| Dvije zadnje objave polučile su preko 400 poruka i komentara, a imponuju mejlovi i zasebne poruke: akademik prof.dr. Mirsada Hukić, prof.dr. Azra Jaganjac, prof.dr. Faruk Čaklovice, Ruzica Lukić, Samir Fočak, Duška Rebić, Lidiya Pozdnyakova, Himzo Fazlića, Sanda Čurić, Lea hynynen, Ajša Bilić, Namik Alimajstorović… I (ne)očekivana lavina je krenula. Od prozvanih, jedino snaha javno „istrčala“ (ono bratovo biće pojašnjeno), udaljavajući se od blamaže u kojoj je učestvovala. Medju žaokama na moj račun da mi je trebala ”predstava”- pa ako sam je imao u EU gradu kulture i turizma- svakako bila dostojanstvenija nego u kojoj je bila ”kamerman” i sličnost sa scenama iz mafijških filmova. Spominje moje ”djevojake” (?!), kojima se Majka listom radovala, više nego ”rodjenoj” snahi. Posebno okomila na djecu- izračunala koliko su Majku posjetile u Örebru. Taman, a taman u Zvorniku ili Tuzli- sveukupno više sretale nego njena. I pridoda Bergen, gdje je rado išla za razliku od Malmea. A koje emocije najbolje govore fotosi- jedan zavrijedio da se nadje na Bijenalu umjetničke minijature Bosne i Hercegovine! Najgore što je snaha prešla crtu da su moje ćerke iz Norveške i Austrije došle u bolnicu radi reklame- kazaće se ubrzo i razlog ove kolumne, plus blokada! Ostvarila se prognoza kardiologa Katarine Phalm kako ću na kraju proći što sam se toliko „dao“ oko Majke. I gore, na vrat udruženo zasjedoše brat i snaha! Njemu ne zamjeram, toliko godinama izmedju „tri vatre“ i hvala što me zamijenio tri noći na „odjeljenju smrti“ – proveo sam takvih bezbroj. Snahi se nešto i ne ćudim, ali uvrijedila je djecu, pa ćemo redom. IDINE SUZE Zvornički efendija Mustafa Muharemović je bio zadnja nada. Pa i radi onog što mi je ostao „dužan“ da se ispravi, a vezano za spomenik na Kazanbašči. Sumnja se potvrdila- kovčeg je stigao blindiran i tu se više nije moglo ništa učiniti (?!). Onda je zavapila mladja ćerka Ida- može li kao unuka nazvati efendiju..? Nazvala, i da mu ništa ne zamjerim – pogrebno preduzeće je ignorisalo dogovor! Spomenuo sam vlasnika, nemam obićaj imati posla sa sudovima i neka mu je na čast, posebno za ono na kraju obećanja: „…ako Bog da“.I- nove unukine suze. Da je neko drugi „odobrio“ sigurno bi ukop stopirao. Ovako, uskratio akterima zašto bi se hvatali- udahnuo duboko i nisam napravio grešku! Ponosan na djecu koja su sve vrijeme bila podrška. Obje „nareklamirane“ tamo gdje je važnije. U knjizi „Sopp for Fred“, po norveškim medijima, uz oca ukazivale još od one davne pres konferencije pred izložbu na Stordu i nastavljeno nakon preseljena u Bergen. Obje dio „priče“. Ida je veterinar, kao djevojčica je krenula sa nagradama, a opisano u prezadnjoj knjizi kako se žiri namučio: prijateljici uradila crtež (!), koja je dobila prvu, a Ida drugu! Bila inspiracija za projekat GljivaMira, glumila u mojoj norveškoj teatarskoj predstavi. Alisa sekretar kada je krenuo projekat, sada je savjetnik na renomiranom univerzitetu. I najnovije, očev „diplomata“- pametno usmjerila kako da se najbolje riješe porodične relacije i ispuni šta je sve Majka ostavila u amanet. A jedan fotos nikada neće biti snimljen: Majka ispred GljiveMira u krupnom planu kako „mete“, kao što je nena Zehra u avliji sa prelijepim cvijetnjakom oivičenim oblucima u tuzlanskom Hendeku. Pisano zašto nisam prihvatio da se gradi u Bergenu, potom odustao od Lješeva kod Visokog, a oko „Panonike“ dovoljno rečeno.Ostade satisfakcija da sam joj priuštio koliko- toliko radosti. Svugdje gdje sam je vodio bila „raja“- zadnji put u kolicima odvezao kod Esada i Mirsade, sutradan hitna u bolnicu iz koje se nije vratila. Mjesec ranije, željela ostati nasamo sa mladjim sinom (u Örebru uvijek spavao kod ženinih), hajde da u Mariebergu kao nešto kupe. Po obićaju utrpa se snaha i Majka odusta. Ne dade se da vidi haciendu Safeta Husejnovića, popijemo kafu na terasi vikendice Azre i Samira Fočaka na Zvorničkom jezeru i odemo na „Šabetovo more“. Zimus i Šahbaz Avdić ode, podrazumijevalo da je voljela moga „usvojenog unuka“. Drago joj bilo sretati sve one s kojima sam imao posla. Šteta što nedavno ne svratiše Abdulah Sidran i Rezak Hukanović. U Örebru sasvim „preoteše“ i kada je Rezak kasnije sve posložio pitao mogu li halaliti, iskupiće se. Javio se neki dan i pretpostavljam sada kaje – nije bilo do njih. NOVI SAN U prošloj kolumni spomenuo san kada mi je bilo najteže i Majku kako zove. U noći, kada se navršio mjesec kada je prestalo da kuća njeno srce, opet u snu zove. Prvi put blagi i čist glas kao da je iz njene sobe. Bårhuset se nalazio oko 3 km od našeg stana- ovaj put iz daljine, kao na radiju kada se miješaju stanice. Daleko je, daleko je Bosna…Pretpostavljala da će biti problema i zato načinila „spisak“- šta treba izvršiti i gdje nema ništa sporno! A nije računala na još nešto. U najvećoj tuzi, raspamećen kako sa prevozom, kako da ranije krenem, kako oko stana i stvari, sa daljine natovario brat sa suflerom. Klasika kako se gubi orjentacija. Uz ostalo poslata specifikacija koliko sam „ustedio/ naplatio“ za 20 godina dok sam bio kod Majke (?!!). Poduže i kako se i zašto prištedilo, na neki način i Majka indirektno uključila. To je problem- manje će ostati nekome! Dio odgovora nalazi u postavljenom članku i još dvadesetak. A ono što je najviše zanimalo i gdje se imalo pravo predoćeno u stanu, ostalo će u Tuzli i Zvorniku.Nema sumnje da je snaha temelj i generator ove drame. Preigrala se i htjela u priču. Ali do Majkinog srca nije mogao svako. Dolio divan fotos bratove ćerke iz prvog braka (sa sinom) koji je stavila u kuhinju namjesto praunuka iz Malmea (kolumna od 18. marta). Ja sam pokušao da pomognem, neka se fotomontažom „skupe“ svi unuci i praunuci i donese u bolnicu- nije uradjeno. Niti poslušano da se izbjegne svaki razgovor o tome, pogotovo zamjeri. Duga je snahina frustracija zbog bratove prve ćerke, a evo primjera drugačijeg. Tuzlanski djed Muharem „napravio“ nekoj dijete i ova neni Zehri donijela u peleni. Ali kod onih koji imaju srce nema skandala. Odnjegovala Aišu kao svoje rodjeno, čak i pride ugadjala a najstarija Fikreta nikada nije zamjerila! A kakav je „rejting“ Majka imala kod aktuelne snahe sve govori primjer. Poslije Akutena smještena je na odjeljenje i gdje je klackalo na koju će život stranu, a neko isti dan ode u Dubaji. Istina jeste brat pitao da odjavi, ali mnoge snahe nikada ne bi otišle. A znakovita kazna u povratku kada su tri dana prečućali na aerodromu… NEVRESIN VIJENAC I asistirala, doljevala, namjesto da mužu pomogne. Tanka je nit nerazumnog poteza, gdje su prijatelji sa sijela?! Mogu zamisliti dokle je tom linijom otišlo „kakav sam“. Ali ima i druga linija, izmedju ostalog u dvije knjige „Ko je ko u Bosni i Hercegovini“, o skandinavskim tragovima nema potrebe. Zato hvala nekadašnjoj punici Nevresi Zaimović za vijenac koji je poslala da se stavi na Majkin mezar. Biće vremena o „genezi“ animoziteta i šta je u povjerenju nekih godina Majki rekla bratova punica kada joj je prekipilo i srezala onima što me godinama nisu ostavljali na miru. A kako je Majka „dočekana“ u velikoj familiji po dolasku u Zvornik je sa naravočenijem. Pobijedila svojom dobrotom i kvalitetom, a pred smrt svekrva pitala hoće li joj halaliti? Naravno, naravno! Već priča ove snahe ne može biti tanja, izuzev ako nekoga mogu impresionirati fotosi sa brojnih putovanja. Nadjen razlog da se ne ukaže u bolničkoj sobi, pa makar i radi „reklame“. I koja nebuloza da nije posjetila svekrvu jer sam zabranio i „samo za užu familiju“, pametnom dosta. Mogla u vrijeme kada je brat ostao da me zamijeni- „željeti i htjeti dovoljno za moći“. Ili se pobojala ako je imala namjeru halal zatražiti. Eto koliko je sa „svekrvom“ bila bliska, sve moje „vucare“ zvale Majkom i obožavale. Velika je to duša bila, vjerovatno oprost i dobila…Neka se zna da su dramatičnu prepisku sa bratom uporedo dobijale tri unuke. A na insinuacije i jednu groznu optužbu odgovorio argumentima- ako nije dovljno imam prijedlog! Vezano za prijetnje to je najmanji problem. Za one koji imaju grižu savjest jedna od mogućnosti. Evo ideje pošto je snaha na svojoj koži osjetila kako muž mlati- ne opravdavam, ali kad padne mrak na oči postoji razlog. Ne ucmekaše me osvajači Zvornika, haman bilo nezgodno zbog onoga čime sam se bavio i sjajna prilika da udje u pravu priču. Ne prizivam, možda i na stranice gdje su „crne hronike“. I olakšam: neću se skrivati, neka javi vrijeme, mjesto i nanovo organizuje snimanje sa dvije kamere. Ovisi do koje mjere ću biti „uništen“ ili „polomljen“. Desi li se (i) gore, pretpostavljam policija propitati koliko je tome doprinijela. U polemikama postoji neki red- neka se drži teksta i opovrgne ako nešto od ovoga i prošlog nije tačno. Ako nastavi zaobilaziti glavno, neko će mi pokazati kako se blokira, a narednog ponedeljka ide 7 tačaka, nadopunjeno sa najvažnijom. Gdje će (i) kamen zaplakati, a riječ je o „ljubavi“ prema Majki i ko ima/nema pravo išta da zucne – bolje poklopi ušima. Fotos 1) Strelicom označena moja rodna kuća u kojoj je Majka provela najsrećnijih 12 godina. Fotos poklonio dr. Muriz Ibrahimagić; 2) Lijevo bijela zgrada SDK u kojoj je Majka doćekala penziju; 3) Sa prve pres konferencije u Norveškoj, „Haugesund avis“,2.11.1992.; 4) Nakon što je nova kuća vraćena i renovirana, Majka na balkonu sa komšijama čekaju „Unuku“ koja je dobila ”zadatak” da pročita poemu ”Naša kuća” koju sam poslao iz Švedske. Fotos dr. Svetlana Broz. _______ Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa. Piše: Sead Hambiralović |
