U nedjelju, 7. juni 2026 godine u prostorijama Filmpodium-Kino u centru Ciriha, u organizaciji ”Kino- Bosna” upriličena je projekcija filma ” Sarajevo safari”.
Prije početka emitivanja filma prisutne je o detaljima filma i odluci da se film prikaže u Cirihu upoznala članica Udruzenja ” Bosna-Film” Maida Čekic.
Film, sam po sebi, od samog pojavljivanja u javnosti izazvao jr velike kontraverze, otvorio mnoga pitanja, te dao novu dimenziju o opsadi i stradanju građana opkoljenog Sarajeva.
Iako se u javnosti dugo šaputalo o vikend-snajperistims iz zapadnih zemalja, o osobama koje nisu ratni plaćenici, nego osobe koje su plaćale velike sume novca da dodju i ubijaju civile i djecu u opkoljenomSarajevo, ovim dokumentarnim filmom napravljen je izuzetno važan iskorak u dokazivanju istine o beskrupuloznosti, zvjerskim metodama , patnjama i stradanju stanovnika glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Da li će ruka pravde stići aktere ovog gnusnog zločina teško je predvidjeti, ali sama činjenica da je čovjecanstvo saznalo da je postojao “lov na ljude”u Sarajevu , svakako je jedan mali vid satisfakcija za pretrpljenu bol i dokaz da se bar istina, ako ne pravda, može dokazati.
Nakon filma , podium diskusiju je moderirala voditeljica ” Kino-Bosna” Emina Konjalic a učesnici su bili Merima Prusac, Thomas Kern i dr. Andreas Frei.
Merima Prusac govorila je o svom iskustvu devetogodišnje djevojčice u opkoljenom Sarajevu, zatim prolasku kroz tunel spasa, i njenom trenutnom angazmanu u Švicarskoj.
Bilo je to autenticno svjedočenje o ratnom djetinjstvu u opkoljenom Sarajevu, preživljenim i proživljenim opasnostima, traumama, posljedicama i ožiljcima koji su ostavili trajni trag.
Merima Prusac je inicirala peticiju i uputila je prema parlamentu Švicarske, kako bi se ispitalo, da li je u “Sarajevo safariju” bilo i državljana Švicarske, naglasivši da je zbog toga imala privatnih prijetnji i drugih neugodnosti.
Šutnja i ravnodušnost nisu opcija, pokazati empatiju, a ne mržnju je naša ljudska i moralna obaveza istakla je Merima Prusac.
Ratni reporter, Švicarac Thomas Kern je govorio o svojih šest mjeseci u pdriodu 92-95 provedenih među ljudima u ratnom Sarajevu . Kroz fotografiju i vlastito iskustvo , detaljno je prenio svoje svjedočenja i bitne dokaze o razmjeri zločina nad civilim stanovništvom opkoljenog Sarajevu, izmedu ostalog i o vikend ubicama.
Dr. Andreas Frei , forenzičar psihijatar je sa naučne strane pokušaao objasniti profil ljudi koji iz zabave, iz dosade, iz hira, ili kako bi na bosanskom rekli i”z objesti”, dolazilii i debelo plaćali “lov na ljude”. Iako se radi o iskusnom stručnjaku, čovjeku koji je zaradio penziju kao forenzičar psihijatar, ovaj fenomen i takav profil ljudi, i za njega su prosto nepoznanica, neobjašnjiva naučna pojava.. Pokušavajuci detektirati psihu tih monstruma, naglasio je, kako se ne radi o psihološkim bolesnicima, već se radilo o uspješnim poslovnim ljudima.
Jednostavno, nema drugog objašnjenja nego da se radi o zlim , pokvarenim ljudskim stvorenjima, zvijerima u ljudskom obliku, osobama koje imaju sve u životu i eto, u svojoj riznici nemaju trofej ljudske ,dječije mrtve glave.Također se treba zapitati, kakav je mentalni profil ljudi, koji su asistirali da ove ubice , naglasio je dr. Frei.
Iako se radilo o jako osjetljivoj, dirljivoj , na momente teško podnošljivoj priči same žrtve snajpera, na kraju se da izvesti zaključak, da je sam događaj imao svoj pozitivan efekat.Solidan broj švicarskih državljena, dosta omladine i bh građana iskazalo je interes za ovaj film, tako da su organizatori zadovoljni odzivom a time i porukom koju su htjeli i definitivno uspjeli prenijeti u javnost.
Mensud Alićušić
