Jedan Mostarac ima svoju zapaženu uogu u našoj nogometnoj historiji, makar voli biti tajan i tih i uživati u poslu bez upaljenih reflektora prema njemu. Ako ovih dana već govorimo o rekordu kojeg je Wenger dosegnuo s 811 utakmica na klupi Arsenala, čime je prestigao i Fergusona iz Manchester Uniteda – valja reći da je svaki puta uz njega bio i Hercegovac Boro Primorac, piše dnevno.hr.
Nekadašnji je sjajan stoper najprije Veleža, Hajduka, jugoslavenske reprezentacije. Posebno je bio upečatljiv njegov dio karijere i Hajduku. Primorac je bio član Hajdukove zlatne generacije, a u klubu je bio od 1978. do 1983. godine, te je sa Splićanima odigrao 283 utakmice, a zabio je i 53 gola. Za reprezentaciju Jugoslavije skupio je 14 nastupa.
Oko Primorca se veže jedan zanimljiv podatak. Postigao je prvi pogodak na novom Hajdukovom stadionu na Poljudu 19. septembra 1979. godine protiv turskog Trabzonspora na utakmici 1. kola Kupa prvaka (1-0)
Ostao je u kolektivnoj memoriji Hajdukovih navijača upamćen kao tragičar uzvratne četvrtfinalne utakmice Kupa prvaka protiv HSV-a kad je na samom početku utakmice skrivio vodeći pogotak njemačke momčadi, da bi nekoliko minuta kasnije promašio jedanaesterac za izjednačenje. Hajduk je na kraju pobijedio baš golom Primorca s 3-2, no kako je izgubio 0-1 u prvoj utakmici tako je zbog pravila gola u gostima ispao. A svi su tvrdili da je igrao tako dobro da je mogao postati i europski prvak.
S 28 godina je otišao iz Hajduka u Francusku, tri godine igrao je u Lillesu i četiri u Cannesu. Završio je škole u Francuskoj i postao trener. Danas se priča da aktivno govori čak osam jezika.Idemo dalje. Primorac i Wenger upoznali su se prije 36 godina, u Cannesu, gdje je Primorac bio kapetan i glavni ćovjek obrane.
U sezoni 1992/93 Primorac je kao trener vodio Valenciennes (ispao iz lige), a Wenger s Monacom osvojio treće mjesto. Primorcu je 1993. godine jedan od njegovih igrača, Jacques Glassman, rekao da su on i još dva suigrača, Jorge Burruchaga i Christophe Robert, namjerno pustili zadnje kolo protiv Marseillea. Primorac je ignorirao pokušaje tadašnjeg predsjednika Marseilla Bernarda Tapiea da kupi njegovu šutnju i on je bio ključni svjedok na sudu zbog kojeg je Marseille na kraju i osuđen, a uslijedile su i zatvorske kazne.
Wengeru se to dopalo.Primorac bio isključen iz francuskog nogometa i jedno vrijeme je vodio reprezentaciju Gvineje. Primorac mu je bio zanimljiv i 1995. godine poveo ga je kao svog pomoćnika u Japan, u Nagoyu. Od tada su nerazdvojni. Osvojili su dva kupa i vrijeme je bilo za povratak u Europu. Primorac voli reći kako je za fudbal najbitnija tehnika, pa opet tehnika, i tako deset puta, a tek onda izdržljivost.
Danas, kad upitate Wengera što mu se najviše dopalo kod Primorca on će bez ustručavanja reći. “Kada je svjedočio na sudu pod strašnim pritiscima nije poklekao. Odlično se nosio s tim jer nije uvijek problem suprotstaviti se, nego se nositi s posljedicama”.
Došli su zajedno u londonski Arsenal još 1996. godine i od tada se nisu razdvojili niti za trenutak… Osvojili su tri Premier lige, četiri FA kupa i četiri FA Community shelda.
