KRUŽOK U TROJE Dr. Dizdarević: Vozaj gore-dole, dok se ne izgubi i sam razlog umiranja pacijenata

Piše: Prof.dr. Kemal DIZDAREVIĆ

Uvijek je dobro sjetiti se važne istine – naš odnos na početku teškog zadatka primarno određuje krajnji ishod naše akcije. Početi neodlučno pipajući razne mogućnosti, čak i one koje su ranije jasno dokazane kao pogrešne i koje su inicirane od pogrešnih ljudi, neminovno vodi neuspjehu.

Ponovni pokušaj pogrešne osobe sa pogrešnim namjerama da Opću bolnicu pretvori isključivo u Covid bolnicu i uzme Općoj bolnici ono što joj pripada, te na taj način i indirektnim putem realizira svoju namjeru da zaustavi nastanak Kantonalne bolnice u Sarajevu, ustvari predstavlja kontinuum akcije derivirane iz jedne jedine potrebe, a to je ostvarivanje sebične kontrole nad javnim resursima zbog megalomanske unutrašnje sile da se bude neko i nešto. I takvima nema kraja, ako im pustiš, oni će uvijek i ponovo morati hraniti svoju megalomansku nezrelost silujući realnost i sisajući krv iz žila neodlučnih.

Čak i ako su ti neodlučni, niko drugi, nego sami hirurzi.

Čudi me inicijativa novog ministra. Za onom i onakvom vrstom razgovora u troje. To mi izgleda kao neki nadrealni i našoj realnosti nepotrebni kružok, posebno s obzirom na loše okolnosti koje su se desile i koje su, neminovno, vodile i ponovo vode lošim ishodima. Po pacijente i bolesne. Ali i sve one koji čekaju u redu da im se sutra isto dogodi. Pardon, čekaju u redovima jer nemamo ‘put pacijenta’.

Kakva apsurdna i neotesana tvrdnja nastala u oskudici pameti i znanja, od strane onih što pomisliše da je medicina počela s njima! Uistinu, permanentna osobina njene gluposti, od koje se treba spašavati, je njen utisak da je ‘Big Bang’ počeo neki dan i to upravo s njom.

Uvijek je postojao ‘put pacijenta’. Put pacijenta zna svaki dobar liječnik. Put pacijenta definira svaka ustanova za svoje pacijente. Tačno znam šta mi je činiti sa mojim pacijentom. To također tačno zna svaki prosječan doktor. Ispodprosječan doktor pravi neki novi, svoj, komplicirani, nedefinirani put pacijenta. I raspravlja o njemu godinama, sa svakim novim ministrom i sa svakim onim ko dopušta takva sra..!

Kada je pacijent bolestan, on ide svom liječniku/doktoru. Ako problem prevazilazi kompetencije i užu edukacije njegovog liječnika, taj liječnik ga šalje tamo gdje treba – on tačno zna gdje i kome ga treba poslati jer je liječnik, a ne političko-medicinska propalica. Kada je pacijent hitan slučaj, liječnici/doktori ‘Hitne pomoći’ mu pristupe, pruže mu uslugu i proslijeđuju ga gdje treba. Oni tačno znaju gdje treba jer nisu političko-medicinske propalice već liječnici.

Ako su medicinske ustanove u tranziciji, pa jedna od njih treba postati značajnija nego što je bila ranije i sa kompleksnijom organizacionom strukturom, te taj proces njenog transformiranja traje, onda se svi pacijenti za sve kompeksne usluge šalju u već postojeću i ranije etabliranu ustanovu koja može pokriti sve potencijalne probleme i potrebe tih pacijenta, bez izuzetka. Ne smije pacijent ići u ustanovu u tranziciji za koju se još ne zna je li akceptirala i etablirana sve ono što taj konkretni pacijent treba. Ne smije se hitni pacijent vraćati iz velike ustanove u koju je primarno došao i u kojoj postoje uslovi za njegovo liječenje samo zato jer je ‘tetka’ rekla da i u manjoj medicinskoj ustanovi, koja je u tranziciji, to može biti tretirano.

Pa pacijenta onda vozaj gore – dole, dok se ne izgubi, negdje na njihovom putu, i sam razlog njegovog umiranja. Pacijent ide tamo gdje može dobiti adekvatnu uslugu. Na ovaj način će i etablirana ‘velika ustanova’ biti stimulirana da pomogne ‘ustanovi u tranziciji’ da se brže etablira u novom kapacitetu, jer kada ta ustanova u tranziciji postane definitivno etablirana i osposobljena
ona će neminovno početi preuzimati veliki dio posla one veće medicinske ustanove.

Sve medicinske ustanove, velike i male, koje imaju urgentni centar u svojoj sistematizaciji moraju, ali stvarno moraju, obezbjediti usluge kroz taj centar 24 sata, sedam dana u sedmici.
Svaki pacijent, bolesnik, paćenik i simulator mora imati pristup tom urgentnom centru. Zato urgentni centar ima doktore koji znaju i odmah prave trijažu, te one koje treba vraćati vraćaju, a onima kojima treba dati daju. Doktori moraju pružiti, tu i takvu, medicinsku uslugu jer zbog nje postoje. Neznalice, neradnici, foleri i oni koji štede na javnom zdravstvu, preko leđa pacijenata, zabranjuju ljudima pristup njihovim urgentnim centrima jer tako smanjuju troškove i mogućnost medicinske greške i ulizuju se svojim uposlenicima stvarajući utisak da štite njihova prava, a ustvari direktno poništavaju prava pacijenata i ponižaju liječnički poziv.

Problem je što ovdje postoji intencija predstavnice velike ustanove da potpuno uguši manju ustanovu, da je obezglavi i napravi ovisnom od ove veće ustanove, te da bude u prilici da po
potrebi određuje obim i vrstu usluga u ovoj manjoj ustanovi tj. da sve svoje prljavo rublje šalje onoj manjoj bolnici. Ona želi da kroz ‘put pacijenta’ natjera druge važne institucije, prije
svega Ministarstvo, da oficijelno donesu odluke o usmjeravanju svih problematičnih i neželjenih pacijenata ka ovoj manjoj medicinskoj ustanovi, da bi na kraju ta beskrupulozna tetka, iz Palanke Donje, što sjede u velike ustanovu, mogla slobodno glumiti nekakvu menadžericu iz svojih tinejdžerskih snova.

Smiješna, ali i tragično-opasna, je ta vaša medicina, vođena iz jedne ustanove i od strane njenih političko-medicinskih trabanata koji, kada zatreba, sebe liječe izvan te ustanove i ove države.
Vakciniši se Vučićevom vakcinom, za kraj. Da nas duže vodiš, slobodna od evantualnosti poluživota, zvanog virus, na kojem održavaš karijeru. I slobodna od svih puteva naših izgubljenih pacijenata.

Patria