Sedamnaestogodišnjem Ismaru Kovačeviću, učeniku sarajevske Druge gimnazije, ispunila se želja da se jednim dijelom školuje u Americi. Naime, on u ime Rotary Cluba Sarajevo učestvuje na razmjeni učenika u SAD-u kao učenik gost Ronkonkoma Rotary Cluba sa Long Islanda.
– Ovom prilikom bih se želio zahvaliti Rotary Clubu Sarajevo na čelu sa predsjednikom gospodinom Munirom Čengićem, Rotary Clubu Ronkonkoma, porodici Bunicci i svima koji su mi omogućili ovo nezaboravno životno iskustvo. Rotary Club Sarajevo je dio međunarodne humanitarne organizacije pod nazivom Rotary International, koja je posvećena humanim ciljevima, širenju dobre volje i razumijevanju među ljudima u svijetu. U okviru svojih aktivnosti, Rotary Club Sarajevo već više od 10 godina provodi projekat međunarodne razmjene učenika pod nazivom Rotary Youth Exchange Program. Važno je napomenuti da je program dvosmjeran, što podrazumijeva da istovremeno učenici iz inostranstva dolaze u našu zemlju. Program je fokusiran na mlade osobe u starosnoj dobi između 15 i 18 godina, u trajanju od jedne godine, tačnije u periodu od avgusta do juna. Cilj programa je omogućiti mladim osobama da jednu školsku godinu provedu na školovanju u inostranstvu, gdje osim edukacije stiču znanja i upoznaju se sa drugim kulturama. U okviru programa učenici su smješteni kod porodica-domaćina, gdje imaju priliku da se detaljnije upoznaju sa načinom i običajima tamošnjeg života, a kroz brojne školske i vanškolske aktivnosti upoznaju i stiču mnoge prijatelje – kaže Ismar Kovačević.
Učenik sarajevske Druge gimnazije veoma je sretan, čak i iznenađen dozom gostoljubivosti svojih domaćina, ali i Ronkonkoma Rotary Clubom i cjelokupnom zajednicom.
– Očekivao sam tipičnu američku školu iz filmova, sa čuvenim ormarićima i kantinom, sportske utakmice i žurke u školi, odvojene grupice cool ljudi, štrebera, sportista i slično. Sve je tačno, jedino što nema tih odvojenih grupica. Svi se prema vama odnose veoma prijateljski i svako će pokušavati da sazna nešto više o vama. Škola je velika, ima oko 2.000 učenika i zastupljene su razne aktivnosti. Što se tiče ocjena, ocijenjivanje se vrši pismeno, preko domaćih zadataka ili sastava. Sve se to boduje i na kraju ulazi u vašu ocjenu. Sve što radite računa se, i dobijate ocjenu za ukupan rad. Američka škola je manje zahtjevna od škola u BiH. Ipak, zahtjeva od vas da skoro svakodnevno učite i radite domaći. Puno više koriste internet za edukaciju. Više se razvijaju neke vještine kao što su istraživanje i pisanje, a učenje je mnogo manje fokusirano na pamćenje činjenica – primjećuje Kovačević.
Kako kaže, porodica Bunicci kod koje je smješten živi u jednom od najljepših dijelova Ronkonkome, u blizini poznatog jezera Ronkonkoma.
– Grad se nalazi na poluotoku Long Island koji pripada New Yorku i koji je udaljen od centra oko 60 kilometara. Bunicci su i jedan od glavnih razloga zašto imam tako pozitivno iskustvo na razmjeni. Imam sreće da se sa njima odlično slažem, i oni su uvijek tu da mi pomognu u raznim situacijama. Pored toga do sad su mi pružili divna iskustva, kao što su putovanja u New York, New Jersey i okolne znamenitosti. U BiH nikada ne bih imao priliku da za tako kratko vrijeme posjetim toliko novih mjesta. Sviđa mi se što su oni veoma porodični i mnogo vode računa o zajedništvu. Nisu opterećeni nikakvim sporednim stvarima i jedni drugima su na prvom mjestu. Po dolasku sam upoznao susjede, rodbinu i njihove prijatelje. Veoma sam blizak sa Collom, najmlađim članom porodice, mojim vršnjakom – kaže Ismar.
Pored putovanja sa porodicom Bunicci, učestvovao je na dvije radionice za učenike s razmjene.
– Jedna je održana na malom otoku u Connecticutu, a druga u Washington D. C.-u. Idući izlet idem u Boston. Washington je definitivno grad koji treba posjetiti. Čitav grad je jedan veliki spomenik, National Mall obrubljen s toliko memorijala i spomenika, od onog Lincolnovog i Washingtonovog, do Jeffersonovog i Luthera Kinga… Tu je svakako i Capitol Hill, Bijela kuća, Library of Congres. Amerikanci me često pitaju gdje se nalazi BiH. Ispočetka su me predstavljali kao momka iz male zemlje u Evropi. Dosta ih zna za Edina Džeku, Džananu Musu, Jusufa Nurkića ili „Dubiozu kolektiv“ – pojašnjava Kovačević.
P.R.
