“Veličina jednog naroda i njegov moralni napredak mjere se isključivo po tome kako se odnosimo prema onima koji nemaju glas da traže milost. Mučenje nije hrabrost, ono je najgori oblik kukavičluka. Borbe bikova, konja konjske utrke pod prisilom uz nepodnošljiv teret balvana, i bilo koje druge vrste ‘zabave’ koje su utemeljene na krvi, strahu i patnji nedužnih bića, civilizacijska su sramota koju ovaj svijet mora prestati da toleriše. Posebno se obraćam onima koji punite tribine i arene-vama koji aplaudirate dok se životinje bore za svoj život. Ne mogu da razumijem i nikad neću prihvatiti vašu logiku: kako možete reći da ‘volite’ životinje, a onda ih voditi na borbu ili prisiljavati na prekomjeran rad da budu povrijeđene ili iscrpljene? To nije ljubav, to je izdaja. Ako nekoga istinski voliš želiš da ga zaštitiš, a ne da ga baciš u arenu ili natovariš balvanima da pati za tvoju kratkotrajnu zabavu ili zaradu. Vaš aplazu nije dokaz podrške tradiciji, već saučesništvo u mučenju. Zar vam je zaista potrebna bol drugoga bića da biste se osjećali uzbuđeno? Zapamtite, te životinje osjećaju bol, strah i agoniju jednako intezivno kao i mi. Vaša ravnodušnost i vaša potraga za zabavom u tuđoj patnji su njihova najveća i najteža kazna. Ne okrećite glavu pravdajući to ‘običajima’, jer nikakav običaj ne može opravdati nasilje. Posebno me rastužuje i zgražava kada vidim žene koje uživaju u ovakvim scenama nasilja. Žena je po svojoj prirodi nosilac, života empatije i nježnosti. Gdje je nestala ta iskonska ženstvenost? Postalo je poražavajuće gledati danas kako su se neke žene pretvorile u ‘muškarce’, izgubiviši svaku crtu blagosti i saosjećanja koja nas čini onim što jesmo. Nejasno mi je kako žena uopšte može da teži tome da bude ‘jača’ i grublja od muškarca, kada je njena prava snaga u njenoj ženstvenosti. Muškarci traže ženu, a ne nekoga pored koga ne smiju ni da pisnu, niti nekoga da se diči mišićima umjesto graciožnošću. Podržavati mučenje i krv nije nimalo ženstveno; to je odsustvo duše koje se ne može opravdati nikakvim modnim trendovima.
Takođe, ne smijemo zaboraviti ni medije i stranice na dr mrežama koji ovakve scene snimaju i dijele kao ‘zabavni sadržaj’, svaki vaš ‘share’ i svaki vaš video koji promoviše zlostavljanje životinja samo podstiče dalje nasilje radi profita i pregleda. Prestanite da od tuđe patnje pravite spektakl!
Biti čovjek znači štititi slabije od sebe, a ne zabavljati se na njihov račun. Svijet zaslužuje da bude bolje, humanije i saosjećajnije mjesto za sva živa bića koja ga dijele sa nama. Često se osjećam usamljeno, u ovim razmišljanjima, ali duboko vjerujem da među vama ima mnogo onih koji dijele ove vrijednosti, koji se gnušaju krvavih arena i koji pružaju nesebičnu podršku svim životinjama.
Budi glas onih koji ga nemaju! Nemoj ostati nijemi posmatrač zla, zajedno smo mnogo jači i zajedno možemo natjerati ovaj svijet da se promjeni, stop mučenju stop krvavim arenama i stop svakoj ‘zabavi’ koja se hrani tuđom boli. Vrijeme je za empatiju, vrijeme je za promjene. Ovo pišem iz dubine duše, jer životinje volim od malena i oduvijek sam bila na njihovoj strani. To je dio onoga ko sam ja, i nikad neću prestati da se borim za njih.
Adelisa Ružojčić
