Društvene mreže kao moderan oblik komunikacije ovoga puta zaintrigirale su nas, te smo odlučili upoznati običnog, a opet, posebnog studenta medicine iz Odžaka koji svojim porukama hrabri mlade na ostanak u Posavini.
Naš je Odžak, a ne Berlin, njegova je poruka upućena onima koji žele put Zapada s jednosmjernom kartom.
Josip Zmajić, 22-godišnji mladić iz Odžaka, iz osmeročlane je porodice u kojoj je najstariji od četvero djece. Po mnogočemu isti kao i svoji vršnjaci, ali ipak je poseban po razmišljanju o svojoj budućnosti.
Kako postati dobar čovjek
Za Josipa je Odžak grad nad gradovima, mjesto koje najbolje poznaje i gdje se najsigurnije osjeća. Tu je napravio svoj prvi korak, upoznao djecu iz susjednih ulica i sokaka, s njima se družio, igrao, učio.
– Puno dobrog upio sam u proširivanju svoga znanja, pa i humanosti, kroz uticaj velikog čovjeka i tadašnjeg odžačkog župnika, danas preminulog dr. sc. vlč. Ivu Balukčića, koji je ostavio na mene poseban dojam koji se, jednostavno, može pretočiti u misao: kako postati dobar čovjek, kaže nam Josip.
Puno mu je prijatelja otišlo u inozemstvo, ali uz pomoć tehnologije kao da su skupa. Poštuje njihovu odluku jer svako ima svoje razloge, kaže, ali ipak dodaje: “Više oni tuguju za Posavinom nego ja za svjetlima Zapada.”
Josipovo slobodno vrijeme u znaku je pomoći porodičnom poduzeću oca Zvonimira. Navikao se, kaže nam, na posao bez radnog vremena i to mu ne smeta, a naročito pomoć u marketingu njemu je još jedan poslovni izazov.
Želja ostati u rodnom kraju
Josip je student treće godine Medicinskog fakulteta, piše Večernji list BiH.
– Sve sam završio u roku i nadam se da će tako biti i do kraja studija kako bih stekao zvanje inženjera radiološke tehnologije. Vjerujem da svako od nas ima lični poziv koji je jedinstven kao otisak prsta. Mene taj poziv čini potpunim i način da pomognem drugima. Ne želim otići iz Odžaka jer zaposlenje u struci moj je životni plan. Kako sam najstariji, dvije sestre, gimnazijalka Valentina te osnovac Lana i najmlađi brat Ivan svakako trebaju moju pomoć. Želim ostati u svome gradu, svojoj općini, najdražoj Posavini jer samo jedno mjesto se zove dom, zaključuje 22-godišnji mladić Josip Zmajić iz Odžaka.
