Piše: Sead Hambiralović
Zadnji fotos…
Kada je doktor biranim riječima saopštio situaciju sa srcem i da je pitanje dana kada će stati, zakuckala je raspamećenost šta me sve čekalo, plus zadnja želja: „Pravac Bosna!“
STIGLE UNUKE: Zamolio za razumijevanje da nema posjeta. Više puta ćerke odvraćao da ne dolaze- i zbog zahuktale korone. Jedno popodne zatećen kada je Ida saopštila da će iz Austrije krenuti noćnim letom. U Stokholm stiće oko ponoći a preostalih 200 km do Örebra renta karom. Alisa narednog jutra letom iz Norveške…
Majka je „oživila“ kada ih je ugledala. Bolničku sobu u trenu je ispunila radost sa okusom tuge i toplina. Ipak, neka su došle.
Nakon ovog snimka, ostavio sam ih da se „ispričaju“. I sto puta ponavljano sjećanje kako je tek rodjenu Alisu spasila ili anegdota kako je Ida sa „hoodoom“ doklajkala, dohvatila ručku od vrata i Majku zaključala na kuhinjskom balkonu…
BUKET KARANFILA: Eh, ostali brojni fotosi i video klipovi! Nezaboravna uspomena kada je nakon promocije „Dva splavara mala“ recenzent Vojislava Vasiljević izvadila iz vaze buket karanfila i svećanim glasom: „Ovo je za Seadovu Majku!“; „Let praunuku“ zavrijedio da se nadje na Bijenalu umjetničke minijature Bosne i Hercegovine; u vrhu stranice zadnje knjige njen nasmijani lik sa bijelom šoljom „umontiran“ u jedra čuvenog broda u Bergenu- ispod vodim malešnog unuka Alana; lijevo za radnim stolom Alisa, na kompjuteru fotos Zvornika, desno Ida u operacionoj sali, dok dvije sestre asistiraju; poema Kafa sa Majku u „Novom suncu“; zagrljeni ispred Velike scene u Stadsparku sa moja tri bijela goluba za vrijeme generalne probe „Barnens fredsgala“; na Panonici sa „društvom“; od „poznatih“najviše obradovala posjeta dr.Svetlane Broz u Zvorniku, potom Örebru; kako čita knjige, novine i brojni detalji iz kuhinje: „ogleda“ u šolju, „šije“, sprema burek…“
NE DADE SE: A najvažnije nikada neće biti snimljeno kako Majka metlom mete ispred GljiveMira. Kao što je nena Zehra u cvijetnjaku oivičenom bijelim oblucima ispred kuće u tuzlanskom Hendeku. Doćekala kako unuci listom u tudjini završavaju fakultete, a ne dade se da doživi prvi uspjeh praunuka Alana…
Kada je sve bilo „gotovo“, nakon svih problema oko transporta, poslan „intervju“ s Majkom u bolničkoj sobi. Ćerke snimile dok sam nakratko izašao. Samo što sam je vidio „živu“, odmah isključio! Neprebol zbog dva sna i- obistinilo šta za dušu kaže vjera. Nakon sedam dana zove umilno iz druge sobe. Obićno tako kad je vrijeme da pećem kafu. Drugi put, kada je kovčeg bio na putu ili je već stigao u Bosnu. O, Nebesa!, prvo šum kao kada se na radiju miješaju daleke stanice. Potom razaznao njen dramatičan, isprekidan glas- zove- nešto nije u redu..?!! Zanijemio, to me probudilo…
Skice sam završio. Prije dva dana na Kazanbašči uzeo mjere za spomenik. Biće zahtjevno uklopiti sa očevim. Pri dnu ide ono njegovo davno: „Naša ljubav je kao granit! I biće od istog granita.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na oko 90 mail adresa.
