Anes Hasanbegović iz Sarajeva je dvadesetogodišnji student Ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu “Ludwig-Maximilians” u Münchenu. Član je Socijaldemokratske partije u Njemačkoj i Evropskog omladinskog parlamenta u ovoj državi. Aktivan je i u forumima za vanjsku politiku i politiku proširenja Evropske unije u sklopu SPD-a u Bavarskoj. S Hasanbegovićem smo razgovarali o odlasku iz BiH i životu u Njemačkoj, političkom aktivizmu u SPD-u, situaciji u BiH, ali i značaju dijaspore za našu državu.
Iz BiH ste otišli 2015. godine. Opišite nam taj period i svoj početak u Njemačkoj.
– U München sam s porodicom otišao po završetku prvog razreda Treće gimnazije. S obzirom na to da je otac mnogo radio, kao petnaestogodišnjak sam bio primoran većinu stvari raditi sam.
![image](https://mbapi.oslobodjenje.ba/storage/images/d67e/3539/8259/54268191_2832563463422255_5167968739496296448_o.jpg)
Svi uglovi
Teškoće su bile najveće u obrazovanju zbog nepoznavanja jezika. Satima sam učio, prevodio, borio se za svoju egzistenciju u novoj državi. Istina je da se mi, Bosanci i Hercegovci, brzo prilagođavamo gdje god se nalazili.
Kada se pojavio interes za političkim aktivizmom?
– Kao dječak sam volio historiju i geografiju, a zanimao se za političke sisteme u BiH i Evropskoj uniji. U našoj državi se mnogo govorilo kako je građanima BiH san biti dio evropske porodice. S obzirom na to da sam se zatekao u zemlji koja je najuticajniji akter EU, pomislio sam: Zašto se ne bih angažovao i sagledao situaciju iz svih uglova, jer i EU ima svoje probleme.
Kako biste ocijenili stanje u BiH? Kako do promjena u našoj državi?
– Ja sam socijaldemokrata – nije mi bitno kojoj etničkoj grupi pripadate, u kojeg boga vjerujete – i kao takav socijaldemokratiju (kao ideologiju) smatram jednom od solucija. Kada unutar SPD-a u Njemačkoj razgovaramo o zapadnom Balkanu, uviđamo da je lijevi blok stranaka u BiH po strani. Vjerujem da je BiH zrela za “crvenu revoluciju”, koja bi promijenila način razmišljanja o političkom angažmanu i uticaju. Mnogima smeta kada iznesem svoje mišljenje o dešavanjima u BiH – oni koji me ne poznaju smatraju me političkim aktivistom iz ličnih razloga, a ne onim koji želi doprinijeti pozitivnoj promjeni. Sve što za sada mogu uraditi je kazati šta mislim, potruditi se da se o nekim temama više razgovara i pomoći mladima u BiH da saznaju više o sistemu EU.
Prostora za unapređenje ima i u obrazovnom sistemu, koji se treba više fokusirati na praksu, a manje na teoriju. Predmete poput sociologije, koja nas uči o demokratiji, mladi ljudi u BiH ne shvataju ozbiljno, a profesori su ti koji mogu pokrenuti val promjena i zainteresovati omladinu.
![image](https://mbapi.oslobodjenje.ba/storage/images/d67e/3539/8260/486C2D6E-5ECD-456F-92CC-29EFC8450401__1_.jpg)
Postoje projekti prijenosa znanja iz inostranstva, čime se ostvaraju saradnje s uspješnim Bosancima i Hercegovcima u dijaspori. Kako mladi u dijaspori mogu doprinijeti poboljšanju situacije u BiH?
– Član sam projekta EU – European Youth Parliament, koji mlade u EU edukuje o svojim institucijama. Ta organizacija postoji i u BiH, ali čini se da je interesovanje malo.
Moglo bi nabolje
Unutar Foruma Evropa postoje tri grupe: klimatska pitanja i okoliš, ekonomska pitanja i finansije i ona koju sam preuzeo ja, koja se bavi pitanjima vanjske politike i proširenja EU. Ovim povodom sam razgovarao s bivšim visokim predstavnikom u BiH Christianom Schwarz-Schillingom, koji me naučio da stranke trebaju okupiti veći broj ljudi oko tema koje su važne, a ne fokusirati se na dobrobit samo svoje stranke. Bitno je pridobiti i najveću stranku/uniju u Njemačkoj CDU/CSU, da bi se unutar koalicije i parlamenata zalagali za ostvarivanje zajedničkih ciljeva.
Kada je u pitanju omladina, SPD Bavarska stoji iza projekta uspostavljanja funkcije delegata koje bi izabrala omladina u nekoj zemlji. Izabrani delegati bi sa svojim predstavnicima – članovima Predsjedništva BiH ili Ministarstva vanjskih posla išli na generalnu sjednicu UN-a u New Yorku i razgovarali s omladinskim delegatima iz drugih zemalja. Ovaj projekat postoji u Republici Srbiji, ali ne i u BiH ili drugim zemljama zapadnog Balkana. Na ovaj način omladina regije bi se mogla povezati i razgovarati te tražiti konkretna rješenja za omladinu i sugrađane u BiH i regionu na internacionalnom nivou, jer su problemi omladine u BiH i, recimo, Sjevernoj Makedoniji slični. Omladina se treba potruditi da ne ide stopama svojih roditelja ili djedova, a mi im moramo dati mogućnost da nađu svoj put u magli koja je zastupljena na zapadnom Balkanu.
Imate li kontakata u BiH?
– Mnogi u Njemačkoj ne razumiju kako je moguće da Bosanci i Hercegovci posljednjih pet ciklusa biraju iste ljude i ne daju priliku drugima da pokažu šta znaju. Zato smo odlučno krenuli u ostvarivanje kontakata s predstavnicima SDP-a u BiH, pa sam s Forumom mladih SDP-a u BiH organizirao diskusiju o BiH. Drago mi je vidjeti da postoje mladi ljudi koji iskreno zastupaju ideju socijaldemokratije i ne boje se iskazati svoje mišljenje, makar se to ticalo etabliranih političara u njihovoj partiji. Zbog toga imam nadu da bi stvari mogle ići nabolje.
Student ste ekonomije i menadžmenta u Münchenu. Kakve su Vaše buduće ambicije?
– Iako sam izabrao ekonomiju, uvijek sam razmišljao o međunarodnim poslovima, diplomatiji kao profesiji. Svjesni smo da u BiH ima više političkih diplomata nego onih kojima je to zapravo zvanje.
Razbiti strahove
Zagovornik sam dobrih diplomatskih odnosa i želim pomagati ljudima u inostranstvu, predstavljati Njemačku i njene ciljeve na međunarodnom nivou i zalagati se da brojni njemački projekti zažive i pomognu stanovništvu.
Najveći hendikep u mom slučaju je što sam državljanin BiH. U jednom trenutku bih se trebao odlučiti da li uzeti državljanstvo Njemačke. Koliko god ljudi mislili da je ta odluka lagana – nije.
![image](https://mbapi.oslobodjenje.ba/storage/images/d67e/3539/8262/115747854_2402292226737261_2135597665903445009_n.jpg)
Radi li država BiH nešto da takve odluke naše dijaspore olakša?
– Kada se broj zaraženih koronavirusom povećao, vlasti u BiH su pokušale svoju nesposobnost prebaciti na dijasporu. Tada se vidjelo koliko smo političarima nebitni, osim kada je riječ o glasovima bh. građana u inostranstvu. Mnogi misle da je nama u dijaspori perfektno, da smo sve dobili, a kada se nađu u istoj situaciji, shvate da je svaki dan velika borba koja nikada ne prestaje.
Glavnim krivcima smatram one koji predvode sistem jer nisu sposobni dogovoriti se o preuzimanju odgovornosti za oblasti kojima upravljaju, pa ni mnogo drugih stvari. Stoga od početka pandemije Covid-19 iz Predsjedništva BiH nismo čuli mnogo. Vrijeme je da ljudi konačno shvate da je naša država, i bez dijaspore, bogata potencijalom koji će se moći iskoristiti tek kada bh. stanovništvo umjesto straha, izabere nadu i vjeru u bolje sutra.
Razgovarala: Ema Džananović / MojaBiH