Institut Franz Nabl Univerziteta u Grazu preuzeo je rukopise, bilješke i publikacije Dževada Karahasana, pisca čiji je opus stekao evropski ugled
Institut Franz Nabl za književna istraživanja Univerziteta u Grazu preuzeo je književnu ostavštinu Dževada Karahasana, bosanskohercegovačkog pisca koji je posljednje decenije života bio snažno povezan s ovim austrijskim gradom. Karahasan je preminuo u Grazu 19. maja 2023. godine.
Informaciju o preuzimanju ostavštine objavio je austrijski književni kritičar Klaus Kastberger na Facebooku.
Među materijalima koji su sada dio zbirke Instituta nalaze se Karahasanove rukom pisane bilješke, otkucani tekst rane verzije romana “Istočni diwan”, kao i zbirka njegovih publikacija. Mnoge od njih napisane su na bosanskom jeziku.
Od Sarajeva do evropskih univerziteta
Kastberger je podsjetio da je Karahasan bio pisac evropskog ugleda. Rođen je 25. januara 1953. godine, a književnost je u Sarajevu počeo predavati 1986. godine. Od 1993. radio je kao gostujući predavač na brojnim evropskim univerzitetima.
U Graz je 1997. stigao kao rezidencijalni pisac. Polovinu godine živio je u ovom austrijskom gradu, gdje je postao sastavni dio tamošnje književne scene, dok je ostatak vremena provodio u Sarajevu.
Uz veliki broj naučnih publikacija, iza Karahasana je ostao obiman i raznovrstan književni opus. Pisao je drame koje su često izvođene, ali i brojne eseje, od kojih je većinu napisao na njemačkom jeziku.
Kastberger je među posebno značajnim djelima izdvojio “Dnevnik preseljenja” iz 1993. godine, zbirku “Poetika granice”, objavljenu u Grazu 2003. godine, te “Sjene gradova” iz 2010. godine.
U Karahasanovim kratkim pričama, prikupljenim u knjigama poput “Izvještaja iz mračnog svijeta” iz 2007. godine, prema Kastbergerovim riječima, prikazan je Balkan koji ne poriče mržnju koja je izbila, ali istovremeno iznova istražuje mogućnosti pomirenja i mirnog suživota.
Djela koja su privukla pažnju njemačkih kritičara
Austrijski književni kritičar posebno je ukazao i na Karahasanovu sklonost širokim epskim narativima koji omogućavaju dijalog između autora i čitatelja, što smatra jednom od karakterističnih osobina njegovih najvažnijih romana.
Knjiga “Sara i Serafina” iz 2000. godine, kao i djelo “Utjeha noćnog neba” iz 2016. godine, koje ima oko 700 stranica i objavio ga je Suhrkamp, dobili su brojne pohvale njemačkih književnih kritičara.
Karahasan se u svojoj posljednjoj knjizi “Vježbanje suspenzije”, koju je Suhrkamp objavio 2023. godine, ponovo vratio opsadi Sarajeva, obrađujući je na novi književni način.
Kastberger je naveo da je Karahasanu bilo potrebno gotovo tačno 30 godina da stigne do završnog vrhunca svog pisanja. Ocijenio je da je, oslanjajući se na kolektivna historijska iskustva, stvorio djelo svjetske književnosti.
Za Karahasana je kazao i da je “autor od kojeg se još mnogo toga može naučiti”.
Brojna međunarodna priznanja
Tokom književne karijere Dževad Karahasan dobio je veliki broj međunarodnih priznanja.
Među njima su Jugoslavenska nagrada za roman iz 1990. godine, Nagrada Bruno Kreisky za političku književnost iz 1993. te Herderova nagrada koju je dobio 1999. godine.
Dobitnik je i Leipziške književne nagrade za evropsko razumijevanje iz 2004. godine, Nagrade Franz Nabl iz 2017. te Goetheove nagrade grada Frankfurta na Majni iz 2020. godine.
Posthumno mu je dodijeljena i Nagrada Fritz Csoklich za demokratiju.
Preuzimanjem njegove književne ostavštine, Institut Franz Nabl za književna istraživanja Univerziteta u Grazu sada čuva materijale koji uključuju Karahasanove rukopise, rane verzije njegovih djela i publikacije nastale tokom njegove bogate književne karijere.
