlaze, a sve više građana osjeća da liberalni sistem ne štiti njihove interese. U tom vakumu nastaju populističke i ekstremne ideje koje koriste strah i nezadovoljstvo kao političko gorivo.
Uspon suverenista i politika straha
Suverenisti više nisu marginalna pojava – postala je dio političkog mainstreama širom Evrope. Od Italije do Mađarske, suverenisti, koje smatraju desnim partijama upozoravaju na nesrazmjeran porast migracija, gubitka identiteta zbog globalizacije, čime grade politički kapital. Njihove poruke su jednostavne: “Zaštitimo naše granice”, “Vratimo našu moć”, “Evropa Evropljanima”. Iza tih slogana krije se opasnost od izolacionizma i autoritarizma. Male države, koje nemaju ni ekonomsku ni vojnu snagu velikih sila, posebno su ranjive na takve politike.
Model opstanka: pametna, konsenzualna i otporna država
Rješenje za male evropske države leži u kombinaciji participativne demokratije, ekonomske pameti i regionalne saradnje. Umjesto modela „snažnog vođe“, uspjeh se gradi kroz institucije, dijalog i konsenzus. Zemlje poput Švicarske, Finske ili Slovenije pokazuju da je moguće biti mali, ali stabilan. Ključ je u transparentnim institucijama, nezavisnom pravosuđu, obrazovanju i digitalizaciji. Ekonomska strategija mora biti orijentisana na inovacije, zelene tehnologije i energetsku samoodrživost – jer su to resursi budućnosti.
Zaključak: Suverenitet kroz saradnju
U svijetu koji se mijenja brže nego ikad, male države nemaju luksuz izolacije. Njihova snaga nije u oružju, već u mudrosti, diplomaciji i stabilnosti. Suverenitet danas ne znači zidove, nego sposobnost da se sarađuje bez gubitka identiteta. Ako pronađu ravnotežu između globalne povezanosti i nacionalne odgovornosti, male države mogu biti primjeri razuma, otpornosti i napretka u vremenu kada svijet ponovo uči lekcije o vrijednosti stabilnosti. Svijet danas prolazi kroz složene i dinamične promjene, obilježen globalizacijom i raznim izazovima koji proizlaze iz nje. Globalizacija je omogućila bržu povezanost među državama, kulturom, ekonomijom i tehnologijom, ali također izaziva strahove od gubitka identiteta, suvereniteta i ekonomskih resursa. U ovom kontekstu, male evropske države suočavaju se s izazovima u očuvanju svoje autonomije i identiteta.
Da bi opstale u novom globalnom poretku, male evropske države trebaju primijeniti nekoliko strategija:
1. Očuvanje nacionalnog identiteta: Fokusiranje na kulturne, jezične i povijesne osobitosti može pomoći u očuvanju identiteta unutar globaliziranog svijeta. 2. Regionalna suradnja: Jačanje suradnje unutar regije može donijeti stabilnost i omogućiti male države da zajedno pregovaraju i nastupaju na međunarodnoj sceni. 3. Inovacije i obrazovanje: Ulaganje u obrazovanje i inovacije može omogućiti malim državama konkurentnost kroz visoko kvalitetnu radnu snagu i tehnološki razvoj. 4. Diplomatske strategije: Aktivna vanjska politika i umrežavanje s drugim državama, uključujući veće države, mogu pomoći malim državama u jačanju svog položaja na globalnoj sceni. 5. Održivi razvoj: Fokusiranje na održivu ekonomiju može osigurati dugoročni ekonomski rast i zaštitu resursa. 6. Adaptacija na promjene: Male države trebaju biti fleksibilne i brze u prilagodbi na globalne promjene, bilo da je riječ o ekonomskim krizama, klimatskim promjenama ili tehnološkim revolucijama.
U ovoj kompleksnoj stvarnosti, male evropske države imaju potencijal da igraju važnu ulogu, ne samo kao zaštitnici svojih interesa, već i kao aktivni učesnici u oblikovanju globalnog poretka koji treba biti pravedniji i održiviji.
Šta bi bila najbolja strategija za Bosnu i Hercegovinu
Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava s brojnim izazovima, uključujući političku nestabilnost, ekonomsku nerazvijenost i etničke tenzije. Razvijanje strategije koja bi osigurala održiv razvoj i stabilnost zahtijeva sveobuhvatan pristup. Evo nekoliko ključnih strategija koje bi mogle pomoći:
1. Politička stabilnost: Osnaživanje institucionalnih okvira i promicanje dijaloga među političkim strankama može pomoći u smanjenju etničkih tenzija i poticanju zajedničkog rada na reformama koje će koristiti svim građanima.
2. Ekonomski razvoj: Fokusiranje na diversifikaciju ekonomije, poticanje malih i srednjih poduzeća (MSP) može unaprijediti ekonomske prilike. Programi obuke i obrazovanja mogu pomoći u razvoju vještina radne snage.
3. Jačanje pravne države: Osiguravanje nepristrasnog pravosudnog sistema i borba protiv korupcije su ključni za jačanje povjerenja građana u institucije. Transparentnost i odgovornost su neophodni za sprečavanje zloupotreba moći.
4. Obrazovanje i mladi: Ulaganje u obrazovni sistem i programe za mlade može pomoći u smanjenju emigracije i osigurati da mladi ljudi imaju prilike za osobni i profesionalni razvoj unutar zemlje.
5. Socijalna kohezija: Promicanje zajedničkih inicijativa koje uključuju građane svih etničkih grupa može pomoći u jačanju socijalne kohezije i zajedništva. Kulturne i društvene aktivnosti koje slave raznolikost mogu potaknuti međusobno razumijevanje.
6. Održivi razvoj i ekologija: Implementacija održivih ekoloških praksi i projekata može pomoći u očuvanju prirodnih resursa, što je ključno za buduće generacije.
7. Ljudska prava i evropski standardi: Poštivanje Evropske konvencije o ljudskim pravima, internacionalnih normi i unutarnjeg prava može djelovati kao motivator za reforme unutar zemlje. Usmjerenje na pozitivne industrijske standarde EU može pridonijeti modernizaciji društva i ekonomije.
8. Infrastrukturni razvoj: Unaprjeđenje infrastrukture, uključujući promet i komunikacije, može povećati dostupnost i poboljšati povezanost, što je ključno za ekonomski rast.
Provođenje ovih strategija zahtijeva angažman svih sektora društva, uključujući vlade, civilno društvo, privatni sektor i međunarodne partnere. Samo kroz zajednički rad i posvećenost reformama Bosna i Hercegovina može ostvariti stabilnu i prosperitetnu budućnost. Postoje praktični izazovi i evidentne devijacije na globalnom, regionalnom i unutarnjem planu.
Sve gore navedene analize i predložene strategije bi mogle biti osnova i dobra podloga da živimo u svijetu u kome države i vlast poštuju povelju Ujedinjenih nacija, internacionalne norme prava, vlastite ustave i moralne i etičke kodekse ponašanja. Da je tako BiH bi mogla odmah pristupiti uvodjenju idealnog sistema vlasti, koja je predložena u mojoj studiji: “Moja Republika”, baziranu na filozofiji Platona i Aristotela, kao i savremenih pozitivnih dostignuća demokratije. Nažalost svijet se uveliko promjenio.
Danas u svijetu nažalost imamo ratove u Palestini, Ukrajini i pojedine pobunjeničke sukobe lokalne gerile, etničke eskalacije, granične razmjerice i incidenti. Ratovi se vode radi osvajanja tuđih teritorija ali i stvarnja enormnih profita od strane globalnih bankara, globalnih investicionih fondova (BlackRock, Vanguard i td) i globalnih tehnofeudalista-proizvođaća oružja. Sirovine za to su im ljudski životi. Još od doba Rima tehnika pokretanja ratova je uvijek bila ista: “zavadi pa vladaj”. I svaki početak rata je pokretan na isti način stvarnjem incidenta, korištenjem “lažne zastave” (false flag). Vidimo da se uveliko krše Ženevska konvencija i Povelje Ujedinjenih nacija; čak se pokušavaju ukinuti zajedno sa Internacionalnim sudom pravde (ICJ). U sferi nauke i kulture Nobelova nagrada je postala u zadnje vrijeme priznanje za inspiratore i negatore genocida, bolesne ideje transhumanizma dobija na značaju a Eurosong je postao cirkus transvestitizma, te ponašanja i perfomansa koji sa umjetnošću nemaju nikakve veze. Prirodne nauke su dobile zamah u IT sektoru, ali u zoni fundamentalnih otkrića fizike nisu stigle dalje od Higg’s čestice, dok je ta nauka iz sfere egzaktne nauke prešla uveliko u statistiku vejrovatnoće. Svedoci smo pojava beskruploznosti i odsustva bilo kakvih moralnih načela i ematije na globalnom planu. Na primjeru rata u Ukrajini vidjeli smo da su Ukraina i Rusija bili na pragu postizanja dogovora ali je premijer Velike Britanije Boris Johnson nagovorio Zelenskog da od tog dogovora oudustane imajući u vidu inters Britanije i zapada da u tom vrtlogu rata postigne dogovor o finasiranju Ukrajine (rata) u zamjenu za preuzimanje kontrole and dijelom ukrainske ekonomije, što mu je i uspjelo.
Nova Američka administracija je otišla korak dalje uslovljavajući pomoć Ukrajini kontrolom udijela ukrajinskih minerala. Dakle država je uvućena u rat, mnogi životi su izgubljeni da bi neke zapadne države profitirale i ostvarile svoj interes. Ukrajina od toga nije ništa dobila osim porušenih gradova, gubitaka teritorije i izgubljenih života. Pouka za sve nas! I to nije kraj priče onih koji misle da mogu vladati svijetom. Novi potezi nove američke administracije nagovještavaju niz političkih i trgovinskih sporazuma sa Rusijom i Kinom, dok Evropu guraju u rat sa Rusijom, pošto su joj onemogućili korištenje ruskih energenata, što rušenjem Sjevernog toka, što sankcijama Rusiji. Pored toga Evropi je uvelko prekinuta trgovačka rutu kroz Crvenio more (Amerika je i ne koristi), bombardovanjem Jemena. Tako je i sama Evropa pristala da koristi skupe američke energente, povećala cijene uvezenih sirovina a time počela urušavati svoju ekonomiju. U takvoj situaciji Evropa ulaže novih osamsto milijardi eura u naoružanje, pokreće vojnu industriju i vojnu obuku, što znaći da će u skoroj budućnosti tražiti i od svojih postojećih i novih članica da rade isto. Ponašanje svjetskih centara moći prema civilima Gaze jasno nam pokazuje šta bi moglo da se desi i sa BIH ako se prepustimo stihiji i dozvolimo nekompetentnim političarima da nas vode.
Zbog svega toga je sigurnost u BiH uveliko ugrožena, što nalaže potrebu da se pristupi izradi Programa strategije nacionalne sigurnosti države. Ulazak u Evropsku uniju i NATO nije zapravo više jaka garancija zbog toga što navedene devijantne pojave upravo dolaze iz tih sredina. Pored toga gubio bi se značajan dio suverenosti a ekonmski razvoj, trgovina energentima, sirovinama i gotovim proizvodima bi bio podvrgnut kontroli EU i NATO. Nedavno primljene države u EU imaju određene EU fondove koje koriste za razvoj infarstrukture i javne potrošnje ali u veoma maloj mjeri za razvoj ekonomije. Na primjer u susjednoj Hrvatskoj brodogradnja i mnoge industrijske grane su ugušene, ostao je samo turizam, koji će rasti do prve recesije. Otvorene granice i neoliberalna doktrina omogućile su kupovinu firmi i resursa države od strane stranih investitora a time i zanačajan odliv BDP-a kroz dividende, PDV, profite stranih banaka i finasiranje institucija EU i NATO. Na primjer u Mađarskoj je došlo do pojave euroskepticizma baš zbog situacije da je odliv sredstava prema EU i NATO počeo prevazilaziti doprinose iz EU fondova.
U odnosima sa susjedima BiH, plan realizacije politike “Srpskog sveta” kreiran u Srbiji je stvaran vid teritorijalnih pretenzija Srbije prema BiH. Republika Hrvatska nema službeno usvojen “nacionalni program” koji bi bio eksplicitno usmjeren protiv teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Međutim, u političkim analizama i javnim raspravama (posebno u BiH i među međunarodnim promatračima) često se spominju određene politike i inicijative iz Hrvatske koje se percipiraju kao potencijalno štetne po suverenitet BiH (legitimno predstavljanje kao preduslov stvaranja “trećeg entiteta” a time i zajedničkog djelovanja sa Srbijom na destrukciji BiH države). Susjedi nemaju u vidu da u prirodi (i svijetu) prije ili kasnije dolazi do ravnteže, što znači da svijetom ne uprvljaju doktrine materijalizma i ideologije “krvi I tla”, već na kraju svako plati cijenu svojih zabluda. Nastavak udruženih zločinaćkih poduhvata prema BIH pokrenutih još tokom 1992, kao rezultat može imati stanje u kome će Srbija pored Kosova izgubiti i Vojvodinu a možda i Sanđak, a Hrvatska primorje ukoliko otvore pandorinu kutiju destrukcije BIH i mjenjanja granica. Kada jednom nasilje postane princip on postaje pravilo i bumerang i za one koji ga pokreću.
Zbog svega ovoga snage u BiH, lojalne svojoj državi bi morale stvoriti Program strategije nacionalne sigurnosti BiH i sukcesivno ga provoditi kao odgovor na opisane izazove.
Program strategije nacionalne sigurnosti BiH bi trebao da sadrži sljedeće elemente:
Vizija: Sigurna, suverena i funkcionalna država koja štiti teritorijalni integritet, garantuje ljudska prava, vladavinu prava i ekonomski prosperitet, te je otpornija na hibridne prijetnje i spoljne pritiske.
Svrha dokumenta: identificirati i prioritetizirati prijetnje, uskladiti državne kapacitete i politike, i postaviti operativni okvir (akcioni plan, resurse, odgovornosti) za narednih sedam godina.
Strateški ciljevi:
-Očuvanje teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta BiH.
-Jačanje vladavine prava, nezavisnog pravosuđa i borba protiv korupcije i organizovanog kriminala.
-Povećanje državne i društvene otpornosti na hibridne prijetnje (dezinformacije, sabotaža kritične infrastrukture, cyber napadi).
-Modernizacija obrambenih i sigurnosnih kapaciteta, veća ulaganja u OSBIH, posebno u sisteme protuvazdušne odbrane da bi se izbjegala situacija slična provođenoj u Gazi (nezaštičeno nebo). Obezbjediti vojnu obuku u BiH vojnog i policijskog kadra a treninge na vojnim materijalno tehničkim sredstvima obezbjediti kroz programe OSBIH u zemlji i inostranstvu, gdje je to potrebno.
-Energetska, digitalna i ekonomska sigurnost — diverzifikacija i zaštita kritične infrastrukture. Onemogućavanje djelovanja multinacionalnih kompanija na preuzimanju prirodnih resursa BiH, štetnih investicija i kontrole nad infrastrukturom, poljoprivredom i ekonomijom. zabranom uvoza GMO sjemena, hrane i korištenja takvog sjemena u agrikulturi.
-Socijalna kohezija, zaštita manjina i prevencija radikalizacije.
-Onemogućavanje djelovanja velikodržavnih politika Srbije i Hrvatske snagom pravne države i sigurnosnih agencija.
-Zaustaviti sve vještački fabrikovane diskusije i ideje oko status državne imovine. Ustav i Ustavni sud su jasno definisali da je država titular cjelokupne državne imovine a Vlada može samo odobravati korištenje te imovine javnom i privatnom sektoru u skladu sa Zakonm o državnoj imovini, koji treba biti donesen u Predstavničkom domu parlamenta BIH.
-Onemogućiti implementacije raznih neokolonijalnih programa digitalnog novca, digitalnih identifikacija i izvlačenje velikog profita od strane stranih globalnih i komercijalnih banaka i stranih korporacija kroz štetne ugovore i koncesije. BIH nikada ne smije odustati od svoje monetrane suverenosti i treba imati zlatnu podlogu za svoju valutu (trend u Aziji i globalnom jugu). BiH Centralna banka više nebi mogla u tom slučaju samostalno voditi monetarnu politiku (npr. nebi mogla mijenjati tečaj, kamatne stope ili tiskati novac). Razlog za to je što euro, pa ni dolar nemaju podlogu u zlatu, štampaju se u enormnim količinam, što će neminovno izazvati veliku recesiju prije ili kasnije.
-Sprijećiti bilo kakvo novo zaduživanje u stranim bankama i fondovima (MMF, IBRD, IDA, EBRD, EIB). Investicije obezbjediti predominantno kroz domaće razvojne banke i ulaganjem privatnih, domaćih investitora iz zemlje i dijaspore, buđeta države i nižih nivoa vlasti, a u manjem obimu kroz strane investicije. Strane investicije, kao vid partnerstva i kooperacije u cilju plasmana na treća tržišta mogu biti korisne, ali danas mnoge od tih investicija su sve više pojava neokolonijalizma i sve manje vid pravičnog partnerstva i kooperacije
-Onemogučiti glasanje na izborima državljanima BiH, koji pored BiH pasoša posjeduju pasoše i susjednih država (sukob sigurnosnih interesa), zbog hibridnog rata koji vode države Srbija i Hrvtska protiv BIH. Onemogučiti participaciju u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti građanima BIH, koji sudjeluju na stranim ratištima ili se odazivaju na pozive za služenje vojnog roka u bilo kojoj državi svijeta, kao i građanima BiH koji su ujedno i dio državnih institucija ili nevladinih organizacija susjednih država.
-Obezbjediti striktnu provjeru moralnog kredibiliteta, stručnosti i psihičke stabilnost svih kandidata za vršenje dužnosti u institucijama vlasti i javnom sektoru, kao uslov za imenovanja i zapošljavanja, koje treba provoditi isključivo kroz javne konkurse.
-Omogućiti i poticati razvoj kulture svih etničkih zajednica u BiH do granica, koje mogu sami finansirati, uz poštivanje državnog suvereniteta. Na svim kulturnim manifastacijam etničkih zajednica iz BIH, uz sva obilježja tih zajednica treba da postoji i državno obilježje BIH.
-Omogučiti slobodu vjeroispovjesti svim etničkim zajednicama u BiH sa razvojem njihovih vjerskih objekata do granica koje sami mogu finasirati. Sve masovne javne manifestacije vjerskih ili kulturnih etničkih zajednica iz BiH trebaju biti odobrene od strane sigurnosnih agencija sa sadržajima, koji ne smije vrijeđati ili širiti mržnju prema drugim vjerskim zajednicama, pripadnicima drugih etničkih grupa ili državi BIH.
-Uvesti vize za sve građane susjednih država, kao i recipročno za sve građane onih država koje zahtjevaju vize od BiH građana. Spriječiti kretanje predstavnika vlasti susjednih država po teritoriji BiH ako predhodno nemaju odobrenu vizu i program posjete, kao i ideologa velikodržavnih projekata i pripadnika nevladinih organizacija sa istom ideologijom.
-Uvesti u pravni sistem posebnu državnu agenciju za istragu i procesuiranje svih vidova korupcije i privrednog kriminala.
-Dati prioritet u razvoju energetike, infrastructure i izgradnje BiH luke u Neumu ili Sutorini (povratiti teritoriju Sutorine arbitražom) i potrebne transportne infrastructure od BiH luke do unutrašnjpsti.
-Osloboditi se od bilo kojih i bilo čijih politika ogranićenja uvoza potrebnih energenata i sirovina iz bilo kog dijela svijeta i lokalnih ucjena u transportu.
-Podržati razvoj tradicionalnih vrijednosti porodice, efikasnog obrazovanja i spriječiti propagiranje u školama ideja transhumanizma i netradicionalnih ideja o seksualnoj raznolikosti, inkluziji i identitetu, ali i ne vršiti diskriminaciju kod takvih pojava.
-Uvesti novi Ustav BiH, koji omogućava građansku državu sa jednakim pravima građana i ravnopravnim narodima, bez entiteta, decentraliziovanu sa maksimumom od 10 kantona, formiranim na ekonomskim i regionalnim principima a ne na ekskluzivno etničkim principima. Država treba da ima mogučnost da provodi zakone na cijeloj teritoriji i ima zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast a niži nivo vlasti (kantoni, gradovi i mjesne zajednice) samo izvršnu vlast. Entiteti i etnička diskriminacija uvedena Aneksom 4 DMS-a moraju biti abolirani shodno 5 presuda ECtHR i normi Bečke konvencije o medjudržavnim ugovorima (IUS COGENS). Norma IUS COGENS je prisilna (imperativna) norma međunarodnog prava, odnosno pravilo koje je obavezno za sve države i koje se ne može derogirati a primjeri su: Zabrana genocida, zabrana ropstva, zabrana mučenja, zabrana agresivnog rata i td., dakle svega onoga što je prthodilo u BiH nametanju DMS-a i oktroisanog ustava (Aneksa 4). Broj zaposlenih u administraciji države BiH na svim nivoima vlasti se procjenjuje na oko 77.000, dok kao usporedba cijeli London sa skoro deset miliona stnovnika ima oko 4300 zaposlenih u administraciji grada. S toga reformom državne organizacije treba drastično smanjiti ukupan broj zaposlenih u državnoj administraciji, kao i smanjenju kompletne tehničke opreme, objekata i službenih automobile.
-Uvesti Teritorijalnu odbranu BiH na dobrovoljnoj bazi sa organizacionom strukturom koja obuhvata državu i sve niže nivoe izvršne vlasti. Obuka i vježbe bi trebalo biti jednom godišnje u trajanju od mjesec dana i svaki mjesec tokom jednog od vikenda. Pripadnici TO bi trebali biti svi građani sa isključivo BIH pasošem, oba spola, na dobrovoljnoj bazi, u dobi od 18 do 55 godina. Finasiranje TO treba obezbjediti kroz buđete države i lokalnih zajednica nižih nivoa izvršne vlasti. Oružje TO BIH bi trebalo biti osigurano, skladišteno i pod kontrolom izvršne vlasti na državnom nivou.
-Po postizanju političke stabilnosti Vlada BIH treba pokrenuti projekte ekonomskog rasta dajući priotritet na energetiku (postoje resurse), metaloprerađivačku i elektronsku industriju (postoji iskustvo), informatiku, turizam i poljoprivredu uz jaku poršku obrazovnim institucijam u cilju razvoja domćih stručnjaka, eksperata i znanja.
-Vanjska politika treba da bude slična politici koju je vodila SFRJ u doba Tita, politički neutralna, nesvrstana i otvorena prema svjetskim tržištima, bez bilo kakvih pristajanja na blokovske ucjene i protekcionizam. BiH kao država bi mogla biti svetionik evropske civilizacije, primjer moralnih načela, ljudskih prava i sloboda i prosperiteta, pod uslovom da se unutar BiH dogovorimo da odbacimo retrogradne etnonacionalističke politike i patronaštvo susjednih država i dijela internacionalne zajednice, koji nam ne misle dobro.
Autor: Esad Jaganjac BSc, UK,
