TUŽNA GODIŠNJICA: Opet je mjesec juli. Dvadeset peti po redu od 1995. godine, kada su srpska vojska i policija, te brojne paravojne četničke formacije, počinili planetarni genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, “zaštićenoj zoni UN”. Sve te zločinačke formacije su bile pod kontrolom države Srbije, odnosno službenog Beograda na čelu sa balkanskim kasapinom Slobodanom Miloševićem, i paljanskom vrhuškom na čelu sa ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, koji su bili gospodari života i smrti u srpskoj genocidnoj tvorevini, tj. okupiranom dijelu države Republike Bosne i Hercegovine.
U nekoliko dana mjeseca jula 1995., zvjerski su pobili hiljade nevinih bošnjačkih civila u Srebrenici. Čak su i novorođenčad brutalno ubijali. Curice, djevojke i žene silovali…
U Memorijalnom centru žrtava genocida u Srebrenici na spomen obilježju ovaj broj je ukamenjen na 8372…, nažalost brojka je viša od 12.000. Pod najezdom velikosrpskih genocidnih hordi kompletne porodice su ubijane.
I nije samo genocid nad Bošnjacima počinjen u Srebrenici, već u svim gradovima Podrinja, odnosno u gradovima širom Bosne i Hercegovine. Dobri poznavaoci ratnih dešavanja tvrde, da je svaka srpska kuća po jednog zločinca iznjedirila.
Srpsko političko i vojno rukovodstvo koje su predvodili zločinci Karadžić i Mladić, pred najvećim internacionalnim sudovima u Haagu, osuđeni su za genocid nad Bošnjacima, kao i desetine drugih njihovih sljedbenika dobili su preko 1000 godina robije. Unotač tome, brojni srpski zločinci se skrivaju po užoj i široj Srbiji, tu su našli utočište i sve ove godine su pod zaštitom službene srbijanske politike. Službeni Beograd još uvijek rovari po Bosni i Hercegovini, a politička hunta u manjem bh. entitetu služi im kao nacionalistički megafon u Bosni ali i na Balkanu. U cijeloj toj nacionalističkoj euforiji, srbijansko političko rukovodstvo, SANU i Srpska pravoslavna crkva su ključne osovine zla, negiraju genocid, a ni rat im nije isključena opcija.
ZAKON PROTIV NEGIRANJA GENOCIDA I(LI) MEĐUNARODNA DEMAGOGIJA: Međunarodne institucije u BiH, prvenstveno OHR na čelu sa Visokim predstavnikom Valentinom Inzkom, predali su se velikosrpskoj i hrvatskoj nacionalističkoj politici Vučić – Dodik – Čović, te su uigrano postali grobari državnosti Bosne i Hercegovine.
Pored toga, Valentin Inzko u ulozi Visokog predstavnika, naravno i OHR, niti jednu presudu sudova UN-a (Međunarodni sud pravde i Tribunal u Haagu) nisu implementirali na terenu. Nereakcijama doprinijeli su nastavku srpske i hrvatske velikonacionalističke politike i retorike, otvorenom negiranju genocida, UZP, ratnih zločina, prijetnjama preživjelim žrtvama genocida, povratnicima, veličanju ratnih zločinaca, ali i otvorenim secionalističkim namjerama, što vodi ka ponovnom ratu. To je suština postdaytonske Bosne. Ratnih 1992 – 1995., međunarodna zajadnica je izdala Bosnu i Hercegovinu, evo to čini od 1995 – do sada.
8. JULI: Zbog kontinuiranog negiranja presuđenog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, od strane srpskih zvaničnika u Srbiji i manjem bh. entitetu, prije pola godine oformljen je “Klub 100 plus“, koji okuplja borce za ljudska prava, preživjele žrtve genocida, državljane i prijatelje BiH iz tridesetak država širom svijeta, s ključnom inicijativom da Visoki predstavnik u BiH iskoristi Bonske ovlasti i nametne zakon protiv negiranja genocida u BiH. Ovu inicijativu putem online peticije podržalo je više od 8372 potpisnika širom svijeta, različite nacionalne pripadnosti koji nedvosmisleno osuđuju genocid u Srebrenici.
Članica “Klub 100 plus“, Senada Softić Telalović, 11. juna uz prisustvo brojnih medija, predala je inicijativu sa potpisima u ured OHR-a. Više desetina medija u BiH i regionu su objavili ovu informaciju… Ali od Inzka niti glasa niti traga.
Moramo radi javnosti naglasiti, Visoki predstavnik Valentin Inzko, samo u posljednjih godinu dana, u više navrata je obećao da će nametnuti pomenuti zakon. Posebno ističemo, prošle godine među bijelim nišanima u Memorijalnom centru Potočarima, majkama Srebrenice i svim žrtvama genocida, rekao je da će do 11.jula 2020., nametnuti zakon o zabrani negiranja genocida u BiH. I ništa od toga. Izdao je osnovne ljudske principe, našta počiva čast i dostojanstvo.
Sada, zbog šutnje OHR-a i Inzka, “Klub 100 plus“ uputio je otvoreno pismo Šefiku Džaferoviću, predsjedavajućem Predsjedništva BiH i Hamdiji Fejziću, predsjedniku Organizacionog odbora za obilježavanje 25. godišnjice genocida nad Bošnjacima “sigurne zone UN-a” Srebrenica. U pismu su otvoreno zahtijevali, ukoliko Visoki predstavnik Valentin Inzko do 11. jula, ne nametne zakon o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, da ga proglase “personom non grata” i da mu se zabrani ulazak u Memorijalni centar u Potočarima!
9. JULI: Nakon ranog sabaha, sa njujorške daljine,… uz bol u duši, zaleđeni pogled je bio uprt u konvoj sa zelenim tabutima koji se kretao iz Visokog, preko Sarajeva ka Srebrenici. Na tabutima je nešto koščica što je u 25 godina pronađeno po masovnim grobnicama u kojima su srpski zločinci pokušali sakriti istinu o planetarnom genocidu koji su počinili nad mojim bošnjačkim narodom.
Na ispraćaju ispred zgrade Predsjedništva BiH gledao sam u Inzka koji se u prikrajku šćućurio sa nešto cvijeća. Jadno da jadnije ne može biti. Dolazi na ispraćaj kostiju žrtava genocida, i to nakon 25 godina od njihovog ubistva i traženja po masovnim grobnicama po vrletima Bosne, svakodnevno sluša i šuti na negiranja genocida koji je presuđen od strane internacionalnih sudova. Licemjerstvu nigdje kraja.
U srpskom narodu, u Srbiji i Bosni (manjem bh. entitetu), ne postoji osoba (a ni osobe) koja ima toliko morala, ljudskosti, karaktera, časti, neoprljana obraza, ali i ruku da mu nisu krvave, ujedno da osjeti bol drugoga, da klekne pred nišane u Memorijalni centar žrtava genocida u Potočarima, da klekne pred Majkama Srebrenice koje još uvijek skupljaju koščice svoje djece, da zatraži oprost i da se izvini za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini.
Nema ga u politici, nema ga u SPC, nema ga u njihovoj kulturi… Ali svih njih ima udruženo u svim instititucijama i mimo njih, da negiraju genocid, vrijeđaju žrtve genocida, i da nakon svega opet prijete nastavkom genocida i nestankom Bosne i Hercegovine!
Ali, ako ima takvog Srbina, neka me demantuje, neka pođe u Memorijalni centar u Potočarima, ili u Prijedor, Kozarac, logore smrti, Tomašici – masovnoj grobnici, ili u Višegradu nad pepelom žrtava živih lomača, …., neka klekne pred nišanima žrtava genocida i zatraži oprost, izvini se. Neka tako svjedoči o genocidnoj svijesti velikonacionalističke države u kojoj su udruženi bili srpska politika, srpska crkva, srpska kultura… na krvi i kostima u stvaranju jedne genocidne tvorevine na tlu države Bosne i Hercegovine u srcu Europe!!!
10. JULI: Generalni sekretar UN Antonio Guterres je izjavio da je “prije četvrt vijeka UN i međunarodna zajednica iznevjerili građane Srebrenice. Kao što je naveo bivši generalni sekretar UN Kofi Anan, taj propust će “zauvijek pratiti našu historiju”, rekao je Guterres, te pozvao sve u “regionu i šire da spriječe govor mržnje, retoriku podjela, nepovjerenja i straha”.
Hoćemo da vjerujemo da je iskrena izjava Generalnog sekretara UN Antonia Guterresa, te da ne dijeli mišljenje i propuste svojih prethodnika koji su izazvali katastrofu u BiH, kao i srpski genocid nad Bošnjacima koji je bio pod zastavom UN-a, u njihovoj “zaštićenoj zoni”. Da bi se spriječio govor mržnje, Generalni sekretar UN Antonio Guterres, mora da zna da pod hitno mora biti nametnut zakon protiv negiranja genocida u BiH i strogo kažnjavanje. Bez toga, sve je demagogija i produžena patnja preživjelim žrtvama genocida.
Slične lekcije o Srebrenici danas, dan uoči 25. godišnjice genocida, dijelili su zvaničnici EU i EP, ali bez konkretnih poteza.
Brojne su organizacije, stranke, političari i uticajne ličnosti u BiH, digli glas da se nametne zakon protiv negiranja genocida u BiH. Nema odlaganja, sada je momenat, jer se moraju zaustaviti svi oni koji negiraju genocid i da ne podstiču mlađe naraštaje na novi.
Ukoliko zakon ne bude nametnut do prije obilježavanja genocida u Memorijalnom centru Potočari, preživjele žrtve genocida ne smiju više dozvoliti da među bijelim nišanima paradiraju bjelosvjetske političke spodobe.
11. JULI: Još jedan u godini tužni 11. juli. Još jedna kolektivna dženaza žrtavama genocida. Danas svi politički zvaničnici u BiH, posebno uključujući OHR i Visokog predstavnika, trebaju da šute, jer ništa, baš ništa nisu uradili za žrtve genocida. Genocid negiraju nakon svih internacionalnih i domaćih sudskih presuda. Zato, nemaju pravo da govore bilo to putem online mreže ili pred i nad tabutima žrtava genocida u Srebrenici, koji će nakon četvrt stoljeća, traženja kosčicu po kosčicu, sakriveni u masovnim grobnicima u bosanskim vrletima, naći smiraj u potočarskoj meraji i dobiti ime na bijelom nišanu na kojem će pisati “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate“! (Kur´an, El-Bekare 154).
Gospodaru milostivi, podari vječni smiraj svim nevinim žrtvama genocida u Srebrenici, Prijedoru, Višegradu, Foči, Zvorniku, Vlasenici, Ključu, Sanskom Mostu, Brčkom i svakom gradu u Bosni i Hercegovini. Amin!
Zločincima, njihovim porodicama i svima onima koji ih podržavaju, skrivaju od pravde, veličaju zločine, negiraju genocid, podari džehennem na ovom i budućem svijetu. Amin!
Žrtve genocida koje će biti ukopane u mezarju Memorijalnog centra Potočari: Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. godine u Krivačama, Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. godine u Poznanovićima, Hasan (Alija) Pezić, rođen 1925. godine u mjestu Pustoše, Hasib (Šaban) Hasanović, rođen 1970. godine u Slatini, Zuhdija (Suljo) Avdagić, rođen 1947. godine u Novoj Kasabi, Bajro (Ramo) Salihović, rođen 1943. godine u Voljavici, Ibrahim (Hamid) Zukanović, rođen 1941. godine u Sasama, Salko (Ahmo) Ibišević, rođen 1972. godine u Ljuboviji i Kemal (Husein) Musić, rođen 1968. godine u Glogovoj.
Allah da im podari vječni rahmet!
Autor: Esad Krcić
