Samo našim glasom, glasovima svih nas, možemo promjeniti stanje, ukinuti Dejtonski totalitarizam, koji nas guši i zatire, ujediniti podjeljenu zavičajnu Bosnu i Hercegovinu i vratiti joj ime i dostojanstvo
Lokalni izbori u BiH održavaju se 15.11. 2020. godine. Na izborima koristimo svoje aktivno i pasivno biračko pravo, biramo i sami budemo birani. Oni su jedan od načina da potvrdimo svjoje patriotsko opredelenje, vratimo se sami sebi i uzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Mnogi gube iz vida da to nećemo uspjeti dok se ne uvjerimo koliko vrijedi naš glas? Ko ne glasa, malo po malo, ostaje bez glasa.
Zato – izađimo na izbore. Birajmo zastupnike imenom i prezimenom, time ćemo natjerati političke stranke da na liste stavljaju najbolje, a ne samo podobne.
Izborna demokratija
Demokratija je oblik političke vladavine zasnovane na slobodnom i jednakom učešću građana u političkom i društvenom životu. To podrazumjeva da građani svojim glasom biraju i daju legitimitet i ovlaštenje svojim predstavnicima / zastupnicima da u njihovo ime donose odluke od životnog značaja.
Vjekovima su se ljudi borili za pravo glasa i demokratski sistem, koji će omogućiti svima da pod jednakim uslovima biraju i budu birani. Kako nigdje u svijetu nema direktne demokratije, građani na izborima povjeravaju mandat onima za koje se odluče. Građani često nisu svjesni koliko odluke koje u ime njih donose oni koje su izabrali utiču na njihove živote, nisu svjesni da od njihovog glasa ovisi kvalitet njihova života .
Pravo glasa nije samo pravo već i odgovornost za sebe i druge. Zato je veoma važno uzeti stvar u svoje ruke, izići na izbore i glasati. Ako to ne uradite vi, uradiće to neko drugi u ime vas.
Važnost izlaska na izbore
Izbori su ne samo prilika da se biraju novi, već i da se podrže i nagrade oni predstavnici koji su uspješno i odgovorno vršili svoj posao, a kazne i smijene oni koji su bili neodgovorni u svom poslu.
Danas su mnogi mišljenja da su izbori farsa, da su namješteni, pa ne vide smisao izlaska i tvrde da je najbolje da ne izlaze na izbore, što je pogrešno i štetno, jer time sebi oduzimaju najvažnije demokratsko pravao, za koje se borilo stoljećima. Time što misle da njihov jedan glas ne može ništa promjeniti, samo prepuštaju drugima, koji s njima manipulišu, da odlučuju u njihovo ime.
Mnogi ne izlaze na izbore, jer su razočarani, ogorčeni postojećim režimom, pa misle da njihov glas ne znači ništa u mnoštvu glasova i da svojim glasom neće ništa promijeniti.
Jedan od čestih razloga apstinencije od izbora je ideološko neslaganje sa strankama koje dominiraju…
Izlaskom na izbore, ako ništa drugo, potvrđujete svoju svijest, pokazujete sebi i dokazujete onima koji su vam važni, da niste vi doprinjeli uništenju budućnosti generacijama koje dolaze.
Bez obzira na sve, svi koji vole svoju zemlju, ne smiju je prepustiti drugima i dužni su spriječiti njenu destrukciju i uništenje, a njihov glas uz mnoštvo drugih neće biti uzaludan. I ne samo to, izlaskom na izbore dajete na znanje da vam je dosta manipulacija, obmana, kriminala i korupcije i da nećete više dozvoliti da se s vama manipuliše. Zato izađite na izbore i dajte svoj glas protiv svega što nas tišti i sa čime nismo zadovoljni.
Ne zaboravite nikad da izlaskom na izbore i glasanjem koristite svoje pravo i jedinu mogućnost da u naredne 2 ili 4 godine učinite nešto čime ćete pomoći da se mijenja i popravi stanje s kojim vi i drugi niste zadovoljni, da skinete s vlasti one koji vas nisu dobro zastupali i postavite druge od kojih očekujete da će vas dosljedno zastupati i štititi vaša prava. Nažalost, i ovaj put, kao na ranijim izborima, u uslovima naglašene nacionalističke hegemonije, nemamo mogućnosti za željeni izbor, pa od dva zla trebamo izabrati manje. Ali i to je bolje nego ostati indiferentan. Ako propustite glasati ostaje vam jedini način boriti se za svoja prava koja su vam uskraćena mirnim ili nasilnim protestima, a to onda nije ni za koga bez posljedica.
Značaj lokalnih izbora
Lokalni izbori u BiH ove godine održaće se 15. novembra, osim u Mostaru gdje će se glasati 20. decembra 2020.g. Izbore provodi CIK BiH – Centralna izborna komisija, koja je dužna obezbjediti da svi birači glasaju pod jednakim uslovima. Predsjednik komisije je Željko Bakalar.
Glasanjem za kandidate u koje imate povjerenje možemo mnogo promijeniti. Pravo glasa na izborima ima 3.283.194 birača, upisanih u centralni birački spisak. Iz inostranstva se prijavilo 101.771 bh građana, a odbijeno je 27.960 nepotpunih i neispravnih prijava.
Sama činjenica da je Centralna izborna komisije (CIK) u startu odbacila 27.960 glasačkih listića iz inostranstva, potsjeća na manipulacije od ranijih izbora i pobuđuje sumnju u regularnost ovih. A o propustima komisije sve je više dokaza na FB. Iz svake prijavljene porodice nasumice su skidali 1-2 osobe, piše NN. Ko se prijavio zadnja tri dana, nikog nema u popisu, piše LS. Kod HH -K prijavljena 4 glasačla, jednog nema. ES popunio podatke za sebe i druge, a njegove familije nema. BF prijavio 4 osobe, nikog nema. Familija M – od 12 prijavljenih nikog nema…Po mišljenju KS u SAD namjerno kasno šalju listiće (da dijspora ne glasa), a to radi CIK, pošta ili neko treći.
Na lokalnim izborima odlučuje se glasovima većine birača upisanih u jedinstveni birački spisak, odnosno u biračke spiskove jedinica lokalne samouprave. Na ovim izborima biramo svoje predstavnike u opštinsko vijeće, načelnike opština i gradonačelnike gradova, koji će biti na vlasti u naredne četiri godine. Glasa se samo za jednog kandidata na listi za načelnike odnosno gradonačelnike, za vjećnike FBiH odnosno odbornike RS samo jedne političke partije.
Izbori se održavaju za 64 opštinska vijeća u FBiH, 56 skupština opština RS, 120 načelnika opština, 14 gradskih vijeća FBiH, 7 skupština gradova u RS, 22 gradonačelnika u BiH i Skupštinu Brčko distrikta.
Na izborima učestvuju 543 politička subjekta, i to: 129 političkih stranaka, 262 nezavisna kandidata, 72 koalicije, 9 lista nezavisnih kandidata i 71 nezavisni kandidat nacionalnih manjina.
Za ove izbore su ovjerene prijave 30.789 kandidata i to: 423 za načelnike i gradonačelnike (29 žena, 396 muških), 196 predstavnika nacionalnih manjina (40 žena, 156 muških) i 30.168 kandidata za opštinska vijeća skupštine opština, skupštine grada i distrikta Brčko (12.753 žene, 17.415 muškaraca).
Veoma je važno da u opštinama RS svoje mandate uzmu probosanske stranke, da se mogu suprostaviti politici SNSD i HDZ, koji nastavljaju, po dogovoru iz Karađorđeva, dijeliti BiH i raseljavati Bošnjake. Možemo se odbraniti i suprostaviti samo većim brojem mandata probosanskih stranaka i većim učešćem bh dijaspore u izbornom procesu. Ako to ne uspijemo čeka nas sudbina Kurda, Palestinaca…
Lokalni izbori u Bosanskoj / Kozarskoj Dubici
Na ovim lokalnim izborima u Kozarskoj Dubici učestvuje 20 političkih stranaka: Demokratski savez- DEMOS (sa 32 kandidara), Demokratska fronta (1 kandidat), Demokratska stranka invalida (1), Socijalistička partija (32), Demokratski narodni savez- DNS (32), Seljačka strankja (1), Zavičajni socijaldemokrati (1), Hrvatska demokratska zajednica (1), SNS FBiH- Samo najbolji idu naprijed (1), Narodni demokratski pokret (19), SDS-Srpska demokratska stranjka (32), Partija demokr atskog progresa )PDP) (32), Otadžbinska stranka (1), Ujedinjena srpska (30), SNSD – Savez nezavisnih socijaldemokrata (32), SDA – Stranka demokratske akcije (19), Pokret volimo srpsku )1), DCRS- Demokratski centar RS (1), Ekološka partija (1), Liberalna stranka (1). Pored stranaka, i koalicija na izborima učestvuju i dva nezavisna kandidata: Budimir Ljuban i Krivdić Nedim.
Cilj svakog Bošnjaka u Dubici i dubičkoj dijaspori morao bi biti podrška strankama i kandidatima probosanske orjentacije. Ako nije dovoljno jasno kome dati svoj glas, sasvim je jasno kome ga ne smijemo dati, bez obzira na pritiske i ucjene.
Probosanske stranke prvi put zajedno
Na ovim izborima dubička SDA (Stranka demokratske akcije) i SDP (Socijalistička demokratska partija) prvi put nastupaju sa zajedničkom listom, u nastojanju da se objedini bošnjačko biračko tijelo, što je po nekima zadnja šansa da prognanim dubičanima (kojih je u svijetu preko 5.000) vrati makar minimum uticaja na dešavanja u njihovom rodnom gradu, koji su morali napustiti prije 28 godina. Zajednička lista probosanskih stranaka je dobar pokušaj, da se dobije neki mandat više, jer nas je u Rs i Bosanskoj Dubici malo i sve manje. Srpske okupacione vlasti vode opštinu i grad (u kome su do agresije muslimani bili natpolovična populacija), u nacionalističko jednoumlje Svetosavlja, koje ima za cilj zatrti svaki trag muslimana i islama na ovim prostorima. Očekuje se da će SDA lista, u koju je ušla SDP sa dr. Vojnikovićem, osvojiti barem dva zastupnička mjesta. Na svim ranijim izborima se vidjelo da razjedinjenost bošnjačkog glasačkog tijela ne vodi nikud…Dok je u Rs na vlasti Dodikov SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokratra) dubički Bošnjaci će biti građani 10-tog reda (kako reče pred. OO SDA Bos.Dubica) i živjeti u uslovima epartheida.
Više je nego očito da za minimum uspjeha na izborima Bošnjacima u RS treba zajednički nastup političkih partija i probosanska politička orijentacija, kako bi se izabrali najbolji (bez obzira iz koje su stranke), koji će se uspješnije boriti za jednakost i građanska prava.
Glas za aktuelnu dubičku vlast je samoubistvo
Kandidati za načelnika Dubičke opštine su: aktuelni načelnik, ljekar specijalista – Radenko Reljić (SNSD) i Pero Karan (SDS) – dipl. ekonomista, ranije Načelnik Odjelenja za privredu i društvene djelatnosti u SO-e. Reljića podržava koalicija SNSD, NDP (Narodni demokratski pokret) i DEMOS (Demokratski savez), a Karana SDA, na čijoj je listi i dr. Mensur Vojniković (SDP).
Naš glas ne smijemo dati aktuelnoj dubičkoj vlasti, koja je nas već 25 godina tretira kao tuđince, kao etničko smeće, koje joj smeta, i kojeg se želi zauvijek otarasiti. Nisu svi u aktuelnoj vlasti isti, ali su svi zaboravili ili neće da znaju da je do agresije na BiH u Bosanskoj Dubici živjelo preko 7.000 muslimana – Bošnjaka i oko 500 Hrvata, koji su protjerani ili izbjegli da spase život. Sve do danas niko od onih koji participiraju u vlasti nije se sjetio, makar u svoje ime, pozvati prognane i izbjegle da se vrate, nije našao za shodno reći da mu je žao što se to dogodilo i zatražiti za povratnike sigurnost i pravo na egzistenciju. Mislim da niko ko nije nacionalista, bio to Bošnjak, Srbin ili Hrvat nema moralno ni ljudsko pravo dati glas diskriminatorskim aktuelnim dubičkim vlastima.
Svi znaju da povratnici u Dubici žive kao građani petog reda, žive u strahu, kriju se iza svoje sjene. Aktuelne vlasti ne samo da nisu učini ništa da se to za 25 godina promjeni, već i dalje šire mržnju i netrpeljivost. Pamtimo samo jednu jedinu građanku g. Milenu Rodić Rusmir, kojoj smo neizmjerno zahvalni, koja se više puta preko FB javno zauzela za svoje komšije Bošnjake, ohrabrivala ih i pozvala da se vrate, a nekima kojima je pomoć bila potrebna pomogla i danas pomaže da opstanu i prežive.
Glasati za načelnika Reljića, aktuelnog načelnika dubičke opštine, znači podržati diskriminatorsku dubičku vlast ( u čijoj administraciji od 180 zaposlenih radi samo jedan Bošnjak), a to znači dati podršku SNSD i Dodiku, neprijatelju BiH br. 1, koji istrajno sa Draganom Čovićem i HDZ radi na rušenju BiH i pripajanju bh teritorija Srbiji odnosno Hrvatskoj. Podržati sadašnju dubičku vlast znači prihvatiti naredne 4 godine apartheida – diskriminacije, poniženja,…Bošnjaka, koje se i dalje etnički čisti, a prognanim i izbjeglim sprečava povratak. Ukoliko se tako nastavi Bosanska Dubica će ostati na periferiji događaja, slijepo crijevo, kao što je u prethodnom režimu bila susjedna Hrvatska Dubica.
Hvala dr Kijani Seferović
Hvala dr. Kijani Seferović koja je potrošila mnogo vremena i uložila veliku energiju da pokrene što veći broj nas u dijaspori da iskoristimo svoj glas i utičemo na promjene. Njeni napori, bez obzira što nas i ovaj put na izborinma učestvije zanemarljiv broj u odnosu na potencijal, nije i neće biti uzaludan, jer se širi svijest o značaju glasanja i vrijednosti svakog glasa u generacijama mladih koji stupaju na privrednu i političku scenu, koji vole zavičajnu BiH i koji će u narednom periodu biti značajan a možda i odlučujući faktor u političkom životu. Uvjerljiv dokaz za to je g. Mirsad Hadžikadić i njegova “Platforma za progres”, koja uključuje sve veći broj mladih i postaje sve značajniji faktor u političkim odnosima BiH i izbornom procesu.
Koliko vrijedi naš glas?
Naš glas je naš kapital. Svaki naš glas je ne samo indikator vrijednosti nas kao ličnosti, već važna supstanca i komponenta za glas naroda. Nažalost, mnogo je indikatora koji pokazuju da smo izgubili naš glas, jer se naš glas slabo čuje. Naročito glas nas iz bh dijaspore. Zar nije sramotno i tužno da od preko 300.000 nas koji živimo u Americi na ovim izborima učestvuje manje od 3.000. A glas svakog od nas u izbornim i političkim procesima je naše glavno sredstvo zaštite naših prava i uticaja na promjene. Ako izgubimo glas ugrozili smo vlastiti identitet i izgubili slobodu.
Svaki naš glas je potencijal, a naši glasovi moć
Ne potcjenjute sebe kao jedinku i svoj glas. Šta može učiniti jedinka, koliko i kakav doprinos može dati za odbranu patriotskih, moralnih i životnih vrijednost, svoje časti i dostojanstva mogli smo se i mi Dubičani do sada uvjeriti na više primjera.
To uvjerljivo pokaziju sljedeća dva učinkovita primjera iz Bosanske Dubice. Učinak dr Mensura Vojnikovića, angažovanog na polju medicine i mladog Nedima Krivdića, na humanitarnom radu. I jedan i drugi su u nemogućim uslovima ne samo potvrdili sebe, već stekli veliki vlastiti ugled, povjerenje i ljubav građana. O njihovim djelima i moralnim vrijednostima još dugo će se pisati i čitati.
Za dr. Mensura Vojnikovića kažu da je ljudska veličina, da njegovo znanje prelazi granice BiH, da je skroman, razuman i uvijek na pravoj strani, uz narod. Dokazao je on to dolaskom u naš zavičajni grad u vrijeme kada je ostao bez polovine svojih građana, otvorio spec. lječničku ordinaciju i svojom ljudskošću, stručnošću i profesionalnim pristupom, ali i političkom orjentacijom, stekao povjerenje i ljubav ne samo dubičkih građana u Dubici, već i mnogih iz okolnih opština i inostranstva.
Nedim Krivdić, mladić bez predrasuda, jedan od osnivača Humanitarne organizacije “Forum”, već nekoliko godina svojim radom i dobročinstvom osvaja srca i ljubav dubičkih građana svih nacionalnosti. On je humanista, dobrotvor, koji izvlači ljude iz beznađa. On naprosto zavrne rukave i svojim vlastitim radom pokazuje i dokazuje da se sve može. Zahvaljujući njemu niko u Dubici nije više gladan, beskućnici dobivaju krov nad glavom, napušteni dobivaju utjehu. Takvih kao on više nema. On je naprosto unikat.
A u Bosanskoj Dubici i njenoj dijaspori imamo i drugih svjetlih primjera patrotizma, rodoljublja, entuzijazma, koje treba istaknuti. Glas o njima daleko dopire.
Dr Kijana Seferović, koja kao ljekar specijalista već preko dva desetljeća u Chicagu uspješno vodi vlastitu lječničku ordinaciju, i prošlih i ovih izbora aktivno uključila sebe i druge u izborni proces, učinila sve da pokrene dijasporu i navede ljude iz dijaspore da glasaju za svoju opciju.
Šta sve može uraditi čovjek sam uvjerljivo je pokazao Nedim Botić, koji je iz bolesti sagledao realnost dunjaluka, nadvladao svoja zdravstvena ograničenja, postao prvi hafiz Dubice nakon pola stoljeća i sa svojim književnim djelima “Život iz početka”, “Čuda istigfara” pobudio veliki interes čitalaca. Portal dubičke vile, Fadila Dila Begić je škola znanja, izvor novih znanja i spoznaja, kojima nam svakodnevno obogaćuje spoznaje i širi vidike.
Značajan je doprinos Jasmina Spahića na čelu “Merhameta”, Ćime Zdenac i Sadije Bećirević u “Putevima mira”, koji sa bezbroj programskih akrivnosti ( kao što je aktuelni program EU “Aktivna starost “) vraćaju ženama svih doba vjeru i smopouzdanje.
Ne smije se nikad zaboraviti ruka spasa austrijskog humaniste Martina Fishera, Enise Ogorinac, Vasvije i dr. Hazima Oreščanin, spasonosni humanitarni konvoji iz ranog poratnog perioda Amira Hatića Zuba u Dubicu, Bos.Petrovac, Sanski Most, Ključ, Zenicu, koji su ostavljene i odbačene Dubičane vraćali u život.
Neprocjenjivo su vrijedni i značajni projekti za Dubicu i Dubičane Udruženja dubičana Chicaga i Udruženja građana St. Louise, Đemile Talić Gabriel, angažman Safeta ef. Beganović u obnovi vjerskog života i porušenih džamija, te titanski poduhvat dubičkog pravnika Sulejmana Tabakovića u odbrani prava građana i države BiH.
Entuzijazam i djela ovih dubičkih entuzijasta, i drugih kojih ćemo se sjetiti nekom drugom prilikom, govore više nego rječito šta može učiniti jedan čovjek, koliko vrijedi njegovo djelo i njegov GLAS, kad se probudi.
Tražimo jednako pravo glasa za sve
Osnovna premisa izbornog procesa je jednako pravo glasa. Mi ga u dijaspori nemamo. Nema ga trećina ako ne i polovina bh građana. To pravo je uskraćeno i oteto marifetlucima kroz ograničavanje prava na državljanstvo, sa promjenama u obrascu P-1, kroz proces identifikacije, krađom glasova, oživljavanjem mrtvih, zadržavanjem u transportu i uništavanjem glasačkih listića… Na takav način je smišljeno i planski glasačko tijelo dijaspore vrijedno 1 milion glasova eliminisano i svedeno na svega nekoliko desetina hiljada (ove godine na 101.000), a to znači da na glasanje neće izaći ni 30% bh građana koji imaju pravo glasa i da takvi izbori ne bi mogli biti važeći.
Zato se mora promjeniti izborni sistem, ali prije svega na način da polovini bh građana koji žive vani omogući da ostavre izborna prava u svojoj zemlji i utiču na stanje i promjene u njoj. Promjenom izbornog sistema mora se obezbijediti ravnomjerna zastupljenost svih u zemlji i van nje, veća personalizacija naših zastupnika, vjećnika i odbornika, ravnomjernost polova i bolja zastupljenost manjina. Interesi građana i zajednice trebaju biti ispred partijskih, a sada je obrnuto.
Dejtonski totalitarizam
Tokom agresije na BiH iz zemlje je raseljeno, izbjeglo i protjerano polovinu bh stanovništva, od kojih se po podacima Svjetske banke 1,471.594.594 nalazi u preko 100 zemalja svijeta. Mnogi bi se od njih vratili u svoje kuće, na svoja kućna ognjišta i zgarišta, ali im to onemogućava Dejtonsko ustrojstvo BiH, kojim je zemlja podjeljena na entitete i kantone, a narod na konstitutivne etničke narode i skupine.
Za ove izbore iz inostranstva se prijavilo 101.559, od kojih su 34.782 Bošnjaci. Iz SAD, gdje živi preko 300.000 prognanih i izbjeglih, prijavljenih je svega 2.985, što je porazno i razočaravajuće, ali ako se zna kakve su sve mjere preduzimate od strane separatista i nacionalista, a podržavane od međunarodne zajednice, onda to i nije iznenađenje. Ključni uzrok takvog stanja je Dejtonski sistem koji je uspio pasivizirati i udaljiti izbjegle i prognane od njihove kuće i domovine.
Bosna i Hercegovina već 25 godina zamire u uslovima Dejtonskog totalitarizma, političkog sistema u kojem ne samo jedna već tri nacionalističke totalitarne vlasti iz tri konstitutivna naroda, podržane od tzv. Međunarodne zajednice, kontrolišu sve aspekte javnog i privatnog života. Ovaj režim, sa troglavom aždajom na vrhu, gori je od svake druge apsolustičke vlasti, svakog drugog totalističkog režima, od svake diktature i oligarhije, gori od apartheida koji je vladao u Južnoafričkoj uniji i ruskog Staljinizma. BH totalitarizam se održava na nacionalizmu, drži skoro polovinu stanovništva van zemlje i na razne načine onemogućava njihov povratak. Ovakvo stanje može se promijeniti samo našim buđenjem, glasom svakog od vas, glasovima svih nas. Zato izađimo na izbore. Ako ne možemo stanje promijeniti na ovim, možemo to postići na narednim izborima, ili raspisivanjem referenduma o ukidanju nametnutog Dejtonskog sporazuma. Možemo pokrenuti proces njegova ukidanja. Dok je Dejtonski sporazum na snazi neće se prekinuti smrtna agonija bh naroda i građana.
Samo u jedinstvenoj BiH, bez entiteta i kantona, sa jednim predsjednikom, svi narodi i građani mogu imati ista prava. Dok je Dejtonskih etničkih podjela nema jednakosti niti jednakih prava za etničke skupine na bilo kom dijelu BiH.
Burlington, 29.10.2020 Zijad Bećirević
