Na nedavnom skupu u povodu Dana državnosti BiH u Torontu, Meliha Smajić, nastavnica bosanskog jezika u Londonu, Ontario, primila je priznanje za svoj dugogodišnji rad od strane BHKC Toronto (Bosanskohercegovački kulturni centar).
Naime, gospođa Smajić već dvadesetak godina radi u Školi bosanskog jezika u Londonu (ON) i tako direktno doprinosi očuvanju bosanskog jezika u dijaspori. Uz iskrene čestitke za njen predani dugogodišnji rad sa djecom, zamolili smo Melihu za jedan kraći razgovor na temu bosanskog jezika i dijaspore.
Saznajemo da je Škola bosanskog jezika u Londonu (ON) obilježila 20 godina rada prošle godine. Osvrćući se na sam početak rada škole Meliha kaže: “Sabit Sejdić, Hasnija Smailbegović i ja smo 7. februara 1998. godine prvi put otvorili vrata škole učenicima. Škola bosanskog jezika je otvorena, a i danas radi u okviru programa za međunarodne jezike osnovne škole u G.A. Wheable Centre, centru za obrazovanje odraslih, Thames Valley School Board u Londonu (ON).”
Važno je napomenuti da je u februaru te 1998. godine bosanski jezik po prvi put dodan na listu ponuđenih kurseva i svake godine do danas se održao na toj listi, što je ujedno veliko priznanje Melihi i njenim saradnicima, kao i bosanskohercegovačkoj zajednici Londona (ON).
Meliha se sa sjetom prisjeća samog početka rada u školi.
– Zajedno sa učiteljem Sabitom Sejdićem i uz pomoć prof. Emine Rizvanbegović te prosvjetnih radnika i volontera iz Londona (ON), izborila sam se da se škola otvori i radi u okviru kanadskog obrazovnog sistema, priča Meliha.
Inače za 21 godinu rada kroz školu je prošlo više od 200 učenika. Prvih godina bila su tri razreda, ali vremenom se broj učenika smanjivao i počelo se raditi u jednom odjeljenju sa djecom različitog uzrasta. Danas školu pohađa 25 učenika, a među njima su i djeca prve generacije učenika Škole bosanskog jezika.
Bosanski jezik je naše bogatstvo
Što se pak tiče samog programa i rada u školi, Meliha kaže da naša djeca nažalost danas uče bosanski jezik kao strani jezik i da je sam metod rada prilagođen toj stvarnosti, i objašnjava sam metod rada.
– Zahvaljujući opremljenosti učionice savremenom tehnologijom danas je lakše prenijeti djeci znanje. Koristimo knjige i materijal na internetu za učenje bosanskog jezika za strance. Kroz igru, pjesmu i druženje učimo kulturno bogatstvo i tradiciju Bosne i Hercegovine. Svake godine se obilježavaju praznici i pripreme se programi za roditelje i posjetioce. Djeca su naši mali ambasadori koji predstavljaju kulturu i umjetnost Bosne i Hercegovine u njihovim školama širom Kanade, ističe.
Bez obzira što su kod starijih generacija veze sa domovinom još uvijek jake, mlađe generacije se nepovratno asimiliraju u kanadsko društvo, te očuvanje bosanskog identiteta, jezika, naše tradicije i kulture postaje veliki izazov.
Tako nam Meliha zabrinuto dodaje: “Nažalost, svake godine imamo sve manje učenika i teško je naći volontere koji su zainteresovani da rade u školi. Upis u školu postaje veliki izazov.”
Ove godine se po prvi put otkako škola postoji desila apsurdna situacija. Naime, pred sami početak školske godine nije bilo prijavljeno dovoljno djece za upis u novu školsku godinu, što je probudilo bojazan da se neće odobriti rad odjeljenja za bosanski jezik, a što bi ujedno značilo i gašenje škole. Međutim, Meliha nije sjedila i čekala da djeca sama dođu. Da je ona istinski posvećena svom poslu i neumorna u misiji očuvanju bosanskog jezika i našeg identiteta na ovim prostorim, govori činjenica da je “naša dobra učiteljica” zbog bojazni gašenja škole bosanskog jezika lično posjetila mnoge porodice koje imaju djecu školskog uzrasta i pokušala im objasniti važnost učenja bosanskog jezika i zainteresovati ih da upišu djecu u školu. Na njeno veliko zadovoljstvo i radost djece i roditelja, poslije njene nesebične inicijative upisano je dovoljno učenika za ovu školsku godinu.
Očuvanje bosanskog jezika u dijaspori je obaveza svih nas
Svi mi u dijaspori znamo koliko je važno očuvati maternji jezik, pogotovo znajući da smo mi Bosanci i Hercegovci rasprostranjeni po cijelom svijetu i da često prvi rođaci govore različitim jezicima, a nane, dede, bake ne mogu da razumiju svoje unuke. Dakle, jedini jezik kojim mogu da se sporazumiju je bosanski. Zato Meliha poručuje “da je jako važno da se svi u dijaspori borimo da se očuva naš bosanski jezik i da uključimo djecu u škole bosanskog jezika, razgovaramo i pjevamo pjesme na bosanskom jeziku.”
Što se pak samog programa za međunarodne jezike tiče, G.A. Wheable program za međunarodne jezike ima cilj da djeci od predškolskog uzrasta do 8. razreda pruži priliku da održe svoje naslijeđe, jezik i kulturu, da nauče jezik njihovog kulturnog naslijeđa, da nauče novi jezik i razumiju novu kulturu.
Gospođa Samajić se nada da će bosanskohercegovačka zajednica iz Londona (ON) i dalje podržavati ovaj cilj i da će naša djeca još mnogo godina nastaviti da uživaju u uslovima koje imaju u Školi bosanskog jezika.
Zak kraj našeg razgovora Meliha kaže: “Ponosim se što sve ove godine prenosim znanje na mlade generacije i činim ih sretnim i zadovoljnim u njihovoj sposobnosti da razgovaraju, druže se i igraju na bosanskom jeziku. Naša obaveza je da sačuvamo naš jezik. Nadam se da ćemo još puno godina uživati u veselim i ozarenim dječijim licima kada pohađaju čas bosanskog jezika i da će oni, kao što moto G.A. Wheable škole kaže: “Naučiti jezik, podijeliti kulturu i promijeniti svijet!”
I dodaje: “Veliko hvala Kanadi što nam omogućava učenje bosanskog jezika u okviru njenog obrazovnog sistema.”
S. Hodžić, Bhraja
