Admir Lisica, historičar, publicista i istraživač, autor je knjige „Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja“. Zanimljivo je da je ova knjiga dočekana izuzetno pozitivno od javnosti, kako u dijaspori, domovinskim zemljama, ali i Bosni i Hercegovini. Da je tako govori i činjenica da je ovo djelo promovirano u dvadeset dva grada i sedam država, što je u vremenu kada se pisana riječ sve manje cijeni izuzetan uspjeh,
„Knjiga ‘Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja’ objavljena je u drugoj polovini 2018. godine i do danas je promovirana u čak dvadeset i dva različita grada. Ovo djelo govori o bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj dijaspori koja je uslijed različitih okolnosti svoje utočište pronašala od Velike Britanije do Australije. Razlog zbog kojeg sam aktivnije počeo istraživati položaj naše emigracije je njihova izuzetno dobra organiziranost koja datira još iz perioda komunističke vlasti kada je veliki broj Bošnjaka emigrirao iz Bosne i Hercegovine, najčešće iz političkih ili ekonomskih razloga. Pojedinačni i grupni uspjesi naših ljudi motivirali su me za bavljenje ovom tematikom, koja je, nažalost, stavljena po strani“, govori Lisica u razgovoru za Anadolu Agency.
Kako kaže, predmet njegovog interesovanja su razvoj i utjecaj bošnjačke emigracije na procese u Bosni i Hercegovini, migracija i razvoj bošnjačke politike. Zahvaljujući spajanju historijsko-istraživačkog rada ovaj autor uspio je da javnost postakne na drugačiji pogled prema dijaspori koja je itekako značajan faktor za stanovnike Bosne i Hercegovine.
„Dijaspora je ogroman potencijal koji zaslužuje da učestvuje u procesima koji se odvijaju u Bosni i Hercegovini. Ne smijemo dopustiti da pripadnici bošnjačke dijaspore osjećaju da su zaboravljeni od svoje domovine u koju kontinuirano ulažu, zbog toga smatram da zaslužuju da se o njima govori u javnosti. Činjenica je da su pripadnici naše dijaspore najveći ulagač u Bosnu i Hercegovinu. To je samo jedan od razloga zbog čega na dijasporu moramo gledati kao na partnera, a ne konkurenciju kao što je to, nažalost, bio slučaj. Puno je pozitivnih primjera kako dijaspora pomaže svojoj domovini, ne samo u našem slučaju. Primjera radi, turska i irska dijaspora značajno su u prošlosti doprinosili jačanju svojih država, albanska također. Kada bi analizirali koliko dijaspora pomaže, trebalo bi nam sasvim sigurno nekoliko sati da nabrojimo sve primjere“, ističe Lisica.
Prema njegovim riječima, knjiga koju je u prethodnom periodu promovirao širom Evrope probudila je u njemu dodatni interes za dalja istraživanja kada je riječ o ovoj izuzetno zanimljivoj i bitnoj temi.
„Naravno, izuzetna mi je čast da je ova knjiga veoma dobro prihvaćena u regionu i dijaspori. Reakcije čitalaca dali su mi dodatni postrek za dalja istraživanja kada je riječ o problematici naše dijaspore. Moram spomenuti da su na mene snažan dojam ostavile i riječi dr. Amre Šačić Beća, profesorice sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koja je ujedno bila recenzent djela ‘Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja’. Naime. u jednom od razgovora istakla je poražavajuću statistiku, koja govori o tome da u susjednim državama imamo desetine objavljenih publikacija o dijaspori Srbije ili Hrvatske, dok je kod nas ta brojka zanemariva. Takvo stanje trebamo mjenjati, jer o pojedinačnim i grupnim uspjesima naše dijaspore moramo više pisati. Zbog toga u narednim mjesecima planiram objaviti još jedno djelo koje se bavi izazovima i perspektivama naše dijaspore“, kazao je Lisica.
Ono što naš sagovornik potencira je međusobna saradnja i razumijevanje na relaciji dijaspora – domovina. Kako kaže, bitno je sa raznih strategija i zaključaka preći na konkretizaciju i razvijanje saradnje što je u prošlosti išlo dosta sporo.
„Na osnovu nekoliko stotina razgovora sa pojedincima iz dijaspore mogao sam zaključiti da su naši građani na neki način ‘željni’ konkretne saradnje. Dijaspori moramo ponuditi konkretne projekte, spajati naše uspješne političare, pravnike, ekonomiste, doktore medicine iz domovine sa njihovim kolegama u dijaspori. Ono što dijaspora za nas na međunarodnom planu može uraditi je lobiranje, koje je sve prisutnije ‘oružje’ u evropskim političkim krugovima. Naglašavam da je prostora za saradnju sa dijasporom puno, a za kvalitetne projekte potrebna je međusobna saradnja između dijaspore i domovine“, konstatirao je Lisica.
Senadin Voloder A.A.
