Moj stav

OBNOVA TUŽBE PROTIV SRBIJE ZA AGRESIJU I GENOCID

banner

Obnova tužbe protiv Srbije (i C.Gore) za agresiju i genocid je dužnost ovih generacija, obaveza aktuelnih organa vlasti i jedini pravi odgovor protiv genocidne srpske strategije iz devedesetih godina prošlog vijeka, koja se kontinuirano provodi i danas. Odustati od obnove tužbe je kao odustati od svoje države.

 

Bosanski muslimani/Bošnjaci u posljednjih nekoliko stoljeća preživjeli su iz susjedstva 11 agresija u kojima je nad njima počinjeno 11 genocida. U desetom genocidu ubijeno je preko 100.000 Bošnjaka, a veliki broj protjeran  u Tursku, Makedoniju i na Kosovo. U jedanaestom genocidu ubijeno je 220.000 a protjerano preko milion Bošnjaka u sve zemlje svijeta. Ako ne bude obnovljena tužba protiv Srbije ( i C. Gore) za agresiju i genocid počinjene devedesetih godina prošlog vijeka, dvanaesta agresija i genocid mogli bi biti posljednji, jer nakon njega možda se ne bi imao ko ubrojiti u preživjele.

Obnova tužbe protiv Srbije za agresiju i genocid

Tužba protiv Srbije i Crne Gore (tada SRJ) podnesena je Međunarodnom sudu pravde u Hagu 1993. godine, i bio je to prvi slučaj u 60 godina rada Haškog tribunala da jedna država- BiH optuži drugu državu – tada SRJ za genocid počinjen na čitavoj teritoriji BiH. Srbija je optužena da je skovala zavjeru, isplanirala, pripremila, potsticala, ohrabrivala, pomagala, podstrekavala i počinila genocid i provela sistematično etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva. Glavni tužilac haškog tribunala tada je bila Karla del Ponte. U ime BiH tužbu je podnio američki profesor međunarodnog prava Frensis Bojl, tokom rata savjetnik Predsjednika BiH Alije Izetbegovića, a zastupnik tužbe bio je Sakib Softić, ekspert za međunarodno pravo. Srbiju je zastupao Tibor Varadi. Saslušanja su počela u februaru 2006, a posljednje ročište je održano 9. maja 2006. godine. Presuda je donesena 26.2.2007. godine. Presudom je Haški sud utvrdio da je Rs počinila genocid i da ostali događaji izvan Srebrenice predstavljaju fizički element genocida. Zastupnik tužbe Sakib Softić bio je nezadovoljan što presudom nije utvrđena odgovornost SR Jugoslavije odnosno njenih pravnih sljedbenika (Srbije i C.Gore) za izvršenje i saučesništvo u genocidu.  Iako je bilo dovoljno relavantnih dokaza, iz već vođenih krivičnih procesa protiv učesnika u genocidu, da je vojska Rs djelovala po naredbi i efektivnoj kontroli Srbije, Srbija nije osuđena kao saučesnik i izvršilac genocida, već je istom presudom utvrđeno da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu, jer nije učinila što je mogla da spriječi genocid, niti je kaznila a ni predala Haškom tribunalu izvršioce genocida. Pod pritiskom javnosti Skupština Srbije je na jednoj od sjednica najoštrije osudila zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice počinjen u julu 1995,  izjavila saučešće porodicama žrtava i izvinila se što nije učinila sve da spriječi tragediju, ali ni do danas nije priznala genocid. Iz istog razloga je i Narodna skupština Rs  30.3.2010. usvojila Deklaraciju o Srebrenici, kojom se samo izvinila žrtvama.

Presudom haškog suda državi BiH je ostavljen rok od 10 godina za reviziju postupka. Taj rok ističe 26. februara 2017.godine, ili za nepun mjesec dana.  Prema datim  pravnim  tumačenjima za obnovu postupka, odnosno reviziju tužbe protiv Srbije (C.Gora je ispuštena iz tužbe kad je postala nezavisna) nije potrebno novo izjašnjavanje Predsjedništva BiH, pa oportuni članovi Predsjedništva (Ivanić, a moguće i Čović) nemaju mogućnost spriječiti obnovu sudskog procesa. Predsjedništvo BiH u ranijem sastavu imenovalo je agenta S. Softića za zastupanje tužbe u ime države BiH i dalo mu ovlaštenje da preuzima sve potrebne procesne radnje.

Odustati od obnove tužbe je kao odustati od svoje države

Svima je poznato da su Srbija i Rs u dvadeset i kusur postdejtonskih godina učinile sve da ponize bošnjačke žrtve, da nanesu što više bola porodicama žrtava, da ospore pravo postojanja i što više uspore i onemoguće napredak države BiH. Same te činjenice, bez dublje analize, daju dovoljno razloga da se istraje na putu traženja istine. A istina je to da u BiH nije vođen građanski rat, već je na BiH izvršena agresija, prvo iz Srbije uz aktivnu ulogu bivše JNA, a zatim i Hrvatske, čime su počinjena ogromna razaranja, teški zločini uključujući i zločine genocida i izvršeno etničko čišćenje. O svemu ovom, pa i učešću Srbije u genocidu nad Bošnjacima, međunarodna zajednica ima dokaze i dužna ih je predočiti Haškom sudu prilikom  obnove tužbe. Ti dokazi su u zapisnicima sa sjednica i drugim dokumentima VSO- Vrhovnog savjeta odbrane SRJ, što je svojevremeno obznanila i Florence Hartmann, novinar francuskog lista Le Monde,  svojom izjavom o postojanju takvih dokumenta kojima se to može dokazati.

Novi dokazi i argumenti za obnovu tužbe su svuda oko nas. To su uz Tomašiću nove masovne grobniuce sa tijelima i dijelovima tijela  ubijenih Bošnjaka. Jedan od njih su originalna svjedočenja sa vjerodostojnim izjavama stotina žrtava prijedorskog genocida navedena u knjizi Muje Begića “Genocid u Prijedoru“.

Revizija postupka koji se vodi pred Haškom tribunalom po tužbi BiH protiv Srbije za agresiju i genocid nema alternative. Ne tradi se ovdje samo o pravu na obnovu tužbe, već o najvećoj našoj obavezi u ime žrtava i porodica žrtava, u ime svih majki koje i danas traže makar nekolike kosti svojih najmilijih, da ih dostojno isprate. Radi se o tome što zločinački režimi i zločinci i danas prkose pravdi, što ni danas ne priznaju da su počinili genocid, što i danas obmanjuju i lažu svijet i svoje mlade odgajaju u istom duhu u kojem su ubijali Bošnjake, što počinioce najtežih zločina i zločina genocida odlikuju i nagrađuju, što one koji su odgovorni za hiljade mrtvih proglašavaju nacionalnim herojima i pred svojim  potomstvom i svjetskim javnim mnijenjem  im odaju slavu i počasti. Umjesto da se stide i kaju, umjesto da traže oprost, oni i dalje optužuju i napadaju. Za njih je jedini lijek haška čaša gorčine koju moraju popiti za otrežnjenje i ozdravljenje.

Sabotiranje obnove tužbe

Svih ovih 10 godina, od kada je Haški sud donio presudu, pod raznim pritiscima iznutra i iz vana na razne načine i pod raznim izgovorom sabotira se obnova tužbe protiv Srbije. Umjestio da se marljivo sakupljaju podaci iz raspoloživih izvora, prije svega iz procesa koji su vođeni i koji se vode pred ICTY (International Criminal Tribunal for the former Jugoslavia),  nepotrebno se polemiše o tome postoje li novi dokazi o počinjenom genocidu, koji nisu bili u posjedu ICJ (Internastional Commission of Jurists Hague) kada je haški sud donio prvu presudu. Tužba je sabotirana i ranije i sada, jer uticajne  zapadne sile i Rusija (koja ima svoju računicu) ne dozvoljavaju da Srbija (i C.Gora) budu proglašene krivim za genocid. Srbiju žele uključiti u EU pa čak i NATO, a to ne mogu ako je markirana kao genocidna. Interesima Srbije brani se i štiti postojanje genocidne Rs. Ipak, ovo sve ne oslobađa odgovornosti odgovorne pojedince i državne organa sa sabotažu.

Agresorske vlasti Srbije i Rs i njihova peta kolona u BiH uz podršku lobija u svijetu pokušavaju spriječiti obnovu tužbe, pa je proglašavaju zakašnjenlom i već izgubljenom, uz tvrdnje da za njenu obnovu nema kompromisa, a ne libe se upućivati i otvorene prijetnje onima koji se zalažu za obnovu tužbe… Aktuelni predsjedavajući Predsjedništa BiH Ivanić se protivi obnovi tužbe, tvrdeći da je ona zakašnjela, da ne može proći, te da će produbiti jaz između dvije države i  izazvati novu krizu. U tome je otišao i dalje pa je samovoljno uputio pismo Hagu u kome tvrdi da za obnovu tužbe nema saglasnosti Predsjedništva. Sa još oštijim prijetnjama javio se Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić. I dok se dojučerešnji agresori Srbija i Hrvatska, koje se ni danas ne odriču pretenzija na BiH teritorij, ubrzano naoružavaju i spremaju za novu agresiju, ministar vanjskih poslova Srbije Dačić kao najveću prijetnju miru na Balkanu ne označava srpski nacionalizam, već  “islamski terorizam“ i težnju za stvaranje Velike Albanije.

Neshvatljivo je da pored tolikog broja bošnjačkih intelektualaca zaposlenih u državnim službama, sposobnih i spremnih za složenije poslove, nije se do danas našao niko da temeljito analizira, izuči, rezimira i sistematično predstavi nama i svjetskoj javnosti podatke o genocidima koje su Srbi počinili nad Bošnjacima, kako bi svijet mogao potvrditi ranije stečenu pravu sliku o nama koji smo bili žrtve i njima koji su kroz 10 genocida svoju mržnju hranili bošnjačkom krvlju.

Odgovornost za obnovu tužbe je na svima nama

Najodgovornije za provođenje zakonitosti i izvršenje pravde i u ovom procesu protiv Srbije je Predsjedništvo BiH, i to ne samo odgovornost bošnjačkog člana Bakira Izetbegovića, već sve trojice , Ivanića i Čovića.  Ne može se izići iz prošlosti, niti krenuti iz sadašnjosti u budućnost, dok se ne stavi tačka na ovaj posljedni genocid nad Bošnjacima. A tu tačku može staviti samo međunarodna zajednica u Hagu.

Ali odgovornost za izvršenje pravde i provođenje zakoniitosti ne može se prenijeti i svesti samo na Predsjedništvo BiH i druge organe. Odgovorni smo i svi mi aktivni subjekti ovog vremena, naročito mi koji smo osjetili teror počinioca agresije i genocida. Naravno, ne možemo i nećemo izići na cestu i po zakonu gomile, kao nekad na divljem zapadu, ubici i ubicama sami naticati omču na vrat, ali možemo i moramo izići na trgove bosanskih gradova i trgove svjetskih metropola i tražiti od najodgovornijih političkih subjekata, sudskih organa u BiH i svijetu, da privedu i sankcionišu odgovorne po pozitivnim zakonima ovog vremena. Mitinzi podrške obnovi tužbe su potrebni i kao dokaz da se ide ispravnim putem. Počinioci genocida moraju biti osuđeni i kažnjeni za ono što su počinili, u ime žrtava ovog posljednjeg i u ime onih 10 ranijih genocida.

Svi mi koji smo preživjeli i nadživjeli ovaj XI genocid koji su nad nama počinili Srbija i C.Gora, dužni smo u ime žrtava izići i tražiti od sudskih organa izvršenje pravde i provođenje zakonitosti. I pore toga, svih ovih godina u BiH je sve prisutnija sve veća nezainteresiranost građana za političke procese, iako kao takvi sve ozbiljnije ugrožavaju napredak BiH i prijete njenom opstanku. Umjesto da se organizuju u front za odbranu domovine, građani i svoje građanske dužnosti prenose i prepuštaju političarima, mada u njih imaju sve manje povjerenja. Javnost se malo više uznemiri i zatalasa samo onda kada se dogodi neki veći eksces ili otkrije neka nova masovna grobnica i iz nje, kao iz prijedorske Tomašice, počne vršiti ekshumacija žrtava srpskog genocida nad Bošnjacima.

Obzirom da se to do sada nije dogodilo, naša dužnost i  prava prilika, možda i posljednja, je da se obnovljenom tužbom protiv Srbije dokumentovano predstave događaji 92-95,kako bi se mogli sagledati  pravi razmjeri zločina i genocida i potvrditi tadašnje i sadašnje namjere agresora. Nažalost, u BiH još uvijek  mnogi misle da će i to pitanje za nas uraditi neko drugi.

 

 

Odustajanje od tužbe otvara nove mogućnosti agresoru

Tužba protiv Srbije se mora obnoviti, jer ako se ne obnovi agresori će dobiti priliku da opet napadnu i počine dvanaesti genocid. Svima koji misle da radi dobrosusjedskih odnosa to ne treba činiti poručujemo da oni koji su počinili 11 genocioda nisu dobri susjedi.

U  obnovi tužbe treba aktivno participirati i pristupiti joj i Međunarodni predstavnik g. Insko sa svojom službom, jer ovo pitanje je od suštinskog značaja za odnose ne samo u BiH već i na Balkanu.

Ovo što predsjedavajući Predsjedništva BiH čini u vezi tužbe je neprihvatljivo i bez presedana. Već nekolikio puta se javlja sa saopštenjem da neće dozvoliti obnovu tužbe. Sa kojim pravom i u čije ime je poslao pismo Hagu da u BiH nema saglasnosti oko obnove tužbe protiv Srbije? Da li je to ono isto pravo sa kojim je nekažnjeno zloupotrebio Oružane snage BiH u proslavi Dana genocidne Rs? On je otvoreno protiv države BiH pa i protiv obnove tužbe, protiv su po njemu svi političari srpski, ali i hrvatski, jer to po njemu izaziva krizu a nikom ne ide u prilog. U prilog je istini, a on je protiv istine. U prilog je tome da se reaskrinkaju laži i sazna puna istina o agresiji i agresorima. U prilog je državi BiH, žrtvama  i porodicama žrtava agresije, njihovom obeštećenju. U prilog je razbijanju agresije na BiH koja i danas traje i prijeti uništenju BiH države. Upadljivo ekstreman savez Dodik- Čović, zasnovan na separatizmu i šovinizmu, je više nego prijeteći i opasan.

U svjetlu svega ovoga, posjeta predsjednika Srbije Nikolića Bosni i Hercegovini, o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo polemizira, bila bi neka vrsta izazova, provokacije i potpuno neprimjerna. Nema nikakve sumnje da je cilj posjete i bio poremetiti pripreme i spriječiti obnovu tužbe protiv Srbije. Predsjednik Srbije Nikolić poznat i kao  “Toma Grobar“ je nosilac genocidne ideologije, koji i sada poriče počinjeni genocid, daje podršku otcijepljenju genocidne Rs i pravi zavjeru sa Krajišnikom o izdvajanju Rs iz BiH. Pri ovom  ne treba izgubiti da je na djelu Drugi memorandum SANU – Srpske akademije nauka i umjetnosti, po kojem Srbija  radi na tome da izgubljno Kosovo namiri u BiH, a u tome ima podršku u dijelu MZ.

Obnova tužbe je barijera srpskom i hrvatskom separatizmu

Krajnje je vrijeme uputiti upozorenje Predsjedništvu BiH, posebno Izetbegoviću, da se ne igraju ni svojom ni našim glavama. Ako ne obnove tužbu, to će nakon  inatne proslave 9. Januara- Dana genocidne Rs , zloupotrebe Oružanih snaga BiH na proslavi i prijetećih poruka iz Rs i Srbije biti novo dodatno ohrabrenje nacionalistima i separatistima da napreduju protiv BiH i krenu na juriš.  Njujorškom sudu SAD je trebalo samo dva dana da zaustave predsjednika Trumpa u kršenju zakona na tetet građana, a u BiH otvoreni i potvrđeni neprijatelji države harče i rade šta hoće mjesecima i godinama, ruše i odbacuju zakone kad im se ćefne, a naši sudovi ih nisu u stanju privesti ni na saslušanje.

BiH i Balkan se mora pročistiti i očistiti od fašističke gamadi. A odustajanje od tužbe je odustajanje od svoje države. BiH nema armiju da je brani. Ima samo entitetsku vojsku s kojom upravlja Srbija, što je uvjerljivo pokazao Ivanić. Zato je obnova tužbe nezamjenjiva  barijera hrvatskom i srpskom separatizmu, koji uz podršku Srbije i Hrvatske sve silovitije udaraju u temelje BiH. Obnova tužbe je odbrana domovine. Pravedna presuda Haškog suda je jedino sredstvo kojim se bez ubijanja i žrtava može zaustaviti srpski separatizam, obeshrabriti hrvatski separatisti i građanima BiH vratiti vjera u domovinu, u bolji i sretniji zajednički život svih njenih građana.

U Burlingtonu, 29. Januara 2017

Zijad Bećirević

Related posts

Niko Lozančić: Bojim se da se pandemija koristi za daljnu destrukciju države Bosne i Hercegovine

Urednik BiH Info Desk

Doživotna kazna ratnom zločincu Ratku Mladiću

Baroness Arminka Helić: EU i Velika Britanija moraju zajedno nastupiti na zapadnom Balkanu

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment