Velika Britanija se po izlasku iz Evropske unije odlučila da sve zemlje koje su željele s njom potpisati sporazum o slobodnoj trgovini, i time izbjeći carinu na svoje proizvode, uslovi potpisivanjem i političkog dijela ugovora, a od Beograda se, između ostalog, tražila i puna saradnja sa Haški tribunalom.
Kako Beograd u London najviše izvozi gume, smrznute maline i sladoled, to znači da su insistiranjem na potpisivanju političkog, uz trgovinski dio, praktično u istu ravan stavili ove proizvode sa Sudom u Hagu, saznaje Blic.
London je iz pravila trgovine EU izašao 31. decembra, a tog dana je prestao da važi i sporazum Srbije s Velikom Britanijom. Srbija je bila spremna za potpisivanje novog, ali ih je čekalo iznenađenje.
Time, kako dodaje izvor Blica koji je blisko povezan s ovim dešavanjima, Velika Britanija pokušava sanirati posljedice Brexita, i zadržati dio političkog uticaja i prisustva na Zapadnom Balkanu, a koji je izlaskom iz EU izgubila.
Paraf na sporazum s Londonom do sada su stavile samo Sjeverna Makedonija i Kosovo. Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina još nisu potpisale, a epilog je carina na proizvode iz Srbijeu iznosu i do 20 posto i kritike predsjednika Aleksandra Vučića i ukazivanje na nemar pojedinih ministara.
Za Srbiju je početna verzija bila neprihvatljiva jer je praktično, kako navodi izvor Blica, u početnoj verziji, bio replika sporazuma Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) koji je Srbija već potpisala s Evropskom Unijom. Njime se stvarala svojevrsna asocijacija s Londonom, iako se već obavezala na pristup EU.
– U pitanju je svojevrsni presedan, do sada nezabilježen u praksi, da se trgovinski dio spaja i uslovljava političkim dijelom dogovora. Ministarstvo vanjskih poslova dalo je mišljenje da se ugovori potpišu odvojeno, prvo trgovinski a onda i politički. London, međutim, insistira da se svi dijelovi zajedno potpišu. Velika Britanija je bila tvrda u stavu, “možemo o trgovini, ali kada završimo pregovore o političkom dijelu – objašnjava izvor Blica.
– Jasno je šta se krije iza toga, Velika Britanija se geopolitički pozicionira i traži način da joj ne isklizne iz ruku politički dio odnosa i prisustva u zemljama Zapadnog Balkana – kaže sagovornik Blica.
Srbija je SSP potpisala 29. aprila 2008. godine, poslije dvije godine pregovaranja, ali Beograd očekuje brži razvoj situacije u razgovorima s Londonom. Ali šta je tu sporno?
Prema jednoj od verzija sporazuma, u koju je Blic imao uvid, odmah na početku se navodilo da se “stvara asocijacija, između zajednice i njenih članova sa jedne strane i Srbije sa druge strane”.
– Odlučeno je da to nije prihvatljivo za Srbiju, pa je predloženo da se prepravi u “partnerstvo između Velike Britanije i Sjeverne Irske i Srbije”. To, međutim, nije bio jedini kamen u cipeli, u sporazumu se našao dio prema kojem se Srbija obavezuje na “punu saradnju s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju”, a znamo da je to priča koju je Beograd završio – navodi sagovornik Blica.
Dalje, predloženi su, između ostalog, dijelovi da su ciljevi asocijacije da podrži napore Srbije na jačanju demokratije i vladavine zakona, da doprinese političkoj, ekonomskoj i institucionalnoj stabilnosti u Srbiji, kao i stabilizaciji regiona.
Među dijelovima koji su pod znakom pitanja je i onaj koji se odnosi na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a sam London je prilikom izlaska iz EU nije ni pregovarao o tome. U prijedlogu se našlo još nešto čemu u trgovinskom ugovoru mjesto nije – sprečavanje i kontrola ilegalne imigracije.
– Taj dio nije sporan, ali jedsnostavno ne pripada dogovorima o trgovini. Zemlje koje još nisu potpisale, Crna Gora recimo, čeka stav EU, i da li bi to moglo da ima posledice. EU ne može da zabrani, ali može da postavi pitanje “Čemu to, imamo SSP, hoćete u EU, nećete u Ujedinjeno Kraljevstvo”. Makedonija je potpisala jer ima najveći izvoz ka Velikoj Britanji, a Kosovo jer želi da učvrsti odnose s Lonodonom – napominje ovaj izvor.
