Nedeljko Sofrenović iz Obudovca kod Bosanskog Šamca danas ima 67 godina, brojnu porodicu i veliko porodično imanje, na kojem uzgaja stoku. Kako naglašava domaćin porodice, dnevno se proizvede 800 litara mlijeka i pristojno živi od poljoprivrede uprkos velikim obavezama svakog dana.
– Prvo sam se počeo baviti povrtlarstvom, onda sam hranio bikove, a u posljednjih deset godina uzgajam krave. Već pet godina držim skoro 100 grla goveda, od čega je 50 muznih krava, a ostalo su junice i telad za priplod – kaže Nedeljko Sofrenović.
Ništa tu ne bi bilo neobično da kravama nije dao imena po pjevačicama s estrade.
– Svaka naša krava ima svoje ime. Ta imena nisam davao ja nego moja unučad, pa i djeca. Krave nose imena po poznatim pjevačicama tako da se zovu Ceca, Severina, Stoja… Nije bilo namjere da se prave neka poređenja. Te su zvijezde omiljene pjevačice mojih unučića i zato su i kravama dali takva imena. Plašim se da se neko ne naljuti, ali ta imena su data iz dobrih namjera, jer djeca mnogo vole krave i dok ih maze pjevaju im pjesme svojih omiljenih pjevačica – pojašnjava Nedeljko Sofrenović.
Seljak ne treba da pametuje
Ovaj vrijedni čovjek iz Bosanske Posavine smatra da seljak ne treba da mnogo priča nego da radi i da zaradi.
– Seljak nije izabran da mnogo pametuje nego da radi posao koji je jedan od težih, ali se redovno plaća. Ne znam kako će biti dalje, sada je podnošljivo. Mislim da će neko od podmlatka nastaviti ovaj posao. Imamo mehanizaciju, a aplicirali smo kod Ministarstva poljoprivrede za traktor – govori Sofrenović.
On se malo zaigrao i brojkama.
– Dnevno imamo od 750 do 800 litara mlijeka, mada ne od svih muznih krava. U dva dana dolazi mljekar i dajemo od 1.600 do 1.700 litara mlijeka. Mjesečna proizvodnja je veća od 20.000 litara mlijeka, a sarađujemo sa mljekarima u Kozarskoj Dubici, jer je to ozbiljna kuća, koja nema problema i redovno plaća – kaže ovaj vrijedni poljoprivrednik.
Sto dunuma djeteline
Pored Nedeljka i njegove supruge, domaćinstvo čine još dva sina, dvije snahe i petero unučadi.
– Obrađujemo 32 hektara zemlje, od čega 25 hektara kukuruza i pet hektara postrnog kukuruza, zatim 100 dunuma djeteline, trave, pšenice. Deset hektara uzeo sam pod zakup i osiguravamo hranu za svoje ljubimce. Koliko možemo, sami radimo. Radnika nema. Oni dođu i probaju da rade, ali ubrzo kažu da je to velika obaveza. Problem je što stalno moraš biti uključen u posao, živa je stoka, svašta se dešava kad paziš, a pogotovo ako se ne pazi – istaknuo je Nedeljko Sofrenović.
Radni dan ove porodice traje i više od 12 sati, ali su rezultati tog rada vidljivi.
S. JEREMIĆ /Avaz
