Pandemija. Koronavirus. COVID-19. Vakcina. Četiri su ovo riječi koje su obilježila 2020. godinu.
Najviše nade čovječanstvu da će ove četiri riječi uskoro biti daleka, grozna prošlost, dali su tvorci zasad najučinkovitije vakcine – Pfizer i BioNTech.
Pfizer je američki farmaceutski gigant, a BioNTech je njemačka biotehnološka kompanija, dom genija koji su stvorili vakcinu. Zajedno s tim genijima radila je i mlada Sarajka Berina Muhović.
Ova 24-godišnja mlada naučnica, koja je magistrirala na Odsjeku za genetiku i bioinžinjering na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, govori nam kako ljubav i interes prema prirodnim naukama gaji još od ranog djetinjstva, te da je oduvijek imala želju pomagati ljudima.
“Inspirisala me je kompleksnost i detaljnost ovog područja. Upravo je to i razlog zbog kojeg mi ova oblast najpotpunije pruža odgovore kada se potrebno fokusirati na veću i kompleksniju ‘sliku’, kao što su bolesti poput kancera ili infektivne bolesti. A ono što me privuklo da ostanem u ovoj oblasti, i ono što bih rekla po čemu se to nauka razlikuje od ostalih disciplina, jeste njena nepredvidljivost“, govori na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba mlada načunica iz Sarajeva.
Genetiku i molekularnu biologiju, kako kaže, posmatra kao “lavirint u kome postoji čitav spektar pitanja koja se trebaju istražiti i beskonačno mnogo mogućnosti ka odgovaranju istih.”
“Taj ‘lavirint’ za mene predstavlja ništa drugo nego jedan prostor u nauci gdje se sve teoretsko znanje iz knjiga razilazi od praktičnog dijela urađenog u laboratoriji. To je prostor gdje se rađaju izvanredne ideje, uspostavljaju nove hipoteze te razvija vještina kritičkog razmišljanja. Tako da nikada ne znate što sve možete pronaći na kraju tog lavirinta i rezultat može biti potpuno drugačiji u poređenju na početno pitanje ili hipotezu. I to je ono što nauku, za mene, čini nepredvidivom i interesantnom”, napominje Muhović.
Zanimalo nas je i kako izgleda jedan radni dan u laboratoriji.
“Jedan radni dan u laboratoriji izgleda poprilično zauzeto i pretrpano tako da je potrebno unaprijed planirati tačno ono što se želi obavljati naredne sedmice.
Kada se fokusiram na svoj lični angažman, on je podrazumijevao istovremeno istaživanje na nekoliko naučnih projekata, u različitim istraživačkim grupama.
Uzimajući u obzir da tokom jednog radnog dana je potrebno simultano istraživati na različitim projektima, to u prvom redu svakako zahtijeva veoma dobru organizaciju. Planiranje i organizacija su sastavni dio svakodnevnice, kako trenutnih eksperimentata, tako i onih koji će se izvoditi naredne sedmice.
Moj rad se primarno zasnivao na odjelu za TRON – Translational Oncology at the University Medical Center of the Johannes Gutenberg University u Mainzu, sa glavnim fokusom na oblasti poput virologije i israživanje porodice alfavirusa, zatim imunologije a sve u svrhu upotpunjavanja znanja o pronalasku imunoterapija za kancer i infektivne bolesti.
Shodno tome, dio projekata koje sam obavljala dnevno su zahtijevali jako puno čitanja, konstantnog učenja i detaljnog analiziranja dobijenih rezultata. Uporedo, kada je bilo potrebno preći na istraživanje koje se bavi detekcijom hromosoma u ćelijama raka dojke, to bi zahijevalo mnogo koncentracije pri obavljanju rutinskih i optimizirajućih koraka eksperimenta.
Pored dinamičnog laboratorijskog rada, jedan radni dan mi je bio upotpunjen i sa pohađanjem različitih seminara, konferencija i/ili naučnih diskusija u ‘BioNTech kompaniji”, ističe na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba Muhović.
S gledišta nauke, upitana koliko je pandemija COVID-19 utjecala da se oblast genetike počne više cijeniti, ova ambiciozna Sarajka odgovara:
“COVID-19 pandemija svakako da je utjecala na isticanje o tome koliko su nauka i naučnici zaista bitni u jednom društvu. Ovo je zlatno doba za oblasti kao što su genetika i molekularna biologija. Nauka se nikada do sada nije brže i efikasnije razvijala, zahvaljujući znanjima i tehnologijama koje su zastupljene u savremenim istraživanjima. Samim tim, dolazak SARS-CoV-2 patogena kao nepoznanice predstavilo je itekakav izazov za naučnu zajednicu. Bez pomenutih oblasti ne bi bilo moguće saznati o njegovoj građi, strukturi ili sakvenci virusa, što predstavlja osnovu za daljne djelovanje na suzbijanje pandemije. Naučnici su rapidno istraživali te doprinjeli znanju o ovome patogenu što je rezultiralo, kao što smo i sami svjedoci, pronalaskom vakcine za COVID-19.
Čitava COVID-19 pandemija i pronalazak vakcine je izuzetno dobar primjer kada je riječ o bitnosti ulaganja novčanih sredstava za nauku. U poređenju s dosadašnjim vremenskim intervalom, od 8-10 godina, koje otpada na dolazak vakcine na tržište sada smo svjedoci koliko se brzo mogu postići određeni rezultati kada naučnici imaju sva potrebna novčana sredstva i opremu.”
Vidite li ovakve pomake i u BiH?
“Veoma je razočaravajuće saznanje da je potreban dolazak pandemije na svjetsku scenu kako bi se pomenute oblasti društveno više cijenile. Slična situacija se odnosi i na BiH, gdje se bitnost nauke i naučnika istakne tek ‘5 do 12’. Kao što sam i prethodno pomenula, ulaganje sredstava u nauku je naravno samo jedan od faktora koji utječe i na sam njen razvoj. Da li je ova pandemija bila dovoljan poziv da se podigne i održi svijest o značaju nauke i da li će se u budućnosti nastaviti cijeniti grane poput genetike i stručnjaka iz iste oblasti zavisi prvenstveno od želje za ulaganjem u istu. S druge strane, naravno, postoji i nekoliko kvalitetnih organizacija u BiH koji se trude da pomognu mladim i ambicioznim ljudima pri ostvarenju naučnih ciljeva. Jedna od njih je svakako ‘BH Futures Foundation’, kao pozitivan primjer djelovanja o isticanju nauke u društvu. Uzimajući to u obzir, uz potencijalni budući rad na osnivanju i izgradnji sličnih organizacija, nauka bi mogla imati ono mjesto koje i zaslužuje u društvu”, napominje Muhović.
Nosite iskustvo rada i iz drugih zemalja. Koje su osnovne razlike u radu van naših granica u ovom sektoru i rada u BiH?
“Osnovna razlika rada vani u poređenju s BiH, pored enormnih novčanih ulaganja, jeste radna atmosfera u naučnim timovima. U jednoj naučnoj grupi ne postoji segregacija na osnovu akademskih titula, što bi značilo da svaki član grupe podjednako ima mogućnost ispoljavanja te realizovanja ideja. Tokom rada vani stekla sam nekoliko mentora koji jako kvalitetno obavljaju svoje zadatke a koji su istovremeno i vaše kolege. Zadovoljstvo mi je bilo i u takvoj jednoj atmosferi upoznati dr. Ugur Sahina, jednog od ljudi zaslužnih za dolazak mRNA vakcine protiv COVID-19 na tržište.
Dodatno, svakodnevna komunikacija, diskusija i timska uzajamna podrška formira jednu zdravu atmosferu u grupi koja omogućava pojedincu da podjednako doprinosti cilju istraživanja. Uz takav odnos, dolazak do željenih rezultata prolazi nesmetano jer se greške i nedoumice vrlo brzo i efikasno prevazilaze”, zadovoljno će Muhović.
Na kraju razgovora za naš portal upitali smo je i na kojim projektima trenutno radi te koji su joj planovi za budućnost.
“Trenutno sam fokusirana na početak trećeg ciklusa studija, na jednom od instituta za sistemsku biotehnologiju u sklopu Saarland University u Saarbrücken gradu. Cilj istraživanja je pronalazak terapeutika za hronične bolesti dizajniranjem inovativnih biomaterijala, dobijenih reprogramiranjem metabolizma mikroorganizama”, otkrila je na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba mlada naučnica iz Sarajeva, Berina Muhić.
asmina Ćebo / Radiosarajevo.ba
