Pogledi

POGLED IZ AMERIKE: NAPADI NA DRŽAVNU IMOVINU

banner

O državnoj imovini se ponovo šuti. Ako prepustimo Schmidtu, ostaćemo i bez imovine i bez države.

Schmidtova trgovina sa državnom imovinom je trgovina sa državom i nama u državi. Umjesto da spriječava nezakonito korištenje državne imovine, radi na vraćanju prisvojenog i otetog, Međunarodni predstavnik priprema prenos državne imovine na entitete i niže teritorijalne jedinice, čime se odbranjeni dio suvereniteta prenosi na entitete i slabi država.

Da li je državna imovina nešto što je već oteto, dato ili prodato? 

Uspostavom vlasti na državnom i federalnom nivou, zasnovanoj na izdaji domaćih, neustavnoj intervenciji Schmidta i pristrasnosti MZ-e vratilo je u strateški plan srpskih i hrvatskih separatista pitanje državne nepokretne imovine, koje je neporedivo najvažnije pitanje za egzistenciju i opstanak države. Nakon što su slomili sve demokratske i građanske otpore, ovladali parlamentom, dobili punu kontrolu i postali dominantni nad državom, izmjena izbornog zakona postavljena je kao prvi zahtjev Čovićevih secesionista, a državna i vojna imovina ultimativan zahtjev kako Dodikovih separatista, tako i opozicionih partija Rs. U dosluhu sa Međunarodnim predstavnikom Schmidtom Dodik i Čović su krenuli u ofanzivu, samo različitim putevima, jedan agresivno, otimanjem, drugi hinjski, prisvajanjem…Dodik frontalno napada, a Čović djeluje  iz pozadine. Umjesto da ih onemogući, zaustavi i sankcioniše Međunarodni predstavnik Schmidt opravdava njihove zahtjeve i pruža im podršku, što državu BiH dovodi u veoma težak položaj.    

Ono što posebno teško pada i dodatno usložnjava situaciju izdajnička Trojka u težnji da sa neprijateljima države podijeli vlast pristala je na sve ultimativne zahtjeve Dodika i Čovića, predala im ključeve svih vrata. Tako sada sve ključne pozicije u državi drži dvojac Čović i Dodik, uz poslušničku asistenciju izdajničke trojke i podršku  Međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta. Sada mogu sve!

BiH nastavlja kontinuitet R BiH

Površina BiH je 51.197 km2 kopna i 12,2 km2 mora. Od te površine 54% ili 27.652 km2 je državna imovina (svojina). Do pretvorbe 1994. državna imovina se zvala društvena svojina.

Državna imovina obuhvata društvena i javna dobra i prirodna bogatstva, što je regulisano Dejtonskim ugovorom, Odlukom Ustavnog suda o pretvorbi društvene svojine, te Sporazumom o sukcesiji. Sam naziv “državna” jasno i nedvosmisleno određuje vlasništvo. Tako je u svim državama svijeta, samo u BiH nastoje promijeniti. Podijelili teritorij, sad dijele imovinu.

Po čl.1 Dejtonskog ugovora država BiH nastavlja  kontinuitet R BiH. Državna imovina je vlasništvo države BiH i vlasništvo nad državnom (i vojnom) imovinom mora ostati na državi BiH na cijelom teritoriju BiH, s tim da se pravo korištenja i raspolaganja može prenijeti na niže nivoe (entitete, kantone, opštine). 

Zakon o pretvorbi

Po Zakonu o pretvorbi društvene svojine, koji je Skupština BiH donijela 1994 (Sl. list RBiH 33/94) vlasništvo države BiH postala su: prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni kapital pravnih lica i sredstva kojima raspolažu MZ, DPO, Udruženja građana, po stanju 31.12.1991.g. 

Pokušaji RS da ozakone otimačinu

Republika srpska je već 1993.g. donijela Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Sl. list Rs 4/93). Po čl. 3. tog zakona sva društvena sredstva na teritoriju Rs postaju državna svojina, a na osnovu autentičnog tumačenja tog Zakona iz 2007 (Sl. list Rs 74/2007) izvršen je upis te imovine u zemljišne knjige (gruntovnicu / katastar) kao svojina Rs.

Zakonom o zemljišnim knjigama, koji je donesen 2002.g. definisana je podjela nadležnosti između zemljišne knjige i katastra u BiH, sa primjenom na oba entiteta. 

 Narodna skupština Rs je 29.3.2006.g usvojila i Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti. 

Nakon apela Vijeća za implementaciju mira (PIC) na vlasti Rs da ne preduzimaju nikakve jednostrane radnje u pogledu državne i vojne imovine, Narodna skupština Rs je 6.7.2010.g. razmatrala stanje državne imovine koja se nalazi na teritoriju Rs (a pod zabranom je raspolaganja od marta 2005.g po Odluci visokog predstavnika), ali su se vlasti Rs oglušile na upozorenje PIC-a i nastavile sa nezakonitim radnjama.

Nalogom Visokog predstavnika Inzka od 5.1.2011.g. zabranjene su promjene vlasništva nad državnom imovinom do konačne odluke Ustavnog suda BiH (sa naznakom da se odnosi na geodetske i imovinsko pravne odnose Rs), što vlasti Rs nisu poštovale, pa su im OHR i Vijeće za implementaciju mira poslali posebno upozorenje, ali je sve ostalo na tome.

U septembru 2011. utvrđeno je da vojna imovina u Rs ima 24 objekta, koja treba da budu uknjižena na državu BiH, a ako ne budu potrebna oružanim snagama BiH, bila bi vraćena u vlasništvo entiteta.

Nema nagodbe o državnoj imovini

Pod uticajem srpskih lobija, neki iz OHR već duže vrijeme zahtijevaju da se nagodbom (za koju nema  pravnog osnova) riješi pitanje državne imovine, i to na takav način da državi BiH pripadnu samo lokacije na kojima su državni objekti, a sve drugo pripalo bi entitetima, kantonima, opštinama, što bi značilo zakonsku verifikaciju otimačine započete tokom  agresije, a nastavljene u miru. Entiteti bi time postali vlasnici, a granice eniteta bi dobile karakter državnih granica. Time bi Republika srpska stekla status koji je BiH imala u SFRJ, a Srbija bi u BiH ušla kao u svoje dvorište, svoju kuću. Na isti način bi i opština Neum postala gruntovni vlasnik s pravom na morsku obalu i more, s mogućnošću da ih spoji sa Hrvatskom, na čemu se već duže aktivno radi. Time bi država BiH bila dotano osakaćena, jer bez imovine ne može dizati internacionalne zajmove, niti biti garant po zaduženjima.

Nastojanje OHR da vlasništvo nad imovinom prenese na entitete

OHR i Međunarodni predstavnik Schmidt pripremaju teren da se vlasništvo nad državnom imovinom prenese na entitete. Time se nastavlja sa razgradnjom države i pomaže Rs da dovrši otimačinu započetu agresijom, jer bi time entiteti postali važniji od države, koja bi izgubila ekonomsku osnovu, a time i suverenitet. Sve to se radi postupno, da se prikrije stvarna namjera. Počeo se 23.12.2009. kada je OHR završio i državnim organima predao djelimičan popis državne imovine, kojim je obuhvaćeno samo 351 km2 ili 1,27% od ukupne društveno /državne imovine BiH. U tom popisu su šume, livade, pašnjaci, dvorišta, zgrade i prirodna bogatstva (javna imovina), imovina koju je koristila JNA kao kasarne, aerodromi, zemljišta i zgrade ustanova, te imovina bivše SFRJ koja je sukcesijom dodijeljena R BiH. Popis je iskorišten kao osnova za prevare i manipulacije, koju je prvo izvršilo Vijeće ministara 2004. pogrešnom definicijom državne imovine, a OHR se, umjesto da se drži Zakona, pri legalizaciji imovine sadržane u popisu 1,27% pridržavao te definicije i time uvjetovao implementaciju mira. 

Sistem otimačine iz Srbije primijenjen u Rs

Po popisu 1910. koji je izvršila Austro-Ugarska Bošnjaci su imali 91,1% posjeda, Srbi 6%, Hrvati 2,6% i ostali 0,3%. 

Po odlasku Osmanlija 80% privatnog vlasništva držali su Muslimani, a 20% Srbi.  

Prvom agrarnom reformom 1918/1919 od Bošnjaka je oduzeto 1,286.227 ha i podijeljeno na 614.603 pretežno srpskih porodica. 

Pred agresiju na BiH, 1990.g. u državnom vlasništvu bilo je 52% zemljišta, 20% u vlasništvu muslimana, 20% u vlasništvu Srba, 8% u vlasništvu Hrvata i ostalih.

Iz Srbije su protjerali muslimane, uzeli njihovu imovinu i od tada su u područjima gdje su bili većina, postali zanemarljiva manjina. Isto im se dogodilo tokom 92-95 na području Rs. 

I nije se ostalo samo na tome. Srbija je bila s druge strane Drine, a zloupotrebom Sporazuma o specijalnim vezama uvukla se i ugnijezdila u srce Bosne, sa jasnom pretenzijom i u nastojanju da je pripoji Srbiji, ako ne drugačije, kroz Otvoreni Balkan.

Pravo vlasništva, korištenja i raspolaganja

Schmidt  je zvanični tumač Dejtonskog sporazuma i on mora ispravno tumačiti njegove podredbe. On mora razlikovati šta znači pojam “raspodijeliti” od pojma “dati na korištenje”…

Bosna i Hercegovina je legitimni nasljednik vlastite imovine nakon sukcesije SFRJ. O državnoj imovini ne može biti nikakvih pregovora. BiH državna imovina (planine, rijeke, šume…) ne smije se prepisati /upisati na entitete ili niže teritorijalne jedinice, a to Rs čini i niko je ne zaustavlja.

Entiteti ne mogu biti vlasnici te imovine, već samo korisnici, u skladu sa pravilima koje propiše država. Samo voljom državne vlasti entiteti mogu biti korisnici imovine, kojoj je država titular.

Gruntovno/ katastarsko vlasništvo i pravo korištenja i raspolaganja su različiti pojmovi.

Po zakonu o građevinskom zemljištu imovina može biti privatna i državna (društvena). Vlasništvo je pravo raspolaganja i upravljanja s imovinom, a posjedovanje je pravo korištenja po uslovima vlasnika. 

Državna imovina se na očigled svih nas rastura, a odgovorni državni organi, institucije i nosioci odgovornih funkcija šute, prave se da ne vide i reagovaće tek onda kad posao bude potpuno završen. 

Schmidt ne priprema način raspodjele imovine, već traži formu kako potvrditi pravo Rs na imovinu koju su već oteli i koju koriste.

Imovina R BiH mora biti upisana u zemljišne knjige kao državna imovina, a o svim transakcijama odlučuje Parlament BiH, u skladu sa Ustavom i zakonom. Mada je Ustavni sud potvrdio status imovine kao državotvorne, Vijeće ministara je 18.2.2013.g. po zahtjevu OHR formiralo radnu grupu za rješavanje pitanja državne i vojne imovine, što je bio nezakonit izdajnički projekat i nastavak otimačine, radi čega nije mogao biti okončan. Uprkos tome Međunarodni predstavnik Schmidt se ponovo odlučio ići tim putem i s tim ciljem formirao komisiju koja radi na pripremanju prijedloga za Vijeće ministara.

Cilj dogovora o državnoj imovini, vođenih do sada na bilo kojoj osnovi, bio je jačanje entiteta, što vodi slabljenju i uništenju države BiH, jer ako se izgubi teritorija, izgubiće se i država.

Saočesništvo Schmidta u otimačini imovine od države

Nevjerovatno da kod toliko pravnika samo je nekoliko njih obratilo pažnju i komentarisalo posljednji javni istup Međunarodnog predstavnika g. Schmidta, koji ne govori o prenosu državne i vojne imovine na korištenje, već o prenosu i podjeli, što je za ne povjerovati. 

Za razliku od naših pravnika, koji reaguju samo kad se pali alarm, kad postaje kasno, punu podršku našoj državi konstantno daje i nudi hrvatski stručnjak za međunarodno pravo bosanskog porijekla g. Sulejman Tabaković. S razlogom pozivam da pratite njegove objave po ovim pitanjima na internet portalima, FB i u TV intervjuima.

Umjesto da zaustavi i sankcioniše Dodika, Schmidt se sprema da ga dodatno kapitalno ojača i obilato nagradi, sa ciljem da udobrovolji Srbiju i Rs, koji ga ne priznaju za Međunarodnog predstavnika.

Razgovor o BiH imovini ne može se voditi a da se ne potsjetimo na Sporazum o sukcesiji, koji su prihvatile sve države bivše Jugoslavije. Sporazum o sukcesiji je potpisala država, a ne entiteti. Sa njim je zaustavljena i poništava se do tada izvršena masovna otimačina imovine pravnih i i fizičkih lica. Schmidtu je to svakako  poznato, ali zanemarljivo, jer da nije posvetio bi tom pitanju dužnu pažnju i usmjerio odgovorne. 

Po tom Sporazumu sva pokretna i nepokretna imovina koja se nalazi u državi nasljednici (na koju su građani i druge pravne osobe 31.12.1990. imale pravo) država nasljednica je dužna zaštiti i vratiti u skladu sa uspostavljenim normama i standardima međunarodnog prava, neovisno o nacionalnosti, državljanstvu, mjestu boravka i domicilu tih osoba. Svo privatno vlasništvo i stečena prava građana i drugih pravnih osoba bivše SFRJ  dužna je zaštititi država nasljednica, u skladu sa odredbama Aneksa 6 Sporazuma. Uprkos tome, BiH susjedi su zadržali sve što su mogli i čine sve da legalizuju pravo vlasništva koje su uzurpirali. 

Ako Schmidt želi pomoći oko imovine, što je i obavezan, zašto se ne posveti i Listi potraživanja za imovinom, koja je popisana na 365 stranica?…i ostavljena u arhivu.

Pitanje imovine novo staro pitanje 

Pitanje državne i vojne imovine nije novo, ono traje od nastanka Dejtonske BiH i nastanka Rs, stvorene na zločinima, genocidu i otimačini. Tu imovinu na razne načine i u različitom vidu Rs već koristi i ostaje joj samo da se to ozakoni, čime bi se stvorile i materijalne pretpostavke za izdvajanje, na čemu se konstantno radi. 

Službama OHR i Međunarodnom predstavniku je  poznato da Geodetska uprava Rs od 2011. falsifikuje gruntovne i katastarske knjige, nezakonito preknjižava imovinu sa države i stvarnih vlasnika na entitet i nove vlasnike i ne samo da ih nisu zaustavili, sankcionisali, već im Schmidt daje obećanja da će izvršiti raspodjelu imovine, iako ne postoji i još  nije donsen Zakon o imovini i zakoni koji iz njega poizilaze (zakon o šumama, vodama…). 

U decembru 2015. grupa bh intelektualaca predložila je Zakon o korištenju i upravljanju imovinom u državnoj svojini (čija vrijednost je tada procijenjena preko 100 milijardi KM), ali je taj prijedlog naprosto nestao ili je zaboravljen.

Skretanje pažnje na visok unutarnji i vanjski dug Rs, o kojem se mnogo govori, a koji iznosi preko 6 miljardi KM, prije svega ima za cilj da preusmjeri pažnju sa realizacije programa secesije, u koji je Srbija duboko uključena, jer pokušava sa okupiranim područjem BiH kompenzirati izgubljeno Kosovo. Svi koji misle da je dug Rs najveća briga vlasti Rs, su duboko u zabludi, jer Rs ima više opcija za pokriće duga i koristiće ih kada se za to ukaže potreba.

Razumnim je bilo dovoljno vidjeti Vučićev smiješak u Donjoj Gradini, kada je Dodik u svom obraćanju najavio izdvajanje Rs iz BiH i pripajanje R Srbiji.Taj smješak je jasna potvrda ne samo suglasnosti u stavovima Dodika i Vučića po tom pitanju, već vidljiv dokaz opsjednutosti velikog vođe nadom da se počinje ispunjavati san o stvaranju Velike Srbije i da bi baš on bio njen tvorac i otac.

Etničko čišćenje Bošnjaka sa okupiranog područja na kome je formirana Rs, izvršeno tokom agresije 92-95, nastavljeno je etničkim državljanstvom, donošenjem Zakona o premjeru i katastru Rs (po kom se “sumnjive” greške Uprave, kao u opštini Milići, mogu rješavati samo Upravnim sporom, što je za dijasporu skoro nemoguće) i donošenjem Zakona o porezu na nepokretnosti (koji je stupio na snagu 2012. g.), sa kojim su vlasnici obavezani da lično prijave imovinu, a 

Upravi prihoda Rs dato pravo (u slučaju neplaćanja poreza) da pristupi prinudnoj naplati i stavi hipoteku na nekretnine.

Po Zakonu o premjeru i katastru Rs iz 2018.g. građanima je određen rok 45 dana da obave obilježavanje parcela sa susjedima u prisustvu, što je za mnoge u dijaspori i sada neizvodljivo. Ako vlasnici ne obilježe zemlju, zemlja će biti upisana na Rs, što predstavlja klasični vid otimačine, gori nego u ratu. I još, za one koji ne obilježi granične tačke parcele predviđena je kazna od 200 do 1.000 KM. Primjer je opština Ljubinje, gdje je to oglašeno na oglasnoj tabli Mjesne zajednice.

Ponovo potsjećamo da je imovina u SFRJ bila društvena, a pretvorbom pretvorena u državnu imovinu. Tu imovinu čine opšta dobra (zrak, vode u rijekama, jezerima i moru, morska obala), javna dobra  (javni putevi, ulice, trgovi, na koja se nema prava vlasništva, već samo raspolaganja, tako da služe svima pod jednakim uslovima) i dobra od opšteg interesa (poljoprivredna zemljišta, šume, šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet), za koje se pravo vlasništva i pravo raspolaganja mora urediti posebnim zakonom. Na tu imovinu, koja pripada svim građanima zemlje, ni jedno fizičko i pravno lice ne može ostvariti pravo vlasništva. Visoki predstavnik i njegov tim eksperata moraju sve ovo imati u vidu, u toku pripreme prijedloga o korištenju državne imovine, na kojem rade. 

Visoki predstavnik Schmidt daje izjave o imovini koje uznemiravaju i plaše…On traži način da državu ostavi bez imovine, pa tvrdi da pitanje imovine nije riješeno u Dejtonu i da ga treba riješiti. U tom cilju formirao tehničko- pravni expertni tim, koji je samo je kamuflaža za ono što je već odlučio uraditi.

O državnoj imovini se ponovo šuti. Ako prepustimo Schmidtu, ostaćemo i bez imovine i bez države.

Schmidtova trgovina sa državnom imovinom je trgovina sa državom i nama u državi. Umjesto da spriječava nezakonito korištenje državne imovine, radi na vraćanju prisvojenog i otetog, Međunarodni predstavnik priprema prenos državne imovine na entitete i niže teritorijalne jedinice, čime se odbranjeni dio suvereniteta prenosi na entitete i slabi država. To mu ne smijemo dozvoliti!

Burlington, 15.06. 2023          Zijad Bećirevic

Related posts

Gospodine Inzko čovjek može nanijeti zlo drugima ne samo aktivnošću nego i neaktivnošću

Editor

Bugajski upozorava: Rusija spremna i na sukob u BiH

BHD Info Desk Administrator

Akademik Esad Duraković: “Zar ne vidite da se RS nalazi pred otcjepljenjem?

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment