Nakon 30 godina Međunarodna zajednica pod pritiskom SAD mijenja odnos prema Bosni i Hercegovini
Trideset godina Evropska unija gleda kako se Bosna i Hercegovina bori sa stegama koje su joj nametnute u Dejtonu dejtonskom luđačkom košuljom, insistira na dogovoru triju dijametralno suprostavljenih strana, i traži reforme a ne preduzima ništa da pomogne Bosni i Hercegovini da se pomjeri sa mrtve tačke. Sve to s dozom uzdržanosti pratio je tvorac dejtonskog kaveza- SAD-e, kojima su svi u BiH zahvalni što su zaustavili krvoproliće, ali se kroz tok mirovnog procesa očekivalo više, barem da se obuzdaju agresori, zatvore pukotine i poprave propusti sa kojima se teško može ići dalje. Iako su uzroci i posljedice takvog odnosa svima i sada vidljive, to se nije dogodilo, pa je BiH bila sve manje u fokusu, prepuštena sama sebi i onima koji je ruše. Time je ostavljen slobodan prostor za djelovanje srpskih i hrvatskih separatista predvođenih Dodikom i Čovićem, koji već 20 godina neometano djeluju, blokiraju strateški pravac prema EU i NATO savezu i ozbiljno dovode u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine kakva je stvorena u Dejtonu.
Zaokret u američkoj politici prema BiH
Nova administracija SAD-a nezadovoljna onim što je EU postigla u BiH preko PIC-a i visokih predstavnika koje je postavljala, odlučila se preuzeti njenu ulogu. Pred održavanje sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, na kojoj Visoki predstavnik podnosi svoj šestomjesečni izvještaj o napretku, Banja Luku je posjetio najstariji sin predsjednika Trumpa Donald Trump Jr. sastao se sa predstavnicima Rs i Dodikom. Ta nenadana posjeta uznemirila je javnost i izazvala različite komentare. Da li je bio dio rješenja ili je došao na muštuluk? Jer toj posjeti je prethodilo lobiranje u korist Dodika i Rs koje je rezultiralo Dodikovom rehabilitacijom. Iako nema naznaka da se tada razgovaralo o radu Visokog predstavnika, kojeg Rs ne priznaje, odmah po tom na Vijeću sigurnosti UN-a Visoki predstavnik Christian Schmidt najavio je ostavku na funkciju visokog predstavnika, na kojoj je proveo nepunih 5 godina. A samo par dana ranije u svom obraćanju bh javnosti Schmidt je govorio šta su prioriteti na kojima namjerava raditi, što navodi na sumnju da je njegova ostavka iznuđena. Mada on tvrdi da je ostavka njegova odluka, ova vijest je imala veliki odjek, između ostalog i iz razloga što ni jedan bošnjački lider osim ambasadora Lamumdžije o smjeni visokog predstavnika nije ništa znao.
Dodikovo lobiranje u Americi je očitio dalo rezultate, jer se umjesto sa Sarajevom razgovaralo i dogovaralo sa Banja Lukom, čime se još više udara na status i ugled države.
Kako se vidi odlazak Schmidta bio je neminovan. Morao je da ode ne samo zbog dogovora Rs sa Amerikancima. Zasmetao je. Dodikovi lobisti uspjeli su nametnuti tezu da je Schmidt nelegitiman, ali je odbačen njihov zahtjev da se ponište zakoni i odluke koje je on donio, jer bio bi to politički sunovrat. Država BiH i njeni građani mogu biti sretni što odlazi, jer tako iza njega ostaje manje zla i manje koristi za one kojima je povlađivao.
Do sada je BiH dočekala i ispratila više visokih predstavnika, ali nikad do sada sa tolikom zabrinutošću i pažnjom.
SAD mijenjaju kormilara Dejtonske BiH
Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a održanoj 12.5. o.g., na kojoj je Visoki predstavnik Christian Schmidt podnio šestomjesečni izvještaj o stanju u BiH, Međunarodna misija u BiH najavila je prelaz u novu fazu mirovnog procesa koja predstavlja ultimativan zahtjev da domaći lideri moraju preuzeti BiH.To je u svom kratkom obraćanju saopštila američka predstavnica Tammy Bruce. Podržala je OHR, podsjetila na jaku podršku SAD-a suverenitetu države i građana BiH, najavila promjenu kormilara i rekla da bi zadatak njegovog nasljednika bio da ovlasti koje ima prenese na domaće institucije i lidere.
Imenovanje novog visokog predstavnika, za kojeg i SAD-e imaju više kandidata, predviđeno je do kraja juna. Prema riječima Tammy Bruce novi visoki predstavnik imaće znatno uža ovlaštenja od svojih prethodnika. Ove najave pokazuju da BiH nije ostavljena, ali teško pada saznanje se državi radi iza leđa; pravi se ozbiljan zaokret a ni institucije ni lidari bošnjački o tome nisu ništa znali. Ambasador BiH u UN-a Zlatko Lagumdžija pokušava to predstaviti drugačije, ali je jasno da su bosanska vanjska i unutarnja politika pale na ispitu. Ovo bi trebala biti dobra pouka, koju ćemo dobro platiti, ali nešto i naučiti.
Sada kada odlazi, neki i hvale Schmidta, mada je i on kao njegov prethodnik Valentin Inzko kada se od njega očekivalo da bude preduzimljiv i djeluje, često ostajao po strani i bio pasivan.
I dok se nastavljaju razgovori o postavljenju novog visokog predstavnika, iz Rs se ide korak dalje. Dodik ohrabren podrškom iz SAD-a najavljuje da će po Schmidtovom odlasku u paketu tražiti poništenju zakona i odluka koje je Schmidt donio u toku svog mandata.
Podrška državi ili entiteskom separatimu?
Zaokret koji SAD-e prave prema BiH je potpuno neočekivan. Ne samo što zbunjuje već i zabrinjava jer rehabilituje Dodika i daje podsticaj srpskom separatizmu.
Svima je poznato da Milorad Dodik i Dragan Čović predvode srpske i hrvatske separatiste i udruženo rade na rušenju BiH. Zbog antidržavnog djelovanja i nepoštivanja odluka Visokog predstavnika Sud BiH je Dodika ( koji je već bio pod američkim sankcijama) osudio na godinu dana zatvora (koju je on otkupio), smijenjen je sa svih funkcija, ali ih i dalje neovlašteno obavlja, predstavlja Rs u zemlji i van nje. Na iznenađenje svih u BiH i regiji EU, SAD-e su Dodika ne samo oslobodile sankcija već ga rehabilitovale a neki misle i prisilile Visokog predstavnika Schmidta (koji je bio glavna prepreka Dodikovom i Čovićevom separatizmu) da podnese ostavku. I ne samo što Schmidt odlazi, već ga po nekim nepotvrđenim najavama treba zamijeniti Rod Blagojevich, koji je kao lobista najzaslužniji za Dodikovu rehabilitaciju.
Sve ovo ima veliki odraz na opšte stanje u BiH. Političke prilike u BiH i nakon tri desetljeća nisu puno bolje. Etničke podjele ne samo da nisu prevaziđene već se produbljuju. Do sada su SAD-e podržavale jedinstvenu i suverenu BiH u njenim granicama; prema posljednjim zvaničnim izjavama podržavaju je i dalje, ali rehabilitacija Dodika za kojeg znaju šta radi i čemu teži, izaziva negodovanje i nevjericu. Naročito ako se pokaže da na izbor Schmidovog nasljenika ima uticaj isti lobi koji je Dodiku produžio politički život.
Prije 31 godinu Dejtonskim sprazumom je okončan rat, zaustavljena agresija na BiH koja je trajala od 1992. do 1995. godine. Zemlje EU, SAD-a i skoro svi u svijetu znaju da su prvo Srbija a po tom Hrvatska napale Bosnu i Hercegovinu, nad Bošnjacima su počinjeni strašni zločini, a u više bh gradova je počinjen genocid, mada presudama sudova zvanično priznat samo u Srebrenici.
Mirovnim sporazumom potpisanim u Dejtonu država je podijeljena na dva eniteta i distrikt Brčko. Žrtva agresije nije obeštećena, već dodatno oštećena, a agresori nagrađeni. Državi BiH je oduzet status Republike, a dat srpskom entitetu Rs, koji je instaliran na 49% bh teritorija sa prefiksom “srpska”, s kojeg su protjerani skoro svi Bošnjaci i Hrvati. Time se dalo do znanja da je to dominantno pravo Srba. Kako drugačije shvatiti nego “u znak zahvalnosti za počinjeno”. Ni hrvatski agresor nije ostao praznih šaka. Nije mogao zadržati Herceg Bosnu, stvorenu UZP-om, ali mu je dozvoljeno da etnički očisti područja srpskih krajina, sa teritorija Hrvatske protjera skoro sve Srbe i zaokruži državni teritorij. Uz takav dar Hrvatima dati i entitet, obnoviti Herceg Bosnu ostvarenu UZP-om, nije bilo razumno ni za MZ-u koja im je u dobroj mjeri i danas naklonjena. Naravno Hrvati od toga nisu odustali i čekaju da se stvore povoljni uslovi, u čemu im istrajno pomažu Dodikovi separatisti iz Rs.
Ako je prije 31 godinu iz bilo kog razloga koji je trebalo uvažiti u Dejtonu pri zaključenju Dejtonskog sporazuma nagrađena Rs iako je izvršila teške zločine i genocid, sada je priliku da se to popravi i zaustavi secesija koju Rs nastavlja i u uslovima mira.
Ne samo da mirovnim sporazumom Bošnjaci kao žrtva agresije nisu obeštećeni ni u kom vidu, već su nasuprot tome ostavljeni pod kontrolu srpskih i hrvatskih agresora, Srbije i Hrvatske, koje se i danas otvoreno miješaju u unutarnje stvari i pokušavaju ostvariti ciljeve koji nisu ostvareni tokom agresije. Svih ovih 30 postdejtonskih godina vladaju bosanskim nebom i slobodno gaze bosansku zemlju.
U posljednje vrijeme je sve veći broj onih koji vjeruju da je BiH moguća samo sa tri entiteta, pri tome neće da znaju da bi time BiH između svoja tri naroda produbila rovove i izgubila svoju najveću vrijednost, svoj multietnmički karakter, koji je matrica i za održivu, naprednu i uspješnu EU. Etnički podjeljena na tri entiteta BiH bi bila još više izložena separatističkim udarima iznutra i izvana, s ciljem se pripoje Srbiji i Hrvatskoj.
Opšte je poznato da SAD-e ne mijenjaju strateške pravce svog djelovanja bez obzira da li su dominantni Republikanci ili Demokrate, šta nam daje uvjerenje da će SAD i dalje podržavati jedinstvenu, multietničku, suverenu BiH. Trenutna promjena kursa američke diplomatije je rezultat nezadovoljstva sa onim što su na implementaciji mirovnog procesa do sada postigli Evropljani.
Nagrada srpskom i hrvatskom separatizmu?
Trideset jednu godinu kasnije SAD nastavljaju nagrađivati agresore iz 90-tih. Rs prepuštaju secesionisti Dodiku, dokazanom neprijatelju države, da može dovršiti ono što su započeli a nisu ostvarili 90-tih. Hrvate ne sprečavaju u stvaranju preduslova za treći entitet u gabaritima Herceg Bosne, koja je stvarana zločinima nad Bošnjacima koje je Haški sud okvalifikovao kao UZP.
Restartovanjem Dodika SAD-e kumuju jačoj vezi Rs sa Srbijom i Rusijom, iako znaju da to omogućuje srpskim i hrvatskim seperatistima sa Dodikom i Čovićem da još slobodnije nastave dalje korake na putu do Velike Srbije i Velike Hrvatske. Ostaje nepoznato da li je to rezltat nagodbe koju je Rod Blagojević napravio, koja je je cijena za to i ko će je platiti?
Iako je više nego očito da je Dodik preko lobija u Americi uspio ne samo da rehabilituje sebe, već eliminiše Schmidta sa funkcije Visokog predstavnika i do nogu potuče Trojku, Trojka se i dalje hvali uspjehom i najavljuje Dodikov potpuni fijasko.
Iako su Schmidta s razlogom kritikovali što je suzpendovao Ustav na 24 h kako bi napravio pogodnosti Hrvatima, puštao Dodiku da radi šta hoće i bježao od Rs ko đavo od krsta, jer su ga osporavali, neki sada obrću stvari i tvrde da je dajući ostavku Upravnom odboru PIC-a Schmidt uradio historijski posao. Prebacio je odgovornost i vruć krompir gurnuo u ruke Briselu i Londonu, sa kojima će BiH biti potpuno zaštićena od onih koji je razbijaju. Pri tome idu još dalje s tvrdnjom da je svojom ostavkom Schmidt spasio OHR i PIC i sačuvao ih kao čuvare Dejtona.
Dodik je već u startu Schmidta proglasio turistom i protjetao ga iz Rs, a sada i iz FBiH, iz države. Iako je samo nekoliko dana ranije najavio prioritete svog rada do kraja svog mandata, neočekivano je podnio ostavku…
Kao mogući nasljednici Schmidta pominju se dvojica Italijana, a jedan od njih je italijanski diplomata Emanuel Gioffre, spominje se kanađanin, britanac, a po nekim nagovještajima najavljuje ustoličenje Roda Blagojevića, bivšeg guvernera Ilinoisa, iako je odgovarao za kriminal…Naravno o tome debate i rasprave tek slijede.
Ne mali broj je onih koji misle da nakon 31 godinu treba ukinuti ne samo funkciju visokog predstavnika već i OHR. Predstavnik Kine u UN smatra da ovo treba biti posljednji izbor u trajanju ne dužem od jedne godine.
Uzdaj se use i u svoje kljuse
BiH se ne može osloboditi stega dok za procese koji se vode ne preuzme odgovornost u svoje ruke. Sve dok čekamo i tražimo pomoć drugih, prije svega od SAD, a sami ne činimo što bi trebali, ne možemo ostvariti ozbiljniji napredak i odbraniti suverenitet. U svakom slučaju trebamo znati da svaka pomoć od drugih, dolazi pod uslovima onih koji je daju, a to vodi ovisnosti, poslušnosti i pokornstvu.
Zahvalni smo SAD što u uslovima složenih političkih i ratnih prilika u svijetu posvećuje svoju pažnju BiH, ali podrška srpskim separatistima protiv države BiH nije ono što građani BiH trebaju. Saveznike treba sačuvati, oni su dragocjeni, ali po onoj narodnoj – Uzdaj se use i svoje kljuse!
Po nekim komentarima razlog Schmitove ostavke je Južna interkonekcija, za koji SAD imaju interes, što je bez osnova, jer Schmid je već ranije okaljan od strane Rs a možda i Rusije. Suspenzija ustava BiH na 24h sa kojom je Hrvatima dao vlast je najgori njegov potez..
O južnoj interkonekciji se govori kao da je to za BiH blagoslov od Boga, a za SAD neki ogroman interes. U nekom smislu su zainteresirani, ali to mogu dobiti na skoro svakoj tački zemljine kugle. Bosna treba SAD ali i SAD trebaju BiH, ali iz više drugih razloga. Neće oni nikad napustiti BiH, a to nam je korisno a može biti i štetno. Dejton nije samo suvenir, on je blago i naše i njihovo. Ako ga izmjene u interesu multietničke bh biće prosperitet za nas i okruženje, a ako ga ostave ovakav kakav je ili izmjene u korist naših dušmana sve više će nam se stezati kao omča oko vrata.
Nije za očekivati da SAD budu pristrasno na strani Srbije i Hrvatske, čak i ako imaju interesa, jer znaju za ono što su uradili 1992-1995 i koje su im dalje težnje, na kojima sve intenzivnije i sada rade.
U posljednje vrijeme je sve veći broj ne samo Hrvata koji vjeruju da je BiH moguća samo sa tri entiteta, pri tome neće da znaju da bi time BiH između svoja tri naroda produbila rovove i izgubila svoju najveću vrijednost, svoj multietnmički karakter, koji je matrica i za održivu, naprednu i uspješnu EU. Etnički podjeljena na tri entiteta BiH bi bila još više izložena separatističkim udarima iznutra i izvana, s ciljem da se pripoje Srbiji i Hrvatskoj. Zato cilj svih koji ovu zemlju vide i osjećaju kao svoju treba biti ukidanje svih podjela, prije svega entiteta.
Sve dok BiH nosi luđačku košulju, koju su joj navukli u Dejtonu, i ne osjeti se sposobna da je svuče, naravno da će biti pod nadzorom i primati terapiju.
Šta se očekuje od nove američke politike prema BiH?
Prema riječima višeg Trumpovog savjetnika James Carafano SAD su okrenule novi list prema BiH. Šta nam to donosi? Smije li se usuditi iko od bošnjačke Trojke da pita šta je zapisano u tom listu, šta nam nude a šta traže od nas? Rehabilitacijom Dodika Amerika podržava i nagrađuje iste koji su nakon agresije na BiH 90-tih već nagrađeni za počinjene zločine i genocid nad Bošnjacima, jer su Dejtonskim sporazumom na 49% bh teritorija dobili Rs – državu u državi.
Dodikovi separatisti uz podršku Srbije otvoreno pripremaju otcjepljenje Rs od BiH, a Čovićevi Hrvati u FBiH uz podršku Hrvatske prave i razmatraju nove mape za formiranje trećeg entiteta. To vide i znaju u MZ-i, znaju to EU ili SAD, ali ih se to malo tiče. Ni sada kada se u Zagrebu pojavila nova mapa podjele BiH sa trećim entitetom, ne preduzimaju ništa da se to spriječi i zaustavi.
Interesantno je da Čović i politika HDZ BiH i dalje imaju jak utjecaj u EU i prolaze neokrznuti. Njihove separatističke težnje prena BiH se zanemaruju. Istina da se govorilo o miješanju Hrvatske u unutarnje odnose BiH, ali je sve ostalo na tome. Uloga Čovića u tim procesima je više nego intrigantna i opasna. Ko je i kako zaštitio Čovića ostaje za nagađati?
BiH je evropska građanska država, to treba biti i to će biti, uprkos svim preprekama i otporima.
BiH je u sastavu bivše Jugoslavije bila najbolja i najzdravija republika, svi je uvažavali i danas je ogledni primjer za EU. A šta je Dejton napravio od BiH? Umjesto da ojača građansku opciju, da narode približi i ujedini, etnički ih podijelio i suprostavio jedne drugima. Zato ga treba revidirati, a to mogu samo SAD.
Zato bi prvi zadatak novog međunarodnog predstavnika trebao biti transformacija entiteta i kantona u prirodne ekonomske regije. Drugi – provedba sudskih odluka (Sejdić-Finci i dr.) i podrška Ustavnom sudu i pravosuđu. Treći – usklađivanje strukture vlasti za policiju, sudstvo, administraciju…sa strukturom stanovništva koje opslužuju. I na kraju- imovina. Mnogi će reći da to nije realno, iako znaju da je postojeće stanje neodrživo. Za ostvarivanje ovih zadataka BiH treba zaokret i podršku SAD, ali ne po modelu srpskog i hrvatskog secesionizma.
Sjedinjeninim državanma je poznato, ali ih moramo podsjetiti, ako treba i više puta, na to šta su agresori na BiH počinili Bošnjacima 92-95 i što i sada čine. Podsjetiti ih na 11 genocida počinjenih na Bošnjacima i strukturu stanovništva u gradovima Rs i Podrinja prije i nakon Srebreničkog genocida, ukazati na težak život i strah bošnjačkih povratnika na područje Rs…
Nove karte za podjelu Bosne i Hercegovine
Na sjednici Vijeća sigurnosti UN održanoj 12.5. o.g. prisutnima se obratio i Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović i otvoreno rekao da se Srbija i Hrvatska miješaju u unutarnje stvari BiH i da one nisu garanti već samo potpisnici Dejtona.
Svima prisutnim na toj sjednici, koji do tada nisu imali određen stav prema trima stranama u BiH, postalo je sve jasno kada im je ambassador BiH u UN Lagumdžija pokazao kartu podjele BiH sa ucrtanim trećim entitetom, predstavljenu samo nekoliko dana ranije na konferenciji u Zagrebu. U svom obraćanju zastupnicima Vijeća sigurnosti zastupnik Velike Britanije je prijetnje Rs otcjepljenjem i zahtjev Hrvata za treći entitet nazvao prijetnjom miru. A čemu to vodi i kakvu opasnost predstavlja za BiH, regiju, Evropu, suvišno je i govoriti.
Više je nego jasno da je Trumpova administracija preuzela kontrolu nad BiH bez dogovora sa EU, koja time nije zadovoljna. Čuju se reagovanja. Još uvijek nije upitan OHR, neupitno je Vijeće za implementaciju mira, ali je upitan ne samo mandat već i uloga Visokog predstavnika dok je još tu. U pitanju su njegove Bonske oblasti.
Bonske ovlasti su jedini mehanizam koji je omogućavao visokom predstavniku da uspješno obavlja posao. Kamen spoticanja u BiH je i dalje državna imovina. Preranim odlaskom Schmid je izbjegao da donese Zakon o državnoj imovini, što je morao učiniti, obzirom da suprostavljene strane to ne mogu dogovoriti.Jedan od mogućih razloga što imovina ostaje nerješena je Dodikova prijetnja- “ako Schmidt nametne zakon o imovini Rs će odmah proglasiti nezavisnost”.
IZ Rs se nastavlja rušenje države i šire lažne optužbe protiv Bošnjaka. Savjetu bezbjednosti UN poslan je još jedan dokument u kojem se tvrdi da su Bošnjaci prijetnja civilizaciji.
Dok postoji Rs koja je stvorena na genocidu, nema povratka prognanih, nema funkcionalne države, nema evropskog puta, nema parlamentarne demokratije, nema punog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, nema provedbi presuda ustavnog suda i domaćih sudova…
Ne zaboravimo da je uspješno provedeno etničko čišćenje tokom agresije nastavljeno u dejtonskom periodu i faktički okončano Zakonom o prebivalištu, kojim su prognanim Bošnjacima zatvorena vrata njihovog doma i domovine.
Veliku odgovornost za ovakvo stanje snose političari probosanske orjentacije, koje je MZ-a tjerala na trule kompromise, pa nisu imali hrabrosti da se energičnije suprostave separatističkim nasrtajima srpskih i hrvatskih separatista, već su s njima pravili i prave kompromise koji nam se sada svima o glavu razbijaju.
Unapređenje odnosa između BiH i SAD-a je od posebnog značaja ne samo za BIH već za regiju Balkana ali i EU. Samo cjelovita suverena multietnička Bosna i Hercegovina bez entiteta može svijetu dati ono što se od nje očekuje. A podrška i pomoć SAD-a na tom putu je nezamjenjiva.
Burlington 16.5.2026 Zijad Bećirević
