Izložba “Koncentracioni logori, mjesta stradanja Jevreja Bosne i Hercegovine” autora Elija Taubera otvorena je danas na Univerzitetu u Sarajevu povodom 27. januara – Dana sjećanja na žrtve holokausta.
Tauber je kazao da će izložba biti otvorena narednih 15 dana te da su na plakatima prikazani bh. logori, zgrade logora, deportacija Jevreja, zakoni koji obespravljuju Jevreje i mnoge druge strahote.
“Na plakatima je prikazano da su Jevreji, izgubivši građanski status, odvođeni u logore. Strpani su u stočne vagone, umirali su na putu do logora, ubijani kad su izlazili iz vagona i jedan dio njih nikada nije ni registriran da su ikada stigli u logore”, istakao je Tauber.
Osnovna ideja izložbe je, dodao je, da prikažu moment holokausta i da ga kroz pojedine dijelove pokušaju dovesti do momenta kada je došlo do konačnog rješenja ‘jevrejskog pitanja’, a to je smještanje Jevreja u logore, gdje se sve i završavalo.
“Mali broj ljudi je preživio koncentracione logore, to su bili ljudi izuzetne fizičke spremnosti ili su imali sreću da ne završe u gasim komorama”, istakao je.
Također je naglasio da je sve bilo izuzetno dobro aranžirano i da ništa nije ostavljeno kao mogućnost da se dese nepredviđene stvari.
“Oni koji su ušli u neki logor, nikada nisu mogli izaći iz njega. Postoji mnogo slučajeva kako je neko dospio u logor, da li zato što je Jevrej ili kao partizan koji je uhapšen nakon Sutjeske ili su to bili ljudi koji su politički zatvorenici”, pojasnio je Tauber.
Govoreći o Aušvicu, istakao je da je u tom logoru sve unaprijed bilo osmišljeno i da su logori postavljeni na način da bi omogućili što efikasniju egzekuciju.
“O broju ubijenih ljudi u Aušvicu ne treba ni razgovarati, ali važno je znati da je to najveća ‘fabrika smrti’ i jako dobro razrađen sistem uništavanja sa tzv. ciklon-B gasom koji je ubacivan u odvode. Ljudi su vrlo perfidno ubijani, odvođeni su na kupanje da bi zatim bili ubijeni”, naglasio je.
Tauber tvrdi da je i razgovarao sa nekim od preživjelim logorašima Aušvica te da je uvidio da oni vrlo teško o tome govore te da često nastoje da potisnu sjećanje. Također je dodao da je u mnogim zemljama holokaust baziran na antisemitizmu, što u BiH nije bio slučaj.
“Ovdje nikada nije bilo geta, zatvorenih dijelova grada za Jevreje, zbog čega je i preživio relativno visok procent sarajevskih Jevreja. U drugim gradovima, Beograd i Zagreb, u holokaustu je stradalo oko 95 posto Jevreja”, istakao je Tauber.
Pored izložbe, u okviru obilježavanja održan je o okrugli sto „Stradanje Jevreja Bosne i Hercegovine u Holokaustu“.
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Rasim Muratović podsjetio je da je u novembru 2005. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija jednoglasno usvojila Rezoluciju kojom se 27. januar obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust.
“Tog datuma 1945. godine sovjetske trupe su oslobodile zloglasni logor Aušvic. Ta rezolucija UN bila je vrhunac aktivnosti koje su Jevreji pojedinačno i na državnom planu vodili punih šezdeset godina”, istakao je profesor Muratović.
Naglasio je da se šezdeset godina radilo na otkrivanju historijskih, kulturnih, psiholoških, civilizacijskih uzroka koji su omogućili pogrom Jevreja, ali i na pronalaženju odgovarajućeg lijeka da se to više nikada i nikome ne desi.
“Jevreji su uporno tragali i za odbjeglim zločincima i privodili ih Sudu pravde. Tu nije bilo dileme ko je dželat, a ko žrtva. Jevreji su bukvalno prevrnuli svaki kamen kako bi pronašli sve krivce, identifikovali žrtve, utvrdili gdje je završila svaka cigla od porušene sinagoge”, pojasnio je.
Smatra da Jevrejima treba čestitati na toj istrajnosti i upornosti da istina izađe na vidjelo, a da pravda bude zadovoljena te da svakako treba i naučiti od njih.
Muratović tvrdi da holokaust nad Jevrejima i u Bosni i Hercegovini i u Evropi generalno nije bio nikakva historijska nesretna slučajnost.
“Holokaust je izvršen jer su neki ljudi željeli to, planirali su to i izvršili to. S tim u vezi nauka mora sakupiti znakove i dokaze o tome da je civilizacijski proces, između ostalog, proces gdje se ispoljava nasilje. Hokolaust je paradigma genocida”, kazao je.
Naglasio je da je knjiga Elija Taubera “Holokaust u Bosni i Hercegovini” nesumnjiv doprinos tome.
“Genocid je društvena pojava koja ima intenciju ponavljanja. Nekada se on ponovi sa istim akterima i njihovim nepromijenjenim pozicijama. Nekada akteri ostaju isti, ali se pozicija izvršioca i žrtve promijenila”, poručio je Muratović.
Naglašava da ima situacija kada se genocid izvršava sa potpuno novim akterima.
“Karakteristično stanje za sve varijante genocida je da se teško dolazi do priznanja. Još teže do katarze. Nekako se lakše pribjegava međusobnom optuživanju koje se završava sa nekim novim genocidima. Svi moramo pogledati u oči i žrtvama, ali i samima sebi, prije svega. Moramo konačno naučiti jednu od najvažnijih lekcija koju smo do sada uporno izbjegavali. Moramo izvući pouku”, zaključio je Muratović.
