Poslije prošlomjesečnih izliva bijesa i nezadovoljstva protiv islama u Danskoj, kada je lider ekstremno desničarske grupa Stram Kurs Rasmus Paludan u naselju u kojem žive brojni muslimani zapalio primjerak Kur’ana, a prije njega na dvije sedmice Marco de Wit, čelnik ekstremno desničarske partije u Finskoj Suomen Kansa Ensin, je bacio primjerak Kur’ana na pod, evo sad njihov primjer je slijedila Anna Braten, čelnica bekstremno desničarske grupe ”Stop Islamisation of Norway-SION” (Zaustavite islamizaciju Norveške) je bacila Kuran na pod.
U stvari na protestima koji su organizovani s tim da se zaustavi širenje islama u Norveškoj, u mjestu Dramenu, gdje živi velika populacija muslimana, a među njima i znatan broj bh muslimana iz Stoca i Mostara, ona je prvobitno namjeravala da u svojoj mržnji pocijepa sv. knjigu Kuran, a pošto je pri tome bila zaustavljena u znak protesta Ga je samo bacila na pod.
Nevjerojatno da se to događa u sjevernim zemljama u kojima se demokracija i odnosi s različitim etničkim grupama kotirali visoko, događaju ovakve stvari.
O ovome se ne može govoriti kao izoliranim slučajevima, ako je strategija njihovih političkih partija zasnovana na mržnji prema drugom i njihovim opredjeljenjima da slijede svoju vjeru islam.
U tim svojim djelovanjima nastupaju organizirano, orkestrirano, i ni u jednom momentu nije plod neke slučajnosti.
Naprotiv, i ove nekakve ,, kristalne noći,, bacanjem i paljenjem Kurana predstavlja vid njihove borbe kojom prikazuju organiziranu islamofobiju, a što je za svaku osudu.
Poslije svega što se izdešavalo u tim državama povukla me je želja da vidim kakvo je stanje u drugim državama Evrope po pitanju islamofobije.
Češka
Tako da sam došao do saznanja da Češka republika koja se nekad smatrala naj..najdemokratskijom državom Evrope da je po sviim procjenama jeda od najrasističkijih zemlja Evrope, i koliko je to otišlo daleko pokazuje i slijedeći podatak:
,, Naime, poslije nedavnog istraživanja Agencije Median rezultati su katastrofalni kad je u pitanju islamofobija.
Polovica Čeha ne bi željela muslimana za susjeda, skoro polovica ne bi htjela da ih liječi musliman, a petina Čeha ne bi muslimanima dala nikakva prava.”
Češki predsjednik Miloš Zeman govori o islamu kao o civilizaciji zla, uspoređivao je islam s nacizmom, nazivao sve muslimane teroristima, spominjao genetsku neprilagođenosti muslimana evropskoj civilizaciji, itd.
,, Čovjek je u dva navrata prošle godine na željezničke šine srušio stabla kako bi izazvao nezgodu, a da za to budu okrivljeni islamski teroristi.
Član je ekstremno desne stranke SPD, koja je cijeli svoj imidž izgradila na antiimigrantskom i antiislamskom programu, i koja je na prošlogodišnjim izborima osvojila skoro 11% glasova, a na čijem se čelu nalazi i sam migrant Tomio Okamura, polu Japanac.”
To je za nepovjerovati kakva šizma vlada u državi u kojoj živi samo oko 20.000 muslimana, dok u nekim pograničnim mjestima na ulicama dežura i maršira nekakva milicija koja štiti svoja mjesta od priliva muslimana-emigranata, a od njih traga ni glasa.
Slovačka
Islamofobija je zabilježena i u Slovačkoj.
To je jedina država u Evropi koja nema džamije, a islam kao vjera i religija nisu sve donedavno bili priznati niti uvršteni u grupu od 18 organizacija koje država prizna i pomaže, i uključuje u sve projekte.
Pojavom najnovijeg vala iseljavanja, i pojavom izbjeglica na granicama Evrope predstavljao je i problem, i za samu Slovačku i da bi se odbranili od te najezde, kako je oni nazivaju, poslužili su se geslom:
“Možemo prihvatiti 800 muslimana, ali u Slovačkoj ne postoji ni jedna džamija. Pa, kako će se muslimani uklopiti u naše društvo, ako im se ovdje ne sviđa?”
“Svaki normalan Evropljanin, krščanin ili ateista, mora strahovati od ove satanističko-pedofilske kreacije đavola, odnosno Islama” – izjavio je član parlamenta Stanislav Mizik.
Francuska
O islamofobiji u Francuskoj ne treba govoriti jer o tom pojmu se odavno zna.
Francuski historičar, akademik Alain Ruscio primjećuje da je izraz “islamofobija” ušao u francuski jezik prije gotovo 100 godina, ali da neprijateljstvo prema islamu vuče korijene iz historijskih napetosti između Zapada i islamskog svijeta prisutnih u proteklim stoljećima te ratovima, sukobima, kolonijalizmom i otporima koji su sve to pratili.
Ruscio kaže da je islamofobija bila vidljiva pojava već nekoliko stoljeća i da je historijski neodvojiva od antiarapskog rasizma i krstaških ratova u srednjem vijeku, a zatim i u doba evropske renesanse, pa zatim pojavaom Homeninija, iranskom revolucijom do Arapskog proljeća.
Termina “islamofobija” datira iz 1910, kad je pisac Alain Quellien predložio definiciju koja je još upotrebljiva:
“Za neke su muslimani prirodni i nepomirljivi neprijatelji kršćana i Evropljana. Islam je apsolutno poricanje civilizacije, a od muslimana se mogu očekivati samo barbarstvo, okrutnost i zlonamjernost.”
Od tada do danas se nije ništa promjenilo, samo su se ismjenili načini ispoljavanja, i promjenile su se ličnosti koji propagiraju tu islamofobiju, i kompletan rasizam, a sve se to ispoljava u ličnosti Marine Le Pen predsjednice krajnje desne Nacionalne fronte…
Velika Britanija
Islamofobija u Velikoj Britaniji je uočena od prvih dana kolonijalizma, pa kroz industrijsku revoluciju do svih previranja koja se se izdešavala u tkz islamskim državama, i gdje je njihov učešće bilo, i te kako primjetno, i upadljivo.
U stvari oni su bili lideri tog pokreta protiv davanja bilo kakavih širih ovlaštenja islamskim krugovima, a koji nisu pod njihovom direktnom kontrolom.
Na zidovima hotela, i njihovih čuvenih pabova, pisalo je:
,, Zabranjen ulaz Pakijima (pogrdan naziv za Pakistance) i kerovima”!!!
Bez obzira što su se demokratska prava u GB usavršila, uznapredovala, pojam islamofobije je i te kako prisutan, a o čemu govori i najnoviji podatak da su 53 britanska parlamentarca pozvala vladu u Londonu da revidira definiciju islamofobije.
Ističući kako se islamofobija trenutno ne definira kao diskriminacija prema muslimanima, parlamentarci su naveli da zato nasilje izazvano islamofobijom ne ulazi u izvještaje o zločinima iz mržnje, niti se o tom problemu raspravlja.
Što se tiče, ko je lider krajne desnice, i vođa islamofobije to je svakako Orban, mađarski premijer, koji gradi svoj položaj zvijezde i heroja u europskoj ekstremnoj desnici – i to uspješno, što svjedoče razna istraživanja javnog mnijenja o evropskim političarima.
Zajedno sa svojim političkim istomišljenikom talijanskim ministrom unutarnjih poslova Matteo Salvinijem i sa drugim istomišljenicima on gradi jednu respektivnu snagu protiv islama, i on zagovara, i vodi jednu tešku žičanu islamofobiju.
Islamofobija je uvijek postojala od prvih dana nastanaka islama, samo što je ona prolazila kroz razne etape svog razvoja i uvijek je nalazila odgovarajući način djelovanja.
Pre svega uvijek je zasnovana na dobro vođenoj propagandnoj politici koji su muslimane smatrali šejtanima, a vjeru šejtanskom.
Zašto su to radili?
Pa iza svega toga stoje državni imperijalistički, ekspanistički interesi koji su danas prerasli u jedan zajednički pokret, a to je globalizacija kao sredstvo manipulisanjaa širokim masama, kako svojim, tako i islamskim, a pri tome nailazeći na izrode iz vladajučeg estblišmenta islamskih država koji su šuplji u svakom pogledu, a najviše u moralnom smislu.
Šta Muslimani u svemu ovome mogu da urade?
Pre svega da porade na sebi i svom kompletnom obrazovanju.
Drugo, da su jedinstveni u svakom pogledu, jer podjele na različite frakcije su i dovele do ovakvog stanja.
Prilikom nastanjivanja u drugim državama neka se dokazuju radom, usavršavanjem i neka se uključe u sistem tih novih država.
Neka svoja prava traže kroz političku organizovanost, a nikako kriminalnim radnjama, a svoju djecu odgajati u principima islama i držati ih pod kontrolom, i da naselja u kojima žive budu uzorna u svakom pogledu, u duhu čistote islama, a nikako kao izvorište nereda, kriminala i svih drugih negativnosti.
Neka takva naselja ne budu geta, koje svako zobilazi, neko mjesta gostoprimstva, ljubaznosti i tolerancije.
Gdje su u svemu tome bh muslimani i da li ima islamofobije u BiH?
Prvo islamofobija je uvijek postojala i to od prvih dana naseljavanja BiH.
Te njene stanovnike, bh građane, uvijek je neko želio prigrabiti sebi, ili istoku ili zapadu, ili katoličanstvu ili pravoslavlju. I to je ostalo do današnjih dana.
Evropska i svjetska islamofobija se naročito eksponirala poslije 11.septembra poslije rušenja Svjetskog trgovačkog centra u Njuorku i poslije toga više ništa nije bilo isto.
Počela je globalizacija, a njom se širila i islamofobija.
U sklopu svega toga bh neprijatelji žele da to iskoriste, i da optuže bh muslimane kao najreakcionarnije snage Evrope, želeći time da satru njihovu vjekovnu, evropsku, tradiciju koja se manifestovala u načinu života i toleranciji prema drugom i različitom.
Da bi se pobjedila ta prljava islamofobija bošnjački i probosanski političari moraju da zaborave na svoje šičarske interese, i da se zajednički bore da očuvaju našu zajedniku državu, i da dokažu da oni nikad nisu željeli da stvraju samo islamsku državu.
Samo na taj način se može naprijed, a nikako tuk na utuk!!!
Pripremio: Faruk Tičić
