U Kantonu Sarajevo danas je Dan žalosti zbog smrti penzionisanog generala Armije RBiH Jovana Divjaka koji je preminuo 8. aprila u 85. godini života nakon duže i teške bolesti.
U 11:00 sati bit će održana komemoracija u Narodnom pozorištu u Sarajevu, a u 14:00 sati bit će sahranjen na Gradskom groblju „Bare“.
General Jovan Divjak zadužio je Sarajevo i BiH ne samo svojom ulogom tokom agresije na BiH kada je branio ovaj grad već i zbog generacija hiljada mladih kojima je omogućavao stipendiranje kroz Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” osnovano 1994. godine.
U skladu sa Zakonom o proglašenju žalosti u Kantonu Sarajevo, žalost se izražava isticanjem zastave Kantona Sarajevo na pola koplja, u skladu sa Zakonom o upotrebi grba i zastave Kantona Sarajevo, minutom šutnje na radnim i drugim skupovima, održavanjem komemorativnih sjednica, upisivanjem u knjigu žalosti, kao i drugim načinom njenog izražavanja prikladnim za određeni događaj, povodom kojeg se proglašava žalost
Također, za vrijeme trajanja žalosti odlažu se i sve javne manifestacije zabavnog karaktera, kao i emisije na TVSA i lokalnom radiju i televiziji koje po svojoj prirodi nisu primjerene žalosti.
Od Divjaka su se proteklih dana opraštali njegovi saborci, stipendisti, prijatelji, javne ličnosti, građani Sarajeva kojeg su odmilja zvali “čika Jovo”.
Oproštajno pismo: “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace”
Gregor, unuk preminulog generala Armije RBiH i humaniste Jovana Divjaka, na današnjoj komemoraciji je pročitao pismo koje je Divjak pisao kada je saznao da je bolestan. Oproštajno pismo posvetio je mnogima.
Pismo, kako ga je pročitao Jovanov unuk Gregor, prenosimo u cijelosti:
“Poštovani i dragi prijatelji,
hvala što ste došli da me ispratite na bolji život, kako se kaže u tradiciji jednog naroda. Meni je ovaj bio ugodan, sretan i bogat. Znam da vas je slomila tuga zbog rastanka, kao što je i mene dok ovo pišem. Prisustvovao sam na stotinama dženaza i sahrana gdje su odabrane osobe najljepše govorile o pokojnicima. O pokojniku sve najljepše, kakav je običaj u narodu.
Mislim da je prirodno da ja, Jovan Divjak, govorim o sebi, a pročitat će neki od mojih bliskih prijatelja koji budu kuražni da bez ijedne suze emotivno pročitaju.
Na sahranama i dženazama obraćanje je počinjalo sa ‘bio je dobar čovjek’. Eh kakav sam bio, to vi ovdje prisutni znate. I ovakav i onakav, ali siguran sam da sam bio moralan i pošten čovjek u najljepšem smislu riječi. Naravno i skroman.
Tako sam odgojen u porodici majke Emilije i oca Dušana. Tako smo supruga Vera i ja odgojali Želimira i Vladimira. Vrhunac u životu sam doživio u izjavi unuka Gregora, koji mi je napisao ‘Deda, ponosan sam na tebe’.
Rođen u jednoj beogradskoj bolnici 1937. godine, a životni put s roditeljima me vodio iz sela Šuvajići na obalu Dunava pored Smedereva, od sela Jablanjca do Bosanske Krupe, gdje je otac bio učitelj i rođena sestra Nada 1940. godine.
Otac je službovao u Rumuniji, od 1941. do 1944. u Beloj crkvi i Bosanskoj Krajini, gdje sam počeo osnovnu školu. Malu i veliku maturu završio u periodu 1950. do 1959. u Zrenjaninu.
Majka hrabrosti razvila se i veoma teško izdržavala tročlanu porodicu. Uputila me u Vojnu akademiju u Beograd jer mi nije mogla plaćati studije.
Službovao sam u Titogradu i Beogradu, godine proveo na školovanju u Parizu, a u Sarajevu bio na službi od 1966. godine. Završio sam ratnu školu, a dok sam obavljao dužnost, obavljao i dužnost nastavnika taktike i bio načelnik katedre taktike u kasarni Maršal Tito u Sarajevu.
Od 1984. do 1989. godine obavljao sam dužnost komandanta Teritorijalne odbrane (TO) okruga Mostar, a od 1989. do 1991. komandantna TO okruga Sarajevo. Da se pohvalim, ocjenjivan sam visokom ocjenom za obavljanje ovih dužnosti.
Od 8. aprila 1992. godine obavljao sam dužnost operativca zamjenika komandanta TO RBiH i na raznim funkcijama u štabu Oružanih snaga Republike BiH bio do 1. marta 1997. godine.
Dragi pripadnici Armije BiH,
Na vama je da sudite kakav sam bio kao vojnik, profesionalac, čovjek i saborac. Takvog me zapamtite i pričajte vašim najbližim. To je najčasniji period u mom profesionalnom životu. Veoma cijenjeni pripadnici Armije RBiH, budite ponosni na vaš doprinos odbrani BiH u istorijskim granicama i očuvanju građanske i sekularne zajednice. Na tim temeljima odgajajte vaše porodice.
Nikome ništa nismo oduzimali ili sprečavali da posjeduje svoje.
Najvrednije u proteklih 27 godina je što smo zajednički pomogli u obrazovanju djece i mladih BiH putem stipendiranja i putovanja u 18 zemalja, ljetovanja, ekskurzije za djecu žrtve rata, s invaliditetom, posebnim entitetom i mlade iz entiteta RS. Njih 7.300 je dobilo stipdenije, više od 4.500 zimovalo i ljetovalo.
Hvala svim korisnicima udruženja koji su preuzeli zrnce znanja od Mersihe, Melihe, Mehe, Ede i mene u četvrt vijeka.
Mlad i potpuno obrazovan i odgojen čovjek može biti koristan sebi, porodici i društvenoj zajednici. Uzmite ono što ste naučili i dobili u kući ljubavi, a odbacite ono što ne smatrate dobrim. Hvala mladima što postaste samostalni, porodični i uspješni ljudi.
Drage Sarajlije, pola stoljeća života među vama.
Od komšija, frizera, krojača, prodavača, prodavačica, na pijacama, prodavača novina i vas koji radite u institucijama kulture, umjetnosti i sporta – ogromno hvala.
Bio sam jedan od vas i u sunčana i kišna vremena. Nema boljih ljudi, osim ponekog s kojim smo supruga Vera i ja imali najtopliju komunikaciju.
Dani života u Sarajevu su bili dani ljubavi, poštovanja i uvažavanja.
Izvinjavam se ako sam nekoga, nikada s namjerom, povrijedio. Halalite mi, kako se to kaže na ovim prostorima.
Pustio sam suzu, trenutak prije nego sam sklopio oči. Pustite i vi sada.
Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom”, napisao je u pismu i potpisao se “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace”.
Uz pjesmu “Bella Ciao” i vojne počasti, sahranjen general Jovan Divjak
U Sarajevu je na groblju Bare danas sahranjen general Jovan Divjak.
Od njega su se oprostili brojni prijatelji, građani, poznanici – svi oni koji kojima je upravo general Divjak bio simbol Sarajeva.
Arijana Helać, novinarka, jedna je od onih koji se oprostila na također od njega.
“Uvijek posvećen udruženju, malom čovjeku i svima nama. Divjak je uvijek bio na strani slabijih, uvijek ih je štitio. Nama je bio snaga i ubijeđena sam da zna da je bio naš i uvijek će biti. Bio je veliki, pošteno i lako prošao ispod duge. I zato, gospodine Divjak, kako Antić kaže:
‘Leti, sanjaj zoru i kad je veče’.
S ljubavlju i poštovanje, tvoje Sarajevo“, poručila je Helać.
General je sahranjen uz zvuke “Bella, ciao”.
Vojnici su pucali počasnu salvu, te je predata zastava BiH za generala kojeg su voljeli i Sarajevo i ova država, kako su poručili na sahrani.
Divjak je preminuo 8. aprila u Sarajevu u 84. godini.
U Kantonu Sarajevo je ovim povodom danas proglašen Dan žalosti.
Na komemoraciji su se danas od Divjaka oprostili brojne kolege i prijatelji.
Njegov unuk Gregor pročitao je emotivno pismo koje je Divjak napisao kada je saznao da je bolestan.
Divjak – simbol Sarajeva
Jovan Divjak (rođen 11. marta 1937. g.), bosanski general i pisac. Jedan od najpopularnijih generala Armije RBiH i drugi čovjek Armije.
Iako rođen u Beogradu, s obzirom da mu je otac porijeklom iz Bosanske Krajine gdje je radio kao učitelj, Divjak se nacionalno izjašnjava kao Bosanac, što je u više navrata isticao u intervjuima za domaće i inostrane medije.
Završio je 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za komandanta bataljona, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu. Kasnije je također završio Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu. Rat ga je zatekao na dužnosti oficira u štabu TO BiH.
Postao je brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prvi je nosilac najvišeg francuskog ordena, Legije časti iz Bosne i Hercegovine, pisao je o Divjaku portal Historija.ba.
Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila.
Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na devet meseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine.
U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom “Sarajevo mon amour” (Sarajevo moja ljubavi).
Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. maja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Uhapšen je na osnovu Interpolove potjernice i optužnice o počinjenim ratnim zločinima, koju je raspisala Srbija, 3. marta 2011. godine u 20.00 sati na bečkom aerodromu na putovanju iz Sarajeva za Italiju. 29. jula 2011. g. austrijski sud odbija zahtjev Srbije za izručenje i oslobađa Jovana Divjaka.
Osnovao je i ugradio sebe u fondaciju “Obrazovanje gradi BiH”.
Filantropska ideja je vodilja ovog Udruženja na čijem čelu je Jovan Divjak bio punih 27 godina.
Nosilac je velikog broja priznanja za društveno – koristan i humanitarni rad a najvažnija su: Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Legija časti Republike Francuske, Orden Lafayette, Plaketa Međunarodnog komiteta lige humanista, Premio Takunda (Italija), Graditelj mira 2013 (Katalonski međunarodni institut za mir)…
Svoj doprinos je dao na brojnim međunarodnim konferencijama i seminarima, zalagao se za poštivanje dječjih i ljudskih prava kao i za kvalitetno i potpuno obrazovanje. Francuski i italijanski izdavači štampali su mu knjigu “Sarajevo, moja ljubav” koja govori o njegovom životnom putu i ratnim događajima u BiH a autor je knjige “Očekujući istinu i pravdu”.
