Zahvaljujući medijima i socijalnoj mreži, svjedoci smo svakodnevnom istupanju predsjednika i ministara, koji svoje podanike prosvjećuju i donose i obrazlažu mjere koje su u interesu nacije a da bi ublažili posljedice corone. U svim zemljama svijeta cilj je samo jedan – u nedostatku lijeka usporiti širenje i ne dozvoliti totalni kolaps i raspad medicinskog sistema. Svi ti silni ministri svoje odluke baziraju na mišljenju stručnjaka, dakle eksperata iz oblasti virusologije, ljudi koji su svoj život posvetili nauci.
Upravo zbog toga i čudi da je pristup rješavanju problema po zemljama različit. Ispada da svaka zemlja ima svoju nauku, odnosno da je i nauka napustila načelo općenitosti i stavila se u svrhu dnevno – političkih ciljeva. U udarnim TV terminima i vodećim novinama pojavljuju se neka nova lica čija stručnost nije sporna, (bar ja nisam kompententan da je ocjenjujem), ali je sporno da pojedine naučne gromade i svjetski priznate veličine iz oblasti Virologije, stučnjaci koji su godinama bili prvi izvor pravih i pouzdanih informacija svoje stavove obrazlažu na nekim trećim i četvrtim programima u terminima kad nam je najmanje stalo do televizije. U vodećim novinama ih nema već su prinudjeni davati intervjue nekim novinarima početnicima u lokalnim novinama. Razlog pogadjate – njihovo znanje i stručnost im ne dozvoljava da podržavaju mjere koje njihova vlada proklamuje u cilju suzbijanja pandemije.
Govorim o Nizozemskoj gdje živim i radim, ali je situacija ista i u Norveškoj, Švedskoj, Engleskoj itd. Ali ostavimo medicinsku nauku onima koji se njom bave.
Dakle sve te premijere i ministre javnost ocjenjuje u smislu, koliko su svojim stavom, artikulacijom i držanjem uspjeli opravdati funkciju vodja nacije, koliko su bili vjerodostojni i ubjedljivi i svom nastupu. Jer cilj je jedan.
Nisam zagovornik teorija zavjere, čak sa nevjericom slušam intelektualce koji obrazlazu neke biološke ratove, puštanje duhova virusa iz boce ili zagovaraju neke kvazi terapije. Iz istog razloga ne mogu da vjerujem da lideri zemalja i vlada svjesno žrtvuju svoj narod. Niti jedan premijer ili ministar nije lud da svjesno ili polusvjesno upropaštava svoje ime i ime političke stranke ciji je istureni dio, na način da dio svoje nacije (ma o kakvoj se procentualnosti radilo) izlaže teškim posljedicama sa smrtnim ishodom.
Ali bitnije je da nijedan iole pametniji političar nije blesav da coronu ne iskoristi za političke ali prije svega ekonomske interese. Nizozemska se u oktobru prošle godine suočila sa deficitom penzionog fonda. Isti problem imale su i Španija i Italija. Mala stopa nezaposlenosti je u Nizozemskoj najavila talas povećanja plata i enorman rast cijena stanova, sto je direktno uticalo na mnoge sektore. Nakon corone slijedi recesesija, možda jedna od najgorih do sada.
Ova pandemija je proći, sa kakvim posljedicama to ćemo jos vidjeti. Ali prava svrha svih mjera je zauzeti startne pozicije za život poslije pandemije. Već sada jer sutra je već kasno, država mora znati kako dalje nakon pandemije. Mora se već sada znati koje resurse treba potencirati i razvijati. Jesmo li išta naučili na ovoj preskupoj corona nastavi. Šta uraditi da zavisnost od drugih bude što manja. Odlazak na rad u druge zemlje neće biti opcija. Velike zemlje će se relativno lako oporaviti, ali mi u regionu možemo potonuti u beznadje. Zato je neodgovorno, da ne kažem glupo, ekonomske mjere donositi kad pandemija prodje. Tad će biti ne kasno, nego prekasno.
Zlatan Medarić / Nizozemska
