Država BiH i njena imovina je na udaru jačem nego ikad do sada. Vjeruje se da je jedan od ključnih razloga za smjenu Visokog predstavnika Schmidta suprostavljanje entitetskim zahtjevima za podjelu državne imovine, što je dijelom kompatibilono sa američkom strategijom za Balkan.
Napadi na državu BiH, njenu imovinu i imovinu njenih građana traju godinama, a posljednjih mjeseci su intezivirani i postali ultimativni. Imovina države BiH se ovaj put napada frontalno; združeno je napadaju srpski i hrvatski secesionisti sa Dodikom i Čovićem uz podršku Srbije, Hrvatske, dijela EU i dijelom administracije SAD. Rs prijeti otcjepljenjem, a HDZ BiH obnovom Herceg Bosne. U paketu njihovih zahtjeva su: izmjena izbornog zakona po zahtjevu HDZ BiH, ukidanje ili ograničavanje mandata OHR-a, ograničavanje mandata i ukidanje Bosnkih ovlasti Visokog predstavnika, progon stranih sudija iz Ustavnog suda BiH,…a prva ciljana meta je državna imovina…Ili će se država BiH odreći svoje imovine u korist entiteta ili je neće biti?
Od nastanka Dejtonske BiH srpski i hrvatski separatisti teže ukinuti OHR, mada je jedan od ključnih uslova za ukidanje OHR ispunjenje uslova “5+2” koje je postavilo Vijeće za implementaciju mira (PIC.a): Prihvatljivo i održivo rješenje za raspodjelu imovine i vojne imovine između države i drugih razina vlasti.
Javna je tajna da u ladicama Christiana Schmidta već ima rješenje za podjelu državne imovine ali ga nije imao hrabrosti nametnuti, jer ni za njega nije prihvatljivo. A nije prihvatljivo jer se svaki razgovor o imovini države BiH, bez obzira na kom nivou i sa kojim učesnicima, mora se zasnivati na konstanti da je država titular imovine, što je presudom potvrdio i Ustavni sud BiH, ali se to od strane vlasti Rs osporava.
Umjesto vraćanje otetog pojačani nasrtaji na imovinu
Svaki razgovor o državnoj imovini države BiH do sada vođen ili odgođen, prihvćen ili odbijen, vodio je u pogrešnom smjeru.
Umjesto da se govori o vraćanju i obeštećenju za do sada oteto i opljačkano, zbog različitih vrsta pritisaka i prijetnji država BiH je prisiljena da se brani od novih nasrtaja na njenu imovnu i imovinska prava. I to traje od nastanka Kraljevine SHS do danas.
Napadi Rs na državnu imovinu BiH traju od dana agresije 90-tih do danas. U tom cilju NS Rs usvojila je više zakona i odluka o nepokretnoj imovini u težnji da se preuzme kontrola nad državnim poljoprivrednim zemljištem, šumana, energetskim resursima, putevima, uprkos tome što je Ustavni sud BiH presudio da je država BiH jedini titular (vlasnik) državne imovine, te da enititeti i drugi niži nivoi vlasti nemaju pravo da je prisvajaju. Iz toga proizilazi da vlasništvo nad državnom i vojnom imovinom mora ostati na državi na cijelom području BiH, s tim da se pravo raspolaganja i korištenja može prenositi na niže teritorijalne jedinice- entitete,…
Pojačani udari nakon proboja graničnog prelaza Gradiška
Nakon proboja graničnog prolaza na novom mostu u Gradišci Dodik i Čović združenim snagama još snažnije nastavljaju udar na BiH državu da je oslabe, rasture, podijele…Ako joj još uzmu imovinu – nema države. Probosansku Trojku su oborili na koljena i sada imaju otvoren put za nove zahtijeve za koje uspješno lobiraju.
Znaju li Trojkaši gdje će srpski i hrvatski separatisti sada udariti? Znaju li – da je to državna imovina? Znaju li kako će je i čime braniti? Kako će imovinu koja je već uzurpirana i uknjižena u gruntovne knjige Rs vratiti državi ? Umjesto otpora koji je obavezujući sve veći broj odgovornih koji participaru u vlasti samo sliježe ramenima.
Jedini titular i vlasnik imovine je Država BiH, a njeno vlasništvo proizilazi iz državnog kontinuiteta koji traje od 9-tog stoljeća. Državna imovina je njen resurs i osnova teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Raspolažući sa imovinom država omogućuje tok ekonomskog i društvenog života u zemlji. Bez imovine nema ni države,..
Lobiranje je Dodiku ne samo vratilo izgubljenu moć u sudskom procesu, već ga dodatno osnažilo, pa zajedno sa Čovićem maksimalizira njihove težnje usmjerene protiv države BiH. Sada traže smjenu ili ograničavanje mandata i ovlaštenja visokog predstavnika, ukidanje OHR-a, gašenje PIC-a, izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH,
izborni zakon po modelu HDZ-e, treći entitet, podjelu državne imovine,…Imovina je prioritet i preduslov za nove korake na putu secesije, pa Dodik preko lobija u SAD pokušava ostvariti ono što uzurpacijom i kršenjem zakona do sada nije bilo moguće.
A pljačka državne imovine i imovine bošnjačkih građana BiH traje stoljećima. Na to treba dokumentovano podsjećati sve one iz Međunarodne zajednice koji na bilo koji način pokušavaju državu imovinu uzeti od države i prenijeti na niže nivoe u BiH ili druge interesante, podsjećati ih naročito na:
11 genocida nad Bošnjacima koji su svaki put rezultirali progonom i otimačinom njihove imovine,
agrarnu reformu za Kraljevine SHS, kada je Bošljacima oduzeta imovina koja čini 23% ukupne površine BiH,
otimanje zemlje od Bošnjaka mjerama agrarne reforme , exproprijacije, uzurpacije, nacionalizacije…u vrijeme Titove Jugoslavije,
otimačinu i uzurpaciju imovine od 1992-1995. od prognanih Bošnjaka i Hrvata sa područja na kom je formirana Rs, otimanje imovine tokom 30 godina Dejtonske BiH…
Pljačka imovine za vrijeme Kraljevine SHS
Po gruntovnom stanju u Bosni i Hercegovini utvrđenom po popisu 1910. koji je izvršila Austro – Ugarska Bošnjaci su imali 91,1% posjeda, Srbi 6%, Hrvati 2,6% i ostali 0,3%. Zato se odmah počelo s otimačinom.
Prvom agrarnom reformom 1918. i 1919. Bošnjacima je oduzeto 1,175.305 ha poljoprivrednog i šumskog zemljišta, a od akcionarskih društava, banaka i drugih institucija oduzeto je 110.922 ha ili ukupno 1,286.227 ha, što čini 23,0% ukupne površine BiH. Od te otete zemlje 1918/1919 dodijeljeno je srpskim familijama 249.518 ha, kojim je 1 milion Srba postao vlasnikom bošnjačke zemlje.
A agrarna reforma je bila samo jedan od načina otimačine kojim je mijenjan vlasnički karakter za vrijeme Kraljevine SHS, Austro-ugrske monarhije, za Titove Jugoslavije.
Podjela imovine bivše Jugoslavije
Osnovno polazište pri formiranju modela za korištenje državne imovine u Dejtonskoj BiH bio je Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ.
Po Sporazumu o sukcesiji SFRJ, koji se primjenjuje od
2001.godine, državna imovina bivše SFRJ vrijedna $260 miliona raspoređena je na države nasljednice u srazmjeru: SRJ 39,5%, Hrvatskoj 23,5%, BiH 15%, Sloveniji 14%, Makedoniji 8%. Iz same riječi državna imovina i neupućenom je jasno da je to imovina u vlasništvu države.
Na isti način kako je pitanje imovine riješeno u drugim republikama bivše Jugoslavije trebalo je biti i u BiH. O tome postoji i na to upućuje odluka Ustavnog suda BiH, koja je konačna.Tako je po Sporazumu o pitanjima sukcesije iz 2001. imovina nasljeđena od Jugoslavije u Srbiji pripala Republici Srbiji kao državi sukcesoru, a u Hrvatskoj Republici Hrvatskoj kao teritorijalnom sljedniku. Na sličan način to je urađeno u Makedoniji i Crnoj Gori.
Šteta nanesena državi BiH agresijom 90-tih
Šteta nanesena državi BiH i njenom narodu tokom agresije 90-tih je višestruka, ljudska i materijalna, do sada ne nadoknadiva. BiH privreda je potpuno razorena. Industrijska postrojenja uništena 45%, a rafinerije i energetska postrojenja 75%. Najveći stradalnici opet Bošnjaci.
Po prvim procjenama šteta od rata bila je $80 miljardi i do sada agresori nisu osuđeni da je plate. Uništeno je 500.000 domova (kuća za stanovanje), 65% preduzeća je opljačkano i uništeno, mnoge porodice ostale bez ijednog zaposlenog, 1.300.000 građana (pretežno Bošnjaka) je raseljeno u preko 100 zemalja svijeta, 1.000.000 je raseljenu BiH, 50.000 su trajni invalidi, ostalo je 25.000 siročadi. Konačna procjena za direktne i indirektne štete nanesene agresijom nikad nije utvrđena, iako je formirana Komisija za utvrđivanje ratnih šteta, jer nije postignut dogovor o metodologiji za procjenu. Nije nađen modus za štete kao što su ljudske žrtve, ranjavanja, silovanja, terorisanje, uništenje sakralnih i kulturno- historijskih spomenika. Haškim presudama do sada nisu obeštećeni ni država BiH ni građani. A kada je SR Jugoslavija tokom intervencije NATO od dželata postala žrtva, trebalo im je svega desetak dana za Uredbu o utvrđivanju ratne štete.
Nikad do sada država BiH i njeni građani nisu obeštećeni, a iz formalnih razloga odbačena je i tužba BiH protiv Jugoslavije (Srbije i C.Gore) za isplatu ratne štete.
Po tužbi BiH protiv SR Jugoslavije, koja je odbačena, šteta je procijenjena na 350 milijardi američkih dolara. Ne treba zaboraviti da su neposredno pred donošenje Haške presude javnosti potureni podaci Informativnog centra BiH koje je saopštio Mirsad Tokača, sa kojim je broj poginulih sa oko 220.000 sveden na 93.837, što je na određen način prejudiciralo sudski epilog tužbe.
MZ-a u BiH ne samo dado sada nije osudila agresore za pljačku tokom agresije već šutke prelazi preko radnji koje konstantno preduzimaju u težnji da se rat registruje kao građanski i izjednače krivice. A krivica agresora i branitelja od agresije su neuporedive.
Prema procjenama Foruma Hr iz 2006.g. krivicu za rat u BiH snose Srbi 70%, vanjski faktor (MZ) 16%, a dijelom Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci…
Nastavak otimačine u Dejtonskoj BiH
Sa agresijoim na BiH počela je otimačina državne imovine, nastavljena u Rs, dijelom u FBiH, traje i danas, a ovih mjeseci vodi se intenzivna kampanja na unutarnjem i vanjskom planu, da se otimačina okonča i legalizira.
Pljačkanje državne i privatne imovine u BiH izvršeno tokom agresije 90-tih nastavljeno je etapno i uslovima Dejtonskog mira. U tom cilju trebalo je primjeniti nove metode za otimačinu.Tako je odlukom Vijeća ministara iz 2004.g. rečeno da državna imovina ne obuhvata onu koju smo zvali društvena, a to u sličnom tonu nastavlja i OHR preko Vijeća za implementaciju mira (PIC-a).
Iako je Ustavni sud BIH potvrdio status imovine kao državne, Vijeće ministara je 18.2.2013. formiralo radnu grupu da rješava pitanje državne i vojne imovine, mada se tim projektom slabi i uništava država.
Uprkos tome što su OHR i PIC zabranili sve promjene vlasništva nad državnom imovinom do konačne odluke Ustavnog suda BiH NS RS je 29.3.2006.g. usvojila novi Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti, koji je stupio na snagu 27.4.2006.g.
Podsjećamo da je OHR izvršio djelimičan popis državne imovine i spisak 23.12.2009. predao državi BiH. Tim popisom obuhvaćene su zgrade, šume, livade, pašnjaci, zemljišta, dvorišta…ali samo na 351 km2, što čini svega 1,27% ukupne površine BiH. U ovih 1,27% popisane imovine spada imovina koju je koristila JNA kao kasarne, aerodromi, zemljišta i zgrade ustanova R BiH, te imovina koja je sukcesijom dodijeljena R BiH. Ovim popisom nije obuhvaćena društvena imovina, čime su stvoreni uslovi za nastavak pljačke.
Legalizacijom samo 1,27% imovine OHR verificira pljačku 98% imovine u Rs koju je agresor- Rs otela od države BiH prije Dejtona. To je u Rs urađeno donošenjem Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu (Sl. list Rs 4/93). Time je sva ta imovina postala vlasništvo Rs a ne opština, i to “države” Rs koja tada nije postojala. Ovo je bila samo jedna faza u nastavku pljačke i otimačine državne imovine, koju i dalje omogućuje Odluka Vijeća ministara.
Visoki predstavnik Schmidt je dugo radio na pripremi Zakona o državnoj imovini. U tom cilju formirana je i komisija, koja je dugo radila, ali je spriječena da završi svoj posao, jer to nije odgovaralo vlastima Rs, koje su svu imovinu na području Rs već uknjižile u svoj katastar kao svoju imovinu, a nije odgovaralo ni nekima u FBiH koji su je prisvajali. Pitanje državne imovine je aktuelizirano projektom Južne interkonekcije, ali ga visoki predstavnik Schmidt nije smio okončati, već ga ostavlja kao vruć krompir svome nasljedniku.
Po svemu do sada može se pretpostaviti da će se uz posredovanje MZ-e – SAD, EU…državi BiH i Bošnjcima- najbrojnijem narodu BiH dogoditi isto što se događalo u prethona dva stoljeća?
O državnoj imovini se ne može pregovarati
Država BiH raspolaže sa 51.209 km2 prostora od čega 51.197 km2 kopna i 12,2 km2 mora. Po zvaničnim evidencijama 27.652 km2 od 51.197 km2 je državna svojina, koja se prije pretvorbe 1994. zvala “društvena svojina”.
Ustavi sud BiH je početkom 2020.g. donio odluku po kojoj su šume, rijeke i poljoprivredno zemljište vlasništvo države.
Rs je već 1993. donijela Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Sl. list RS 4/93) po kojem je sva društvena sredstva na teritoriju Rs postaju državna svojina. Na osnovu “autentičnog” tumačenju tog zakona iz 2007.g. sva ta imovina je upisana u zemljišne knjige (katastar- gruntovnicu) kao imovina Rs, što je nezakonito obzirom da je na snazi Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je donio visoki predstavnik Paddy Ashdown upravo iz razloga da spriječi knjiženje te imovine na niže razine vlasti.
Iz Rs konstantno se govori da po Dejtonskom sporazumu imovina pripada entitetima, a prešućuje činjenica da po čl. 1 Dejtonskog sporazuma BiH nastavlja kontinuitet R BiH .
Državna imovina u BiH obuhvata prirodna bogatstva, društvena i javna dobra, što je regulisano Sporazumom o sukcesiji, Dejtonom ugovorom, a potvrđeno Odlukom o pretvorbi društvene svojine koju je 1994. donio Ustavni sud BiH (Sl. list RBiH 33/94).
Nepokretna i pokretna imovina pripada državi na kojoj se nalazila u momentu kada je država proglasila nezavisnost.
Vlasništvo je pravo upravljanja i raspolaganja sa imovinom, a posjedovanje je pravo korištenja po uslovima vlasnika. Imovina države BiH mora biti upisana u zemljišne knjige kao državna imovina, a o svim transakcijama odljučuje državni Parlament.
O državnoj imovini BiH ne može se pregovarati, jer BiH je legitimni nasljednik svoje imovine nakon sukcesije SFRJ. Uprkos tome iz MZ-e se upućuje na dogovor o državnoj imovini, što izaziva sumnju i strah da je cilj takvog dogovora uništenje države BiH, ali i Bošnjaka kao naroda, jer bez državnog teritorija nema ni države. Entiteti ne mogu biti vlasnici već samo korisnici, po pravilima koje propiše država. Ali i to se može okrenuti, ako pravda padne pod nepravdom, kao bezbroj puta do sada.
Imovina se mora rješavati pravno, a ne pristrasno politički, kako se uporno pokušava. Traže se modusi, želi se legalizirati pljačka izvršena tokom i nakon agresije. U miru se pljačka nastavlja i po modelu “ti meni malo države” ja tebi malo imovine..a time se finalizira etno-teritorijalni model podjele BiH. Katastarske i gruntovne knjige u Rs su prepravljene. Dodik je svu imovinu na teritoriju Rs proglasio vlasništvom Rs.
Iz OHR su se ranije mogla čuti mišljenja van svakog razuma da se vlasništvo nad državnom imovinom treba sa BiH prenijeti na entitete. OHR je prejudicirao ustavna rješenja o imovini, te time pomagao razgradnju BiH. Da se to dogodilo država bi izgubila svoj suverenitet i ekonomsku osnovu a entiteti postali važniji od države.
Podsjećamo da se državna imovina do pretvorbe 1994. zvala društvena svojina. Po zakonu o pretvorbi društvene svojine, koji je donijela Skupština BiH 1994 ( Sl. List RBiH 33-94) vlasništvo države BiH su: prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni kapital pravnih lica po stanju 31.12.1991.. te sredstva kojima su raspolagale MZ, DPO, Udruženja građana, PO.
Bošnjaci su opet pred ultimatumom, kao 1992. kada su morali predati oružje, da nestanu, a sada se sa raznih strana vrši pritisak da predaju imovinu. Da entiteti postanu vlasnici državne imovine, što znači da bi time entiteti postali države, a entitetske granice dobile bi karakter državnih granica. Time bi Rs dobila status koji je BiH imala u SFRJ.
Napad na državnu imovinu je napad na državu. O nama ovisi dali ćemo pognuti glavu i dopustiti im da završe započeto ili ćemo podići glavu i dati do znanja da postojimo. Protesti pred zgradom OHR održani 2.6. nisu okupili željeni broj građana ali su ipak bili pozdravna poruka Schmidtovom nasljedniku i opomena mešetarima iz MZ-e da se ne igraju vatrom.
Burlington 3.6. 2026 Zijad Bećirević
