Ovaj dokument iz 1907. godine je svjedočanstvo jednog dugog procesa – procesa u kojem nam se sistematski oduzimalo ono što jesmo.
Ovdje jasno piše: ukida se naziv “bosanski jezik” i uvodi “srpsko-hrvatski”. Jednim potpisom, jednom odlukom – briše se ime koje je stoljećima živjelo među narodom. Ne zato što nije postojalo, nego zato što je smetalo.
Kroz našu historiju pokušavali su nam uzeti:
ime – da ne budemo ono što jesmo,
jezik – da ne govorimo kako smo naučili od svojih,
vjeru – da zaboravimo kome pripadamo,
zemlju – da izgubimo gdje stojimo.
Pokušavali su da nas preimenuju, preoblikuju, prepišu.
Ali svaki put je ostajao ISLAM koji nisu mogli potpuno izbrisati.
Historija nas uči jednu stvar:
ono što ne čuvamo – drugi će pokušati da preimenuju ili izbrišu.
A ono što čuvamo – živi.
Senad S. Agic: https://www.facebook.com/photo/?fbid=4357611161051863&set=a.378407578972261
BHDINFODESK
