Pohlepa je najopasnija bolest u materijalnoj sferi života, koja zahvata čovjekovo tijelo i dušu. Ona je prirodna posljedica čovjekove orijentacije na imanje i imetak, jer gotovo svi želimo više od onog što imamo. Prepoznajemo je kao nezasitu težnju za sve više novca, materijalnih vrijednosti, imetka, moći, uticaja…Koliko god čovjek stekne, nije mu dosta. Daj samo meni…Manifestuje se kao grabežljivost, nezasitost, pohota, pomama, halapljivost, gramizivost, koristoljublje, korumpiranost…a odražava kao težnja za sve više materijalnih dobara, konfora, većom moći nad bližnjim i prirodom i nad postojećim i rastućim tehnološkim napretkom. Nije ograničena ni prostorom, ni vremenom, ni starosnom dobi. U širem smislu javlja se kao pohlepa pojedinca, firme, kompanije, korporacije i državne zajednice.
Pohlepa znači žestoko željeti nešto. Natjera čovjeka da iskoristi drugog, da prevari, slaže, prisvoji, ukrade, opljačka i ubije. Pohlepna osoba misli samo na sebe. U težnji da stekne što želi, ignoriše sve druge. U onom što drugi imaju, a ona nema, ili nema u željenom obimu, pohlepna osoba vidi plijen, koji želi na svaki način prigrabiti, makar to bilo nedozvoljenim putem i nezakonitim sredstvima.
Težnja da se stiču, gomilaju i čuvaju materijalne vrijednosti, pokretna i nepokretna imovina, toliko je ovladala čovjekom, njegovom bićem i familijom, da se nerijetko nasljedno prenosi s roditelja na djecu, s djece na unuke, pa ostaju njome zarobljeni do svoje smrti. Ko više ima, taj više vrijedi. Čak ni smrt ne otvori oči ni onima koji odlaze, ni onima koji ostaju. A pored svog bogatstva pohlepan čovjek ostane duhovno siromašan i nesretan.
Pohlepa za novcem je izvor sveg zla
Danas je cjelokupni društveni sistem vrijednosti zasnovan na pohlepi. Pohlepa razara unutarnju stabilnost i sreću kako pojedinca, tako i društva.
U vrijeme kada savremeno društvo sve više gubi kontrolu nad plemenitim ljudskim osobinama, ova tema postaje sve aktuelnija. Izražena je posebno u finansijskom svijetu. Novac postaje glavno mjerilo vrijednosti. Radi pohlepe se vode ratovi, vrše progoni, pljačka, ubija …Pohlepa je uzročnik gospodarskih kriza u svijetu, izazvanih pretenzijama moćnika i nesmotrenim zaduživanjem. Ona je uzrok propasti moćnih tvrtki, uzrok smrti velikih osvajača i državnika…kao što su Hitler, Napoleon, Aleksandar Makedonski…
Pohlepa je u globalnom sistemu postala još naglašenija i sve češće je uzrok ekonomskih problema pojedinih država, ali i pokretač ekonomskih kriza širih razmjera. Najslikovitije je izražava sve veći raskorak između najbogatijih i najsiromašnijih slojeva društva. U društvima gdje prevladava srednja klasa, manje je pohlepnih, većinom su to oni na vlasti..
Pohlepa je grijeh u svim religijama, a po Bibliji se smatra jednim od 7 smrtnih grijehova. Pohlepna osoba hoće da ima sve, da bude sve i to odmah, ili što prije. I nikad joj nije dovoljno. Pohlepna osoba vidi druge i ono što posjeduju kao plijen i sa mentalitetom grabljivce čeka priliku da ga prigrabi.
Samo što se i ne rađamo pohlepni
Pohlepa se prirodno rađa već kod djece u ranom uzrastu i zadatak je roditelja da je odgojem ograniče. Još dok smo bili mali i zajedno sa svojom porodicom jeli za sofrom jelo iz činije ili pitu iz tepsije naučili smo da odmjerenim pokretima slasno ali bez pohlepe uzimamo jelo i svako je osjećao i znao koliki je dio tog zajedničkog kolača njenu namjenjen. Znali smo da ta hrana treba zadovoljiti sve druge koji su jeli s nama, a ne samo nas. Na takav način u nama je razvijan odgovoran osjećaj da zajedno dijelimo ono što imamo. Možda su oči nekad bile pohlepne, ali nas je instikt samokontrole zaustavljao svaki put kad bi poželjeli uzeti više od onog što svima pripada. Time je pohlepa eliminisana već u korijenu, prije nego se u nama i rodila. Nažalost, danas je sve drugačije i daleko od shvatanja da bogatstvo nije u mnoštvu imetka, već je u bogatstvu duše.
Bogatstvo nije zlo, ali je pohlepa zlo
Sva politika svijeta svodi se na sticanje bogatstva. Bogatstvo je dostupnost materijalnih i nematerijalnih dobara, koja obogaćuju naš život. Samo po sebi bogatstvo nije zlo, ali je zlo nezaustavljiva težnja za sticanjem novca i materijalnih dobara; da se ima velika kuća, vikendica, najbolji auto, jahta, najnoviji modeli tehnike…U pohlepi za bogatstvom, u težnji da što bogatiji odeš u grob, leti se za većom zaradom, zaboravi se porodični život i zanemari porodica. Pri tome se gubi iz vida da nas pohlepa za novcem neće nikad zasititi, zbog stalne brige hoće li nam ušteđevina biti dovoljna do kraja života, učiniti nas siromašnijim.
Kako se osloboditi pohlepe?
Pohlepa ubija svako zadovoljstvo u životu, jer ako nismo zadovoljni s onim što imamo nikada nećemo biti sretni. Pohlepan čovjek ostane duhovno siromašan i nesretan i pored svog bogatstva.
Kako obuzdati vlastitu pohlepu, kako zaustaviti trku za materijalnim i naš hod preusmjeriti u pravcu gdje na nas čekaju zdravije moralne i duhovne vrijednosti, sa kojima bi u životu bili daleko sretniji i radosniji?
Da se oslobodimo pohlepe za počekak je dobro prestati pretjerano kupovati i gomilati stvari, koje nam često i ne trebaju, osloboditi se starih nepotrebnih stvari; pomagati druge i davati milostinju, uključiti se u humanitarne organizacije, prihvatiti spoznaju da sa malo našeg novca možemo znatnije unaprijediti i promjeniti nečiji život. Čovjek ne treba biti rob bogatstva, već njegov upravitelj.
Da bi društvo moglo biti prosperitetno treba stimulisati moralne a destimulisati materijalne vrijednosti. Sa više materijalnog bogatstva manje je duševne dobrote. Što čovjek više teži materijalnom bogatstvu duša mu je sve manje duševna. A dok god ne postigne svoje duševno savršenstvo čovjek ne može krenuti od duševnog do duhovnog, u kojem će materijalni aspekt svoga bića zamijeniti sa nematerijalnim. A kada nas Bog pozove sve materijalno će ostati, a ponijećemo samo duhovno.
Koliko god čovjek posjeduje, nije mu u tome život, jer posjedovanje nije put ispunjenja čovjekova života, već stramputica. Čovjek može biti bogat, a neseretan ili siromašan, a sretan.
Pohlepa vrijeđa i Boga, koji je zabranjuje, jer materijalne vrijednosti stavlja iznad duhovnih.
Pohlepom do bogatstva u izrekama poznatih mislilaca
Po onoj narodnoj kad u kuću uđe pohlepa, iz nje iziđe sreća.
Ima ljudi koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da ga ne izgube.
Treba imati apetit siromaha da bi se uživalo u bogatstvu bogataša (Antoine de Rivarol),
Nema, niti može biti pravednog bogatstva (Anton Pavlović Čehov), Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji (Artur Schopenhauer),
Bogat nije onaj ko puno ima, već ko puno daje (Erich Fromm),
Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek posjeduje, već čašću koju je stekao (Epikur),
Pohlepa za novcem je izvor sveg zla (Bernard Shaw),
Ne zavisi od tebe hoćeš li biti bogat, ali zavisi od tebe hoćeš li biti sretan (Epiktet),
Bogatstvo i pohlepa za bogatstvom ostaju na margini
U danima mjeseca Ramazana, koji se bliži njegovom kraju, mnogi od nas bili vjernici ili ne, imali smo priliku suočiti se sa porocima savremenog društva, od kojih je pohlepa samo jedan i učiniti nešto više nego da sada da ih se oslobodimo ili svedemo na razuman nivo.
I pandemija corone Covid -19, sa kojom se još bore mnoge države svijeta, daje nam priliku da shvatimo da u datim uslovima nikakve materijalne vrijednosti, nikakvo bogatsvo za kojim se toliko žudi, ne mogu nadomjestiti društvene vrijednosti potrebne za prevazilaženje teških stanja, u kojima bogatsvo i pohlepa ostaju na margini.
Pohlepa ubija svako životno zadovoljstvo, jer ako nismo zadovoljni s onim što imamo, nećemo biti zadovoljni ni s onim što ćemo steći.
Svijet ima dovoljno za svačiju potrebu, ali nema dovoljno za svačiju pohlepu.
Burlington, 20. Maja 2020 Zijad Bećirević
