Ovaj Srebreničanin, koji je 2000. godine sa suprugom i djecom napustio domovinu u potrazi za sigurnošću i novim početkom, danas stoji iza jedne od najuspješnijih transportnih kompanija u Kentuckyju – Taz Trucking.
priznanje za Business Person of the Year u Bowling Greenu za mene je velika čast, ali ono što mi je zaista važno jesu mali trenuci kada vidim da moj rad i trud mogu pozitivno uticati na druge.
Politička i društvena participacija iseljenika u zemljama prijema je od velike važnosti jer omogućava da glas zajednice bude aktivno prisutan i da doprinosimo razvoju lokalnog društva
Aktivno uključivanje pokazuje da smo odgovorni građani koji žele pomagati zajednici koja nas je primila, ali i podržavati svoju iseljeničku zajednicu.
Osobno sam član Izvršnog odbora Republikanske stranke u Bowling Greenu, član odbora Chamber of Commerce of Bowling Green, KY, kao i član odbora International Center u Bowling Greenu.
Te pozicije mi omogućavaju da direktno doprinosim lokalnom odlučivanju, podržavam inicijative koje poboljšavaju život u gradu i gradim mostove između bosanske zajednice i grada u kome živimo.
Posebno mi je drago što je bosanska zajednica u Bowling Greenu vrlo aktivna – imamo naše ljude na raznim pozicijama: doktore, inženjere, advokate i druge djelatnosti. To pokazuje da naši ljudi ne samo da uspijevaju, već i doprinosimo razvoju i prosperitetu naše zajednice, kao i grada gdje živimo i radimo. Ljudi koji vode ovaj grad kao i državu to vide i prepoznaju, i vrlo pozitivno zajednica priča je o nama.
Imam odličnu saradnju sa oba senatora iz Kentuckyja – Mitchom McConnellom i Random Paulom.
Sa senatorom McConnellom sam u kontaktu već dugi niz godina. Još 2020. godine posjetio je moju firmu, imao je tada predizbornu kampanju i tokom tog događaja na kojem sam govorio o svom putu od imigranta do biznismena.
Poslije moga izlaganja najavio sam njega kao drugog najmoćnijeg covjeka svijeta (jer je on tada i bio, Trump je bio predsjednik a on lider senata) on je uzeo mikrofon i našalio se rekavši da sam njegov “drugi najdraži imigrant”, što je izazvalo osmijehe prisutnih – jer je njegov “prvi najdraži imigrant” njegova supruga.
Sa senatorom Random Paulom također imam redovne kontakte i često se viđamo. Ove godine smo zajedno, sa još dvojicom predstavnika naše zajednice, imali zvaničan sastanak s njim. Tokom razgovora je istakao da je uvijek otvoren za svaku inicijativu i pitanje koja dolaze iz naše zajednice.
Imam odličnu saradnju i s kongresmenom Brettom Guthriejem, koji nam je više puta pomagao na različite načine, kao i sa senatorima u državi Kentucky. Posebno bih istakao svog velikog prijatelja, senatora Mikea Wilsona, čijom je podrškom usvojena rezolucija o Srebrenici, kojom je 11. juli proglašen Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Naša zajednica imala je čast da prisustvuje izglasavanju te rezolucije, koje je održano 27. februara u Frankfortu, Kentucky. Bio je to izuzetno emotivan trenutak – bilo je mnogo suza, i među senatorima i među nama, a nas je bilo više od 120 Bosanaca iz cijelog Kentuckyja.
Ovdje moram spomenuti našeg Seriff Brett Hightower koji je sve vrijeme bio sa nama i jedan je od očevidaca genocida u Srebrenice.
Bio je prisutan prilikom otvaranja masovnih grobnica jer je bio u specijalnim jedinicama američke vojske. Moj veliki prijatelj, i svaki put kad se vidimo odmah mi kaže koliko je Bosanaca zaposlio u svoj ured, zadnji put je bilo sedam osoba, što znači da naših ima i u uniformama. Uvijek je puno hvalio naše ljude.
Također smo učestvovali na historijskom obilježavanju sjećanja na Srebrenicu u Senatu, koje je organizovao Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike. Tom prilikom smo prisustvovali prijemu kod senatora Mitcha McConnella, kongresmena Bretta Guthrieja, kongresmena Commera i ostalih zvaničnika iz Kentuckyja u Washingtonu. Također smo bili na prijemu kod našeg ambasadora Swena Alkalaija.
Ovi događaji jasno pokazuju da smo kao zajednica prepoznatljivi i cijenjeni kod vlasti, kako na lokalnom, tako i na federalnom nivou, što nam daje dodatni motiv da nastavimo raditi za dobrobit naše zajednice kao i Bosne i Hercegovine, jer na svim ovim sastancima riječ je uglavnom o našoj zemlji i pronalasku mogućosti za bolje sutra.
Vjerujem da dijaspora ima ogromnu i nezamjenjivu ulogu u promociji interesa Bosne i Hercegovine. Mi smo most između naše domovine i zemalja u kojima danas živimo. Nosimo u sebi ljubav prema Bosni, ali i iskustvo i znanje stečeno ovdje, na Zapadu. Upravo to nam daje snagu i odgovornost da budemo glas Bosne i Hercegovine tamo gdje se donose važne odluke. Naša prednost je što razumijemo obje strane – i kulturu, i jezik, i način funkcionisanja zapadnih institucija.
Kroz lične kontakte, prijateljstva i saradnju sa političarima i institucijama, možemo prenijeti istinu o onome što se desilo, ali i pokazati ljepotu i potencijal naše zemlje.
Naša zajednica u Kentuckyju je dokaz da se mnogo toga može postići – zahvaljujući saradnji sa senatorima i kongresmenima iz Kentucky, usvojena je Rezolucija o Srebrenici.
Mnogi lokalni političari nisu ni znali šta se desilo. Prisustvovati tim trenucima, gledati emocije i suze američkih senatora dok govore o Srebrenici, bilo je nevjerovatno dirljivo. To je trenutak kada shvatite koliko daleko može doprijeti glas naše dijaspore – kada govorimo srcem, ujedinjeni i s ponosom.
Dijaspora ima znanje, iskustvo, kontakte i resurse, dok domovina ima srce, ljude i tradiciju. Kada se to spoji, može se napraviti čudo – od ekonomskog razvoja i ulaganja do obrazovanja, kulture i humanitarnih projekata, što je se pokazalo puno puta.
Mi, obični ljudi, možemo puno toga uraditi i bez velikih funkcija. U svojim lokalnim sredinama, kroz kontakte na lokalnom, pa i državnom nivou, možemo praviti razliku. Ti ljudi žive s nama, viđamo ih svakodnevno, dijelimo iste probleme i brige u gradu. Zato trebamo biti otvoreni prema gradskim vlastima i pokazati da smo mi dio ovog društva – da doprinosimo, učestvujemo i gradimo zajednicu gdje živimo.
Mi smo u Bowling Greenu dobili deklaraciju od gradonačelnika grada za pozitivan uticaj na privredu i ekonomiju u gradu.
Ja uvijek kažem da Bosna i Hercegovina ima ogroman broj ambasadora širom svijeta, ali mislim da danas imamo mogućnost da pomognemo Bosni i Hercegovini kroz razne oblike. Mi u dijaspori nosimo ljubav prema domovini u svakom poslu, svakom kontaktu i svakoj inicijativi. Naš primjer u Kentuckyju pokazuje koliko se može postići kad radimo zajedno sa vlastima zajednice gdje živimo.
Odgovornost dijaspore prema domovini daleko nadilazi finansijsku pomoć. Naravno, svaka podrška je važna, ali naša najveća snaga leži u znanju, iskustvu, kontaktima i uticaju koji možemo prenijeti.
Mi smo most između Bosne i Hercegovine i zemalja u kojima živimo – poznajemo sistem, način funkcionisanja institucija, imamo prijatelje i partnere koji mogu pomoći u rješavanju problema i otvaranju novih prilika.
Osim toga, dijaspora ima moralnu i društvenu odgovornost da širi istinu, što je puno lakše nego izmišljati što neki rade i pokušavati obmanjivati javnost sa lažima, ali i na potencijal naše zemlje.
Na primjer, kroz saradnju sa senatorima i kongresmenima u Kentucky-ju uspjeli smo da se pitanje Srebrenice uvrsti u zvanični dan sjećanja u Kentucky. To pokazuje da odgovornost dijaspore nije samo finansijska – to je aktivno sudjelovanje, širenje istine o vlastitoj zemlji, te korištenje uticaja u cilju konkretnih i dugoročnih rezultata za domovinu.
Kažu da učestvujete u raznima humanitarnim akcijama, da pomažete neprofitne organizacije, kako u Americi tako i u Bosni. Šta nam možete kazati o tome?
– Da, zaista se trudim da aktivno učestvujem u raznim humanitarnim akcijama i da podržavam neprofitne organizacije, kako ovdje u Americi, tako i u Bosni. Hvala Allahu koji mi je dao mogućost da mogu pomoći drugima. Smatram da je važno vraćati zajednici, jer uspjeh koji postignemo u poslu i životu nije samo za nas – on je prilika da pomognemo drugima i stvorimo bolje okruženje za sve.
U Americi, kroz podršku lokalnim humanitarnim projektima i neprofitnim organizacijama, nastojim doprinijeti obrazovanju mladih, pomoći porodicama u potrebi i podržavati inicijative koje jačaju zajednicu, kao što je naša Islamska zajednica, Kongres Bošnjaka, kao i druge neprofitne organizacije. U Bosni, često pomažemo kroz donacije, li i kroz pomoć u teškim situacijama, pogotovo u povratničkim zajednicama.
Za mene je to prirodan dio života – uspjeh i prosperitet su lijepi samo ako ih možemo podijeliti s drugima i ako naš rad ima stvaran, pozitivan utjecaj na zajednicu.
Mislim da ovakve akcije ne samo da pomažu onima kojima je potrebna pomoć, nego i inspirišu druge da se uključe i rade za dobrobit zajednice. Ja vjerujem u to da je naše samo ono sto udijelimo.
Moja poruka Bošnjacima, bilo da žive u domovini ili u dijaspori, jeste da čuvaju svoje korijene, tradiciju i kulturu, jer upravo to nas povezuje i daje nam identitet. Bez obzira gdje se nalazili, važno je da ostanemo vjerni svojim vrijednostima – poštenju, radu, solidarnosti i zajedništvu.
Svaki pojedinac može biti primjer drugima, inspiracija mladima i oslonac svojoj zajednici.
Za one u dijaspori, želim poručiti da ne zaborave domovinu, da njeguju jezik, običaje i priče koje nas spajaju, ali i da budu aktivni članovi društva u kojem žive, da grade mostove između kultura i doprinose zajednici oko sebe. Za one u domovini, poruka je da vjeruju u sebe, ulažu u obrazovanje, razvoj i humanost, jer i male akcije koje činimo za druge grade snagu zajednice.
Na kraju, mislim da snaga Bošnjaka leži u zajedništvu i međusobnom poštovanju, u spremnosti da pomažemo jedni drugima, i u hrabrosti da ne zaboravimo ko smo, dok istovremeno stvaramo bolje sutra.
Bez obzira gdje živimo, svaka naša riječ, djelo i podrška zajednici je poruka da naš identitet, naša kultura i naša tradicija žive kroz nas i kroz generacije koje dolaze.
Autor: Rabija Arifović -STAV
